- Sputnik Srbija, 1920
RUSIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Rusije i Zajednice nezavisnih država

„Oboriti iz skrovišta“: Kako izgleda razvoj ruskih prenosivih PVO sistema

© Jovo Mamula, Ministarstvo odbraneSistem "Strela 2M"
Sistem Strela 2M - Sputnik Srbija, 1920, 24.10.2021
Pratite nas
Ruska državna odbrambena korporacija „Rosteh“ je počela da radi na razvoju prenosivih protivavionskih raketnih kompleksa većeg dometa koji će značajno proširiti mogućnosti protivvazduhoplovne odbrane.
Šta je o ovim raketama za sada poznato i kakve protivvazduhoplovne rakete trenutno ima vojska Rusije?

Protiv „sitnica“

Domet perspektivnih prenosnih protivavionskih raketnih kompleksa je oko deset kilometara. To je značajno više nego kod kompleksa sličnih vrsta. Međutim, prema rečima zamenika direktora za uvoz i izvoz kompanije „Mašinostrojenie“ Aleksandra Romanjuka, konstruktori takođe rade i na većoj preciznosti.
Reč je pre svega o jačanju osetljivosti glave za navođenje protivavionskih raketa. Poznato je da su perspektivne protivavionske rakete predviđene za uništavanje ciljeva koji su malih razmera i sa malim kontrastima, između ostalog, dronova kojima se ciljevi određuju dok su u vazduhu i mini dronova.
Kako je pokazalo iskustvo rata u Siriji, ali i u Nagorno-Karabahu, takve objekte je prilično teško pogoditi iz velikih aparata predviđenih za borbu protiv aviona, helikoptera i krstarećih raketa. Pešadija, koja je naoružana prenosnim kompleksima, mnogo bolje izlazi na kraj sa ovim zadacima.
Taktičko-tehničke karakteristike, spoljašnji izgled i okvirni rokovi u kojima će se ovi sistemi eksploatisati za sada nisu otkriveni. Predstavnici „Rosteha“ čak nisu objavili njegov naziv.
Pretpostavlja se da je reč o prenosivom protivavionskom raketnom kompleksu „Metka“. Prvi put ga je spomenuo glavnokomandujući kopnenom vojskom general Oleg Saljukov.
Početkom oktobra on je izjavio da će oružje uskoro početi da se koristi u vojsci. Prema njegovim rečima, kompleksi „Metka“ će imati glavu za navođenje otpornu na sve vrste optičkih smetnji, odnosno, jurišni avion ili helikopter neće moći da prevari raketu toplotnim zamkama.

Prvi sovjetski protivavionski raketni sistem „Strela 2“

Prenosivi protivavionski raketni kompleksi su se pojavili 1960-ih godina i u korenu su promenili pravila ratovanja. Pešadija je dobila mogućnost da za nekoliko sekundi uništi skupe letelice i, pritom, lako se sklanja od povratnog udarca skrivajući se na terenu. Protivavionski raketni kompleksi su glavna pretnja pilotima koji su navikli da se spasavaju od zenitnih raketa na malim visinama.
Prvi sovjetski protivavionski raketni sistem „Strela 2“ je postao deo naoružanja 1968. godine . Artiljerci iz Egipta i Sirije su tada pomoću ovog naoružanja pogodili više od trideset izraelskih aviona i helikoptera. U većini slučajeva su ostali nevidljivi za protivnika do momenta lansiranja i delovali su na malim distancama. „Strela 2“ se dobro pokazala i u Vijetnamu uništivši više od 200 američkih letelica, među kojima i teški avion AS-130. Drugi ovakav avion je oboren tokom rata u Persijskom zalivu 1991. godine.
Obnovljena verzija „Strela 3“ je nastala 1974. godine. Njena glavna odlika je bila glava koja se hladila, što je omogućilo primenu rakete i prilikom padavina. Međutim, pravi proboj je bio sa protivavionskim raketnim kompleksom „Igla“.
Ovaj kompleks je imao raketu sa većom manevarskom sposobnošću i otpornu na aerodinamiku. Pored toga, ovaj kompleks je bio precizniji od svojih prethodnika. Poslednja modifikacija „Igla-S“ je korišćena u vojsci 2002. godine.

Sistem „Verba“ za sve vremenske prilike

Najsavremeniji prenosni protivvazduhoplovni raketni sistemi tipa „Verba“ su širokoj javnosti predstavljeni na forumu „Armija 2015“. U borbenoj efikasnosti značajno prevazilazi komplekse prethodnih generacija.
Iz sistema „Verba“ se može pucati na avione, helikoptere i krstareće rakete na visini od deset do 4.500 metara i na udaljenosti do šest kilometra. Poređenja radi, američki „Stinger“ može dostići maksimalnu visinu od 3.500 metara i udaljenost do 4,5 kilometra.
Pored toga „Verba“ ima i radiolokacijske stanice koje vrše monitoring vazdušnog prostora u radijusu od 80 kilometara. To omogućava da se unapred otkrije neprijatelj i zauzme pozicija za napad.
Automatizovan sistem upravljanja računa brzinu, pravac leta i raspoređuje ciljeve artiljercima. Položaj ciljeva se određuje pomoću satelitskog sistema GLONASS, a vojnici dobijaju tačne koordinate za gađanje. Interesantno je da se „Verba“ preko taktičkog kompleksa „Barnaul-T“ integriše u opšti sistem PVO i može da koristi informacije o vazdušnim objektima koje prate veliki radari.
Municija sistema „Verba“ je osnažena glavama za samonavođenje koje deluju u bliskom i srednjem infracrvenom okruženju, kao i u ultraljubičastom dijapazonu. To omogućava raketi da sa lakoćom razlikuje avion ili helikopter od toplotnih zamki. Kako navode vojni eksperti, ovo je omogućilo da zona za hvatanje i uništavanje vazdušnih ciljeva u poređenju sa kompleksom „Igla S“ bude veći za dva i po puta.
Bojeva glava rakete je teška 2,5 kilograma i ima kontaktno-beskontaktni eksploziv. Aktivira se u zavisnosti od brzine i pravca kretanja cilja, prilikom sudaranja sa ciljem ili na određenoj udaljenosti od cilja.
„Verba“ se može koristiti na svim geografskim širinama, pri temperaturi od minus 50 do plus 50 stepeni Celzijusa. Sistem je efikasan i po mraku jer ima sistem za noćno osmatranje „Maugli-2M“. Mada se većina kompleksa ovog tipa koristi samo danju.
Za sada nema mnogo podataka, ali je najverovatnije da je novi ruski protivazduhoplovni raketni sistem naslednik sistema „Verba“. On je pouzdaniji, precizniji, dugotrajniji i više može da zaštiti.
Raketa „Topolj M“ - Sputnik Srbija, 1920, 14.08.2021
Ove rakete niko ne može da prati: Rusija o „strašnom snu" Pentagona
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala