Svet je atomska bomba, a njeni geleri su komadići ljudske duše za kojima traga svemoćno oko

© Ursula Roeck Fotografija s izložbe "Palms & Penguins" na festivalu Vizualizator
 Fotografija s izložbe Palms & Penguins na festivalu Vizualizator - Sputnik Srbija, 1920, 18.11.2021
Pratite nas
U današnjem svetu koji kao atomska bomba eksplodira na sve strane fotografi pokušavaju da uhvate njene gelere, odnosno parčiće ljudske duše koji lete na sve strane, zbog čega je njihova glavna preokupacija - potraga za identitetom, kaže za Sputnjik direktor Centra za razvoj fotografije i osnivač Festivala fotografije „Vizualizator“ Zvezdan Mančić.
Deveti „Vizualizator“ biće održan od 18. novembra do 10. decembra u više galerijskih prostora u Beogradu, uz učešće uglednih i nagrađivanih fotografa iz Italije, Austrije, Norveške, Belgije i Srbije.

Potraga za svojim mestom pod suncem

Sudeći po fotografskim projektima koji će biti predstavljeni na ovogodišnjem festivalu, osnovna preokupacija savremenih fotografa je potraga za identitetom, bilo da je reč o traganju za svojim mestom u svetu koji se ubrzano menja, i to u bezbroj pravaca, bilo da je reč i istraživanju porekla, korena, porodične istorije i sudbine, kaže osnivač „Vizualizatora“.
O tome svedoči i izložba „Vetar, pesak i zvezde“ (Wind, sand and stars) Linde Burnejn Englbert, kojom će „Vizualizator“ biti otvoren 18. novembra u Ustanovi kulture "Parobord".
© Linda Bournane Engelberth - VizualizatorFotografija s izložbe „Wind, sand and stars“ na festivalu "Vizualizator"
Fotografija s izložbe „Wind, sand and stars“ na festivalu Vizualizator - Sputnik Srbija, 1920, 17.11.2021
Fotografija s izložbe „Wind, sand and stars“ na festivalu "Vizualizator"
Autorka je odrasla u Norveškoj, s majkom Norvežankom, ne znajući svog oca Alžirca i njegovu stranu porodice. Kada joj je bilo 29 godina otišla je u Alžir, gde je upoznala svoju stogodišnju baku i saznala da ima ogromnu porodicu. Fotografije na izložbi „Vetar, pesak i zvezde“ su Lindini prvi koraci upoznavanja s kulturom koju bi trebalo da oseća kao deo sebe, ali koju još ne poznaje dovoljno dobro.
© Ursula RoeckFotografija s izložbe „Palms & Penguins" na festivalu "Vizualizator"
Fotografija s izložbe „Palms & Penguins na festivalu Vizualizator - Sputnik Srbija, 1920, 17.11.2021
Fotografija s izložbe „Palms & Penguins" na festivalu "Vizualizator"
Dan kasnije, 19. novembra, u Galeriji Nikole Radoševića, biće otvorena i izložba Austrijanke Ursule Rok „Palme i pingvini“ (Palms and penguins) koja tumači priče i ličnosti u vrlo specifičnom vizuelnom ključu, ponekad šeretski, ali uvek postavljajući se iskreno i otvoreno prema protagonistima svog radai ne plašeći se da iznese na površinu skrivene strane individua i priča.
„Žensko oko“ – poseban začin u fotografiji
„Danas se fotografi u svom dugoročnom radu usredsređuju na ubrzane promene koje običnog čoveka zbunjuju u pokušaju da nađe svoje mesto u ovom turbulentnom svetu. Fotografi su po prirodi stvari levičari, okrenuti socijalnim temama i običnom čoveku, pa samim tim i ugroženim grupama. Sve su aktuelnija takozvana 'ženska pitanja', a uzročno-posledično se ovoj profesiji, koja je ranije bila gotovo ekskluzuvno muška, posvećuje sve više žena koje u fotografiju unose novi senzibilitet. Žene su možda malo iskrenije, malo bliže sebi u ljudskom smislu, malo više sebi dopuštaju ličnog u fotografiji, što na neki način daje dodatni začin ili vrednost njihovom radu“, objašnjava Zvezdan Mančić.
© Carin Van Gerven - VizualizatorKarin Van Gerven - fotografija s izložbe „In the footsteps of Angela“ na festivalu "Vizualizator"
Karin Van Gerven - fotografija s izložbe „In the footsteps of Angela“ na festivalu Vizualizator - Sputnik Srbija, 1920, 17.11.2021
Karin Van Gerven - fotografija s izložbe „In the footsteps of Angela“ na festivalu "Vizualizator"
On dodaje da će tokom festivala biti priređena i tribina na kojoj će umetnice iz pet zemalja debatovati upravo o ženskoj fotografiji, o tome da li žene biraju drugačije teme od muškaraca, da li se na njima vidi „žensko oko“.
Vanvremenska vrednost fotografije
Na ovogodišnjem „Vizualizatoru“ biće predstavljena i izložba fotografija Karin Van Gerven „In the footsteps of Angela“, kao i fotografski projekat Žan-Marka Kaimija i Valentine Pičini „RHOME“,koji predstavlja putovanje kroz mikrokosmos Rima, daleko od stereotipne i turističke slike večnog grada.
© Jean Marc Caimi & Valentina Piccini - VizualizatorFotografija s izložbe „RHOME“ na festivalu "Vizualizator"
Fotografija s izložbe „RHOME“ na festivalu Vizualizator - Sputnik Srbija, 1920, 17.11.2021
Fotografija s izložbe „RHOME“ na festivalu "Vizualizator"
Tokom festivala će biti prikazane i izložbe fotografija Foto saveza Srbije, Nemanje Ledenskog, Mihovila Nakića, a poslednjeg dana biće otvorena izložba i objavljeni rezultati konkursa Pres Foto Srbija u Ustanovi kultureParobrod.
Zvezdan Mančić ističe da se u skladu s društvenim promenama menja i sama fotografija, a ono što je danas najuočljivije jeste izjednačavanje nekadašnje pres (novinske) fotografije s dokumentarnom.
„Pres fotografija je pokrivala događaje i dokumentovala ih, dok je dokumentarna fotografija bila artistički okrenuta nekim trajnijim vrednostima, nije joj bila ambicija da bude samo potrošna roba za ilustraciju nekog događaja, nego je referisala na neke od ovih pojava. Poslednjih godina je pres fotografija praktično evoluirala u dokumentarnu i granice su se izbrisale, tako da i ona pokušava da dostigne vanremensku vrednost, odnosno da beleži pojave ljudske duše, a ne pojave same po sebi“, ocenjuje Mančić.
Kako je fotografski šum doveo do opšteg slepila
„Vizualizator“ je prvi festival fotografije u Srbiji, pokrenut 2013. godine. Cilj festivala je da poveže publiku s profesionalnim fotografimai kulturnim ustanovama, da razvije kritičko mišljenje i vizuelnu pismenost . Radi na edukaciji publike, razumevanju fotografije kao medija, fotografskih simbola i poruka.
„Razvoj tehnologije je u bukvalnom smislu upropastio fotografiju, zato što sada svako fotografiše. Tako nastaje fotografski šum. Mi smo toliko bombardovani fotografijom, da je teško doći do ozbiljnih fotografskih radova. Najveće 'silovanje' trpe obični ljudi koji sve što stiže do njih prihvataju zdravo za gotovo i nemaju mogućnost da razviju kriterijume za ocenjivanje vrednosti fotografije“, objašnjava Mančić.
Tome, kako navodi, u velikoj meri doprinose takozvane stok fotografije, kojima su preplavljeni internet portali i razni zabavni časopisi.
© Depositphotos.com / ArkushaFotografski studio
Fotografski studio - Sputnik Srbija, 1920, 17.11.2021
Fotografski studio
„Stok fotografija je preuzela estetske postulate tradicionalne fotografije. Ranije su se fotografi trudili da kompozicijski, u smislu svetla i kolorita i drugih elemenata tehničkog prikazivanja fotografske slike budu perfektni, da sve to bude lepo i upeglano. A kasnije je fotografija evoluirala kao i svi drugi vidovi umetnosti, napustila je puku estetiku kao svoj osnovni princip i odlutala u razne eksperimente. Stok fotografija je, naprotiv, još više upeglala osnovu estetiku i pojeftinila je, jer je ona postala sama sebi cilj. Ona nema nikakvu drugu ulogu osim da ukrasi neku stranicu ili da ilustruje neku temu u ženskim ili pecaroškim magazinima, proizvodi se kao na štanc mašini, a široka publika misli da je to dobra fotografija, nemajući pojma sa čim da je poredi, tako da je tehnologija, zapravo, donela slepilo za fotografiju“, ocenjuje Mančić.
On podseća na to da je ranije bilo mnogo manje fotografa, svoje radove su mogli da objavljuju samo oni najbolji, tako da je prosečna mnogo više nego danas bila u kontaktu s pravom, dobrom, ozbiljnom fotografijom.
'A u ruke Mandušića Vuka biće svaka puška ubojita'– nije važna sprava u rukama majstora ili dobrog umetnika, sredstvo kojim će on zabeležiti stvarnost, važna je ideja i misao, i to se nikada nije menjalo. Autentičnost i originalnost u fotografiji ne počiva u opremi, nego u glavi“, zaključuje Zvezdan Mnčić.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala