- Sputnik Srbija, 1920
RUSIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Rusije i Zajednice nezavisnih država

Britanci su čuli Šojgua: Da li će pomak u razgovorima Rusije i Velike Britanije uroditi plodom

© Sputnik / Ramilь Sitdikov / Uđi u bazu fotografijaMinistar odbrane Rusije Sergej Šojgu
Ministar odbrane Rusije Sergej Šojgu - Sputnik Srbija, 1920, 12.02.2022
Pratite nas
Za razliku od sastanka šefova diplomatija Velike Britanije i Rusije koji je Sergej Lavrov ocenio kao razgovor „nemog sa gluvim“, na sastanku ministara odbrane obe strane su, uprkos neslaganjima po nizu pitanja, saslušale jedna drugu. To jeste pomak, ali je pitanje da li će uroditi plodom, kaže Aleksandar Gajić iz Instituta za evropske studije.
Do posete visokih britanskih zvaničnika Rusiji u četvrtak i petak došlo je, podseća naš sagovornik, nakon što je britanski ministar odbrane Ben Volas sredinom januara pozvao ruskog kolegu Sergeja Šojgua da poseti London, kako bi razmotrili pitanja koja se tiču opšte bezbednosti. Šojgu je 21. januara na to odgovorio pozivom Britancima da u Moskvi pokušaju da, u bilateralnim dogovorima, nađu neko zajedničko rešenje bezbednosne situacije.

Britanci bolje čuli Šojgua

„Rusija je predlog za razgovore u Moskvi poslala Velikoj Britaniji nakon što je videla da u razgovorima sa NATO-om i EU ne mogu da dođu do zajedničkog rešenja, jer su svi predlozi Moskve bili odbijeni, a Šojgu se pozvao na iskustvo iz 2013. godine, kada je u formatu 2 plus 2 (sastanak ministara odbrane i spoljnih poslova Rusije i Britanije) ipak postignut nekakav napredak“, kaže Gajić.
Ideja Moskve je, kako navodi, bila da sa Britanijom kao suverenom državom lakše mogu da nađu zajednički jezik, jer ona nije nadnacionalna integracija poput EU, niti odbrambeni savez kao NATO, iako u NATO okruženju predstavlja istaknutog antiruskog zagovornika prema postsovjetskom prostoru.
„Britanija ima veliko iskustvo u bilateralnom pregovaranju pa se pretpostavljalo da neće u pregovore ulaziti sa nekim unapred donetim zaključcima. Međutim, ovo što smo videli u razgovorima između šefova diplomatija Sergeja Lavrova i Liz Tras ne obećava, jer je britanska ministarka samo ponavljala opšte fraze i svoje poruke sa Tvitera i nije slušala niti uvažavala ono što druga strana ima da kaže“, primećuje Gajić.
Sa druge strane, dodaje, sastanak ministara odbrane koji je usledio bio je daleko ozbiljniji i postojao je jedan stepen zainteresovanosti da se čuje druga strana, kao i izvestan stepen razumevanja za to šta druga strana poručuje.

Da li je pomak dovoljan za deeskalaciju

Gajić napominje da je britanski ministar Volas, kao dugogodišnji oficir i jedan od najozbljnijih kandidata za rukovođenje NATO paktom u budućnosti, sa Šojguom, takođe velikim profesionalcem i praktično drugim čovekom Ruske Federacije, vrlo ozbiljno vodio razgovore o bezbednosnim pitanjima.
„Čuli smo oštre kritike Šojgua na račun britanskih specijalaca u Ukrajini i kritike na račun zapadnih zemalja koje javno izvoze veliku količinu naoružanja u Ukrajinu. Britanski ministar je sa svoje strane rekao da veruje Šojguu da Rusija ne planira invaziju i demantovao je priče iz britanske štampe da Britanija planira da pošalje u Ukrajinu 600 svojih specijalaca. Ali uprkos neslaganjima, obe strane su se složile da nastave dalje međusobne kontakte, sa ciljem da se izbegavaju incidenti i snižava rizik od mogućeg konflikta“, primećuje Gajić.
To, smatra sagovornik Sputnjika, predstavlja ozbiljan pomak u odnosu na razgovore ministara spoljnih poslova i korak ka produžavanju dijaloga. Međutim, napominje Gajić, taj korak može da urodi nekim napretkom, ali i ne mora.
Britanija svakako ima kapacitet da pokuša da dođe do deeskalacije, ali ostaje da se vidi da li to stvarno i žele. Oni su po prvi put pokazali dobru volju da se ruska strana ozbiljno sasluša i da iskažu i neki stepen poverenja u ono što su čuli, ali je pitanje da li će to u ukupnoj britanskoj politici imati odjeka. Otvoreno je pitanje i da li će britanska spoljna politika i njena druga ministarstva, poput Ministarstva odbrane, imati tu ulogu da iniciraju neko dalje promišljanje i revidiranje stava zapadnih sila“, ocenjuje naš sagovornik.
Sergej Šojgu je, navodi Gajić, rekao da su razgovori bili otvoreni i konstruktivni, ali je takođe istakao činjenicu da od strane NATO-a nema odgovora na ključne zahteve Rusije, vezano za dalje širenje Alijanse i nerazmeštanje naoružanja u blizini ruskih granica.
„Rusi su jasno stavili do znanja da iz ove teške situacije ne može da se izađe ako se tu ne naprave kompromisi. Britanac je profesionalac i on je to saslušao i to će preneti, ali ne zavisi sve od njega, pa ćemo videti da li će Britanija uložiti napore da predoči ove stavove Rusije u okviru NATO-a, budući da su se o njih u dosadašnjim bilateralnim razgovorima zvaničnici NATO-a i zapadnih zemalja uglavnom oglušivali. Tako da ovo jeste neki pomak, ali se ne može reći da je jako značajan i ne možemo biti sigurni da će zapadne zemlje zauzeti konstruktivniji pristup prema Rusiji“, ukazuje Aleksandar Gajić.

Na Zapadu ništa novo

Prema mišljenju istoričara Aleksandra Rastovića, prvi sastanak ruskih i britanskih ministara pokazao je da Britanci nastavljaju sa politikom koju striktno sprovode prema Rusiji, sa manjim ili većim izuzecima, već više od dve stotine godina, pa bi se moglo reći da na Zapadu nema ništa novo.
Rastović podseća da je pokojni akademik Milorad Ekmečić još u svom tekstu u „Ninu“ 2010. godine — „Srbofobija kao rukavac rusofobije“ rekao da su samo dva puta u britansko-ruskim odnosima postojale faze kada su ti odnosi bili relativno pristojni — u Prvom svetskom ratu kada su se nalazili na strani Velike antante u borbi protiv centralnih sila i tokom Drugog svetskog rata u okviru antihitlerovske koalicije.
„U svim ostalim fazama britansko-ruski odnosi su bili opterećeni tom ’matricom‘ britanske spoljne politike, a to je ta duboko ukorenjena rusofobija, koja od kraja 18. veka, sa manjim ili većim izuzecima, traje do danas. Tako da me ništa ne čudi kada se radi o britanskoj politici, posebno poslednjih nedelja i meseci vezano za Ukrajinu“, kaže istoričar.
Kako dodaje, vrši se užasan pritisak na Rusiju koja, kao nezavisna država, samo brani svoje legitimne interese i ne traži ništa drugo nego da se okonča ofanziva NATO-a koji pokušava da joj dođe na granice.
„Tako da je diplomatska misija predvođena ministarkom spoljnih poslova Britanije samo nastavak te politike od koje Britanci ne odstupaju — politike rusofobije, otvorene antipatije, pa čak i mržnje i otvorenog neprijateljstva prema Rusiji. To je i pokušaj da se disciplinuje jedna država koja je suverena, samostalna i drži do svog integriteta. Taj pokušaj je, naravno, smešan, jer to nijedna nezavisna, suverena država ne bi dozvolila“, smatra Rastović.
Podsetimo, šefica britanske diplomatije Liz Tras razgovarala je sa ministrom spoljnih poslova Rusije Sergejom Lavrovom u četvrtak u Moskvi i poručila da Rusija ima izbor — „ili da sarađuje sa NATO-om“ ili da, kako je navela, „nastavi sa povećanjem broja svojih trupa na granici sa Ukrajinom, što predstavlja pretnju“. Lavrov je razgovor sa britanskom koleginicom ocenio kao „razgovor nemog sa gluvim“.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala