- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Guraju nas ka ambisu, ali smo to shvatili i krenuli u suprotnom smeru /video/

© Sputnik / Marijana KolakovićĆirilična slova
Ćirilična slova - Sputnik Srbija, 1920, 21.02.2022
Pratite nas
Kada iz planova i programa počnete da izbacujete Desnicu, Kočića, Mešu Selimovića- pisce koji nisu rođeni na tlu današnje Srbije - vi polako srpski jezik, kulturu, književnost svodite na srbijansku, a to je više nego opasno za srpsko nacionalno biće, kaže lingvista Aleksandar Milanović.
Ovaj redovni profesor beogradskog Filološkog fakulteta svojim govorom održanim na Dan Svetog Save u Institutu za evropske studije uputio je javnosti zabrinjavajuću poruku da se srpski jezik, književnost i kultura nalaze - nad ambisom.
Profesor Milanović za Sputnjik otkriva da mesta za optimizam ima, i da se ipak ponešto promenilo u odnosu na 27. januar i da smo se od ambisa - malo odmakli.

Guraju nas ka ambisu, ali smo na vreme shvatili gde smo

„Priznajem da je naslov mog govora `Srpski jezik, književnost i kultura nad ambisom` pomalo marketinški osmišljen, ali je pokazao da tako formulisana tema privlači ljude i da mnogi empatišu sa tom slikom da smo negde zaista na nekakvom rubu. U mom zaključku je rečeno da nas guraju ka ambisu, ali da smo u jednom trenutku shvatili gde smo i da smo krenuli u suprotnome smeru, zahvaljujući pre svega značajnim pojedincima. Bili smo blizu tom ambisu i još uvek smo vrlo blizu, postoje egzaktni pokazatelji u mnogim sferama našeg života koji to potvrđuju i zato mislim da ova slika nije previše gruba. Dakle, ambis postoji, a šta bi bili njegovi prostori mislim da se da jednostavno objasniti“, kaže Milanović.
Među „neuralgičnim tačkama“ srpske kulture o kojima je govorio u Institutu, jedna od prvih tiče se nedovoljnog broja časova maternjeg jezika. To je problem utoliko pre što to nije praksa ne samo u razvijenim državama, nego ni u zemljama regiona.

Za odnos prema jeziku odgovorno društvo

„Srbija ume da bude zemlja nonsensa, njih lako pronalazite upravo u sferama kulture, ali to nažalost ne zabrinjava one koji su najpozvaniji da o tome prosuđuju. Neshvatljiv je odnos prema predmetu Srpski jezik i književnost u našoj državi, ali za takav odnos nisu odgovorne samo institucije, odgovorni smo svi mi, kao društvo. Već dugo trpimo situaciju u kojoj broj časova maternjeg jezika kod nas zaostaje ne samo za visoko razvijenim državama nego i zemljama u regionu. Dolazimo u situaciju da se pitamo zašto je nama Srbima najmanje važno nešto što je identitetska kategorija - a to je dobro poznavanje maternjeg jezika, književnosti, kulture. Zašto je to tako i zašto svi apeli, koji su višedecenijski, da se taj broj časova unapredi i izjednači sa onim što je standard u Evropi –gotovo postaju pitanje koje se ne sme postaviti.
Naš sagovornik otkriva da se ipak nešto promenilo u odnosu na 27. januar i to pre svega zahvaljujući peticiji koju je pokrenulo Društvo za srpski jezik i književnost, esnafska organizacija koja okuplja sve nastavnike srpskog jezika u osnovnim i srednjim školama u Srbiji.
„ Reč je o peticiji da predmet Srpski jezik i književnost dobije nadpredmetni status u našem sistemu. To je ruski model koji se nama svideo jer omogućava da preko tog povlašćenog statusa dobijete ono što je u praksi važno, a to je pre svega bolja jezička kultura. Ta promena je u prvom redu simbolička i ono što je jako važno jeste da takav simbolički status omogućava da lakše dođemo do onog što mi želimo: da se broj časova srpskog jezika i književnosti poveća. I odmah se javljaju kontraargumenti koji pitaju – a na uštrb čega. Mi srbisti ne želimo da se pitamo na uštrb čega, a sećamo se da su razni predmeti uvođeni u naš obrazovni sistem, poput `ruka u testu`, već samo hoćemo da se izjednačimo sa razvijenim državama a da onda Ministarstvo prosvete, računajući na povlašćeni položaj ovoga predmeta, nađe rešenje. To rešenje se da naći.“

Peticija Društvo za srpski jezik i književnost

Milanović smatra da je u svemu tome važno institucionalno delovanje, zbog čega je, opet, kako kaže, bio izložen kritikama.
„Dobio sam neke vrste kritika, mada uglavnom dobronamernih, od onih koji smatraju da naše institucije ne rade dovoljno dobro i da to ipak moraju da učine pojedinci. Ja ne vidim pojedince van institucija, moj pogled na razvoj kulture je takav. Da, važni su značajni pojedinci, ali isključivo u okviru institucija. Iz tog razloga Društvo za srpski jezik pokrenulo je onlajn peticiju, taj proces i dalje traje na internetu i već su hiljade nastavnika dale svoj potpis. Sa potpisanom peticijom se obraćamo Ministarstvu prosvete, jedinoj kompetentnoj instituciji - dakle jedna institucija moli drugu, nadređenu - da krenemo u proces za koji smatramo da bi trebalo da bude državni proces“, objašnjava ugledni lingvista.
Srpska azbuka - Sputnik Srbija, 1920, 11.04.2021
Ovo nema u Evropi: Na delu je čudnovato ideološko nasilje nad srpskim jezikom /video/
U svom sagledavanju stanja kulture nad ambisom, on je posebnu pažnju usmerio i na problem menjanja nastavnih planova i programa i na pokušaj izbacivanja nekih značajnih pisaca iz njih. Jedan od nedavnih primera tih tendencija bio je pokušaj izbacivanja Desanke Maksimović iz određenih školskih programa.
„Problem jeste ono što se dogodilo u slučaju Desanke Maksimović, ali je problem i drugačije određivanje prema piscima rođenim izvan granica Srbije, prema Vladanu Desnici, Petru Kočiću, Njegošu, kao i njihovo smeštanje u korpus drugih nacionalnih književnosti. To sve pokazuje da imamo čudan odnos prema sopstvenoj tradiciji.

Svođenje srpske kulture na srbijansku

A pitanje odnosa prema tradiciji najdirektnije je vezano za obrazovni sistem, podseća profesor Milanović.
„To je opet najdirektnije vezano za predmet Srpski jezik i književnost, koji jeste identitetski suštastven. On uz istoriju i geografiju čini trojstvo predmeta koji našim đacima treba da stvaraju neke identitetske kategorije. Upravo zbog svega toga su pitanja školskih planova i programa više nego značajna za svakoga od nas. Mi, lingvisti, zajedno sa našim kolegama sa književnosti našli smo se uplašeni nad činjenicom da su se pojavili pokušaji da se korpus srpske književnosti, a samim tim i srpskoga jezika, na neki način krnji time što se značajni književnici srpskoga korpusa izbacuju iz programa. I to se, kao u slučaju Desanke Maksimović, radi tobož na račun njihove neaktuelnosti, ili nezainteresovanosti đaka za njih, što su vrlo diskutabilni kriterijumi. A kada iz planova i programa počnete da izbacujete Desnicu, Kočića, Mešu Selimovića - pisce koji nisu rođeni na tlu današnje Srbije - vi polako srpski jezik, kulturu, književnost svodite na srbijansku, na naše državne granice, a to je više nego opasno za srpsko nacionalno biće.“
(Ceo intervju sa dr Aleksandrom Milanovićem pogledajte u video prilogu)
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala