- Sputnik Srbija, 1920
NAUKA I TEHNOLOGIJA

Rekonstrukcija lica na osnovu DNK: Kako su izgledale egipatske mumije /video, foto/

© AP Photo / Roger AnisFaraonska grobnica sa 50 mumija u gradu Minja
Faraonska grobnica sa 50 mumija u gradu Minja - Sputnik Srbija, 1920, 29.09.2021
Pratite nas
Lica trojice muškaraca koji su živeli u starom Egiptu pre više od 2.000 godina rekonstruisana su na osnovu DNK njihovih mumija, uz pomoć digitalne tehnologije.
Tri mumije čija su lica „vraćena u život“ nađene su u Abusir el Meleku, staroegipatskom gradu južno od Kaira. Muškarci koji su preminuli u trećoj deceniji života sahranjeni su između 1.380 godine stare i 425 godine nove ere.

Uz pomoć DNK do izgleda lica

Naučnici sa Instituta Maks Plank u nemačkom gradu Tibingenu izdvojili su njihovu DNK još 2017. godine, a istraživači Parabon Nanolabsa, tehnološke DNK kompanije iz Restona u američkoj državi Virdžiniji, koristili su genetske podatke kako bi kreirali 3D modele njihovih lica kroz proces poznat kao DNK fenotipija.
U tom procesu koriste se genetski podaci kako bi se predvidele karakteristike lica i drugih aspekata izgleda.
„Ovo je prvi put da je uporedna DNK fenotipija korištena na ljudskoj DNK tolike starosti“, saopšteno je iz Parabona.
Naučnici su zahvaljujući DNK metodi došli do porekla, boje kože i karakteristika lica mumija. Otkrili su da su trojica muškaraca imala svetlo-braon kožu, crne oči i kosu, te da su više nalikovali savremenim stanovnicima Mediterana ili Bliskog Istoka nego savremenog Egipta, navode iz Parabona.

Rad sa ljudskom DNK veoma izazovan

Rad sa ljudskom DNK može da bude veoma izazovan iz dva razloga: ona je sklona raspadanju i često je pomešana sa bakterijskom DNK, kaže Elen Grejtak, direktor u Parabonu, prenosi Lajvsajens.
„Zbog ta dva faktora, količina ljudske DNK koja je dostupna za sekvenciranje može da bude veoma mala. Međutim, pošto ljudi dele većinu delova DNK, naučnicima nije potreban ceo genom kako bi došli do nečijeg fizičkog izgleda. Dovoljne su određene specifične tačke u genomu koje se razlikuju od čoveka do čoveka, što je poznato kao pojedinačni nukleotidni polimorfizam“, kaže Grejtak.
Čak i kada nema dovoljno tih specifičnih tačaka na pojedinačnom uzorku, naučnici mogu da koriste te tačke sa sličnih uzoraka, kaže Dženet Kedi, naučnica iz Parabona.
Tako se, prema statističkom proračunu zasnovanom na bazi hiljade genoma, otkriva mogućnost kakve su bile specifične tačke DNK koje nedostaju.
Grejtak kaže da ovaj postupak može da pomogne i u identifikovanju ljudskih ostataka nađenih u današnje vreme.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala