- Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Da li je OEBS u depresivnom stanju ili u kliničkoj smrti

© Foto : OSCE / Curtis BuddenOEBS
OEBS - Sputnik Srbija, 1920, 04.12.2021
Pratite nas
Ruski šef diplomatije Sergej Lavrov ocenio je na 28. Ministarskoj konferenciji OEBS-a u Stokholmu da je ta organizacija danas u depresivnom stanju, talac blokovske discipline Evropske unije i NATO-a, kao i da nismo videli napredak u ostvarivanju njenog ključnog cilja — jačanja bezbednosti zasnovane na saradnji, a ne na konfrontaciji.
On je, između ostalog, istakao i da vizija sveobuhvatne, kooperativne i nedeljive bezbednosne zajednice koju Međunarodna organizacija za bezbednost i saradnju (OEBS) obuhvata, a koju su izneli lideri na samitu u Astani 2010. godine, stoji u mestu.

Zašto je OEBS izgubio svoju prvobitnu ulogu

Na pitanje zašto je ova organizacija, koja danas broji 57 članica, izgubila svoju prvobitnu ulogu jačanja bezbednosti i rešavanja kriza, bivši ministar spoljnih poslova Savezne Republike Jugoslavije Vladislav Jovanović za Sputnjik kaže da je u trenutku rođenja, 1975. godine, tadašnja Konferencija za evropsku bezbednost i saradnju (KEBS) bila za jednu stranu — Sovjetski Savez i Varšavski ugovor, simbol „statusa kvo, dok je za drugu, zapadnu stranu, to bio jedan dinamički proces i simbol kontinuiteta.
„I dok se posle Drugog svetskog rata Sovjetski Savez zalagao za održavanje teritorijalnog ’statusa kvo‘, čije je poštovanje bila garancija data na Savetu bezbednosti, on je prevideo da taj dinamični deo koji je Zapad zastupao, ta ’treća korpa‘ tema o kojima je postignut sporazum — ljudska prava i slobode, ulazi pomalo, kao ’trojanski konj‘, u zatvoreni prostor koji je Istočni blok imao. Rezultat toga bilo je postepeno razaranje vrednosti socijalizma i konačne pobede Zapada u Hladnom ratu“, objašnjava Jovanović.
KEBS je, dodaje naš sagovornik, zapravo bio oružje i jedne i druge strane, a svaka od njih je očekivala da će dobitkom koji je tada ostvarila da nadvlada onu drugu. Međutim, pokazalo se da je ova dinamična strana, korpus ljudskih prava i liberalnih vrednosti, nadjačala insistiranje na teritorijalnom „statusu kvo“.
„Dinamika je, dakle, pobedila statiku i od tada je Zapad, u suštini, inkorporirao evropski deo KEBS-a, ne računajući Rusiju i njene pripadajuće delove, u svoju strategiju dominacije nad ostatkom Evrope sa Rusijom na čelu. Proces funkcionisanja KEBS-a posle toga, pa do današnjih dana, bio je više jedna formalna stvarnost, dok je realna stvarnost bila identifikacija te organizacije sa vrednostima i interesima Zapada“, kaže bivši ministar spoljnih poslova.
KEBS, odnosno OEBS je, pojašnjava Jovanović, potpuno usvojio liberalnu ideologiju Zapada, ne samo kao vrednost „per se“, nego i kao jednu akcionu politiku prema drugima.

OEBS u sredini novog Hladnog rata

„Sada imamo konstataciju Lavrova da je od Astane stvar uveliko zastala. Ja bih rekao da je zastala od trenutka pobede Zapada u Hladnom ratu, jer mi od tada ne možemo više govoriti o KEBS-u onako kako je bio zamišljen, nego više kao o pripadajućem delu pobedničke strane u Hladnom ratu“, kategoričan je Jovanović.
U ovom trenutku, kako kaže, OEBS se našao u sredini takozvanog novog Hladnog rata koji Zapad vodi prema Rusiji, Kini i drugim zemljama koje se još ustežu i odbijaju da se svrstaju sa Zapadom u teritorijalno-vojničkom smislu te reči, odnosno da uđu u takozvane evroatlantske organizacije pod dominacijom Amerike. To je ono što je sada problem OEBS-a:
„Svi insistiramo na prvobitnim vrednostima te organizacije, na finalnom aktu, na njenim principima koji su, u suštini, principi Povelje Ujedinjenih nacija i niza rezolucija UN. Ali, to je bilo aktuelno za ono vreme. U međuvremenu se odnos snaga pomerio uveliko u korist Zapada i to je još uvek slika koje je dominantna, iako je danas manje uverljiva nego što je bila pre deset ili dvadeset godina. Dakle, zbog tog odnosa snaga OEBS više ne vrši svoju prvobitnu ulogu koja je bila ne samo da eliminiše Hladni rat, nego sve oblike hladnih odnosa i nesaradnje između evropskih zemalja i da garantuje bezbednost svima.“

Klinička smrt

On podseća da je prvobitni cilj ove organizacije bio da bezbednost bude jednaka za sve, a sada se ispostavlja da je bezbednost jednaka samo za one koji su ušli u NATO i tamo prihvataju dominaciju Amerike, a bezbednost drugih koji nisu u Alijansi je na nesigurnom tlu — može, ali ne mora da bude osigurana, u zavisnosti od toga kako će se Zapad dalje postavljati u svojim odnosima sa takozvanim rivalima — Rusijom i Kinom, a sutra možda i sa nekom drugom zemljom.
„Verujem da je to ono što je navelo ministra Lavrova da bude ne samo ogorčen na sadašnje stanje OEBS-a, već i da, mada on to nije rekao, ali ja dopuštam sebi tu smelost, proglasi neku vrstu njegove kliničke smrti“, ocenjuje Jovanović.

Pravilo konsenzusa već kršeno

U osvrtu na upozorenje ruskog ministra da se sve češće čuju pozivi da se prekine pravilo konsenzusa unutar OEBS-a, naš sagovornik kaže da je princip konsenzusa unutar ove organizacije već bio narušen na jedan vrlo drzak i agresivan način i to u vreme početka jugoslovenske krize.
Tada se, podseća, Savezna Republika Jugoslavija, odnosno Srbija, bez dokaza i razloga optuživala da je strana koja je odgovorna za krizu i posledice koje su usled nje nastale na jugoslovenskom prostoru, što je izazvalo velike kritike u KEBS-u.
„Bio sam na tom sastanku kada su se svi, do kraja, okomili na Srbiju. Rusija je tada sa Jeljcinovom klimavom vlašću bila praktično neuticajna, jer su tempo politike prema Srbiji praktično diktirale pobedničke sile na Zapadu i tada je bilo potrebno kazniti Srbiju na neki način. Međutim, nisu mogli da je kazne jer je za izbacivanje bio potreban konsenzus, a on se nije mogao postići ako Srbija bude protiv toga, pa su izmislili formulu ’konsenzus manje jedan. To je bilo narušavanje Povelje, a niko nema pravo da je ruši, jer ona predstavlja Ustav te organizacije koji garantuje mir, bezbednost i ravnopravnost širom Evrope. Ali oni su na jedan ’ad hok‘ način izmislili da im to dozvoljava da suspenduju Srbiju iz KEBS-a, što su i učinili”, seća se Jovanović.
To narušavanje konsenzusa, primećuje bivši diplomata, izvedeno je zarad zadovoljavanja političke, agresivne potrebe zapadnih sila u odnosu na Srbiju, kako bi im se omogućilo da nastave sa širenjem jugoslovenske krize pod izgovorom da je Srbija za to odgovorna.
„Organizacija koja bi morala da se bazira na jednakosti članica praktično ne postoji bez konsenzusa, ali oni su to eksperimentalno uradili pre skoro 30 godina, napravili izuzetak od pravila uvodeći princip ’konsenzus manje jedan‘. Iako drugi nisu smeli to da im dopuste, oni su to učinili u delirijumu pobede nad drugom stranom u Hladnom ratu, smatrajući da mogu da čine šta god hoće. Zapadu, naime, smeta to da je svaki glas jednak i da bez saglasnosti svih ništa značajno ne može da se uradi i donese, jer im je vrlo važno da njihova politička volja bude iznad bilo čije druge volje. Ali, sada se postavlja pitanje sa širim posledicama — da li se taj konsenzus, koji još drži na okupu taj ugovor između evropskih zemalja i Severne Amerike, i dalje može održati u životu ili mora da bude žrtvovan zbog političkih interesa zapadnih zemalja“, kategoričan je Jovanović.
To je nešto što, zaključuje sagovornik Sputnjika, lebdi kao opasnost i nije neverovatno da bi moglo uskoro i da se desi, u ime onih istih izvrnutih, takozvanih moralnih vrednosti koje su bile korišćene kao argumenti da bi se ova organizacija svojevremeno navela da prihvati isključenje Srbije.
Prva konferencija za evropsku bezbednost i saradnju održana je u Helsinkiju 1975. godine, a okončana je potpisivanjem Završnog dokumenta kojim su afirmisana osnovna ljudska prava, slobodnija cirkulacija informacija, ljudi i ideja, veća mogućnost saradnje u ekonomskim i drugim oblastima, kao i osnovni principi odnosa među državama poput nemešanja, jednakosti, teritorijalnog integriteta i nepovredivosti granica.
Tokom četvrtog samita šefova država i vlada KEBS-a održanom 1994. godine u Budimpešti, donesena je odluka da, počev od 1. januara 1995. godine, KEBS bude preimenovan u OEBS, Organizaciju za evropsku bezbednost i saradnju. Na sajtu ove organizacije stoji da ona ima sveobuhvatan pristup bezbednosti koji obuhvata političko-vojne, ekonomske, ekološke i ljudske aspekte. Navodi se i da svih 57 država-članica uživa jednak status, a da se odluke donose konsenzusom na političkoj, ali ne i pravno obavezujućoj osnovi.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala