Poljska u antiruskom transu: Zaboravili ko ih je masakrirao u Drugom svetskom ratu
11:16 26.03.2022 (Osveženo: 11:44 26.03.2022)
Pratite nas
Ukoliko u Ukrajini budu raspoređen kontigent NATO pod krinkom „mirovnih snaga“, sukob bi samo eskalirao. Ova ideja, čini se, govori o tome da bi Amerika čitavu istočnu Evropu gurnula u rat sa Rusijom.

OBAVEŠTENJE ZA SVE ČITAOCE
Zbog učestalih hakerskih napada i ometanja sajta Sputnjik Srbija i naših kanala na Fejsbuku i Jutjubu, sve vesti pratite na kanalu Sputnjik Srbija na Telegramu, a sve video sadržaje na platformi „Odisi“ (odysee.com).
Ovako gostujući profesor na Moskovskom univerzitetu za međunarodne odnose (MGIMO), Stevan Gajić, ocenjuje ideju poljskog premijera Mateuša Moravjeckog o raspoređivanju NATO kontingenta kao navodnih mirovnih snaga u Ukrajini.
Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov je, podsećamo, izrazio je sumnju da Varšava ima ambicije da ovlada zapadnim delom Ukrajine, koji joj je pripao nakon uspostavljanja SSSR-a početkom dvadesetih godina XX veka.
Poljska – koplje upereno prema Rusiji
Da su pomeranja u pravcu guranja istočnoevropskih država u rat sa Rusijom vidljiva, govori, prema Gajićevim rečima, Poljska pretnja Belorusiji da će je napasti ukoliko se Minsk odluči na intervenciju u Ukrajini na ruskoj strani.
U strateškom smislu, u okviru NATO, Poljska ima ulogu koju ima i Rumunija – Gajić citira reči bivšeg američkog predsednika Džordža Buša mlađeg, da je Rumunija koplje upereno na istok – što je Rumunija na jugu, Poljska je na severu, kaže naš sagovornik.
„Poljaci za Zapad imaju ulogu neke vrste topovskog mesa prema Rusiji. I zato se njima tolerišu neke stvari koje se ne tolerišu nekim drugim društvima unutar EU. Poznato je da je antisemitizam normalna stvar u Poljskoj i da su razne druge vrednosti zbog kojih su Poljaci bili prozivani prisutne. Ali, evo, sada ih niko ne proziva za njihove konzervativne stavove jer su viđeni kao instrument, kao potencijalni ili stvarni front prema Rusiji“, napominje on.
Istorijski sporovi u senci mržnje prema Rusiji
Kada govori o odnosu Poljske prema Zapadnoj Ukrajini, Gajić ističe da je on paradoksalan. Tradicionalni poljski nacionalisti ne vole nacionaliste iz zapadne Ukrajine. Sada, međutim, vidimo da se oni slažu – na ulicama poljskih gradova vijore se plavo-žute zastave, pod kojima su svojevremeno vršeni zločini nad Poljacima.
U svetlu razvoja nove situacije, Poljska zaboravlja istorijske sporove sa Ukrajinom, koji su povezani za aktivnosti ukrajinskih ultranacionalista tokom II svetskog rata. U periodu između 1943. i 1944. pripadnici vojnog krila profašističke Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), Ukrajinska ustanička armija (UPA) ubili su oko 100 000 Poljaka u Voliniji i istočnoj Galiciji, što se u Poljskoj ocenjuje kao genocid.
Nijedna ukrajinska vlada nije osudila ovaj zločin; štaviše, Rada je 2015. usvojila zakon o dekomunizaciji, prema čijim je odredbama moguće kažnjavanje svakoga ko negira „herojsku ulogu“ OUN u ukrajinskoj istoriji. Rada je ovaj zakon usvojila istog dana kada joj se obratio poljski predsednik Bronislav Komorovski, što je u Varšavi shvaćeno kao poniženje. Kao odgovor, Sejm je godinu dana kasnije jednoglasno usvojio rezoluciju kojom se masakri u Voliniji označavaju kao genocid nad poljskim narodom, a dve godine kasnije negiranje ovog genocida postalo je krivično delo.
Međutim, istorijski sporovi nisu uklonili Ukrajinu sa spiska država od najvećeg strateškog značaja za Poljsku. O tome govori i članak bivšeg šefa poljske diplomatije Vitolda Vašikovskog, objavljenom u dnevniku „Republika“ pod nazivom „Varšava želi savez sa Kijevom“ iz 2017. U ovom programskom članku, istorija se pominje samo u dve rečenice, a Vašikovski navodi da „partnerstvo sa Ukrajinom ostaje ključni zadatak za spoljnu politiku Poljske“.
U ovom kontekstu, Gajić napominje da izgleda da je mržnja prema Rusiji nadvladala istorijske razmirice između Varšave i Kijeva.
„Suština je da je poljsko društvo već godinama ulazilo u svojevrstan trans, poput derviša kada ponavljaju jednu istu pesmu. Antiruski sentiment tamo je toliko jak da ih nije briga čak ni za sopstvenu istoriju i za sopstvene žrtve i spremni su da slave simbole pod kojima su bili ubijani. S obzirom da se ovde više radi o iskazivanju emocija, nego o racionalnom ponašanju, što su Poljaci već pokazali (od početka su pristali da plaćaju skuplji gas i grade LNG terminale kako bi se odvojili od ruskog gasa) govori nam o tome da za njih ova stvar nije stvar realpolitike, već nekakvih ideoloških i emotivnih aspiracija i htenja“, navodi Gajić.
U ovom smislu, ne bi bilo iznenađujuće da Poljska bude gurnuta u rat u Ukrajini. Međutim, ono što Varšavu verovatno zabrinjava jesu nemački planovi o ponovnom naoružavanju, što poljsku vladu može da navede na oprez, s obzirom na ranija istorijska iskustva. Sa druge strane, odustajanje od ideje da se Ukrajini poljski Migovi uliva nadu u razum, zaključuje Gajić.




