Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Kako Srbija da se postavi: Sada je jasno da EU više nikome ne garantuje članstvo

© Sputnik / Vladimir Astapkovič / Uđi u bazu fotografijaZastava EU ispred predstavništva Evropske unije u Moskvi
Zastava EU ispred predstavništva Evropske unije u Moskvi - Sputnik Srbija, 1920, 29.09.2021
Pratite nas
Šest balkanskih zemalja kojima je obećano mesto u Evropskoj uniji više ne mogu da računaju na to obećanje, jer Unija takve garancije više ne može da pruži, prenose britanski mediji. Pitanje je — kako Srbija da se postavi kada je jasno da EU više nikome ne garantuje članstvo i kakav plan za Zapadni Balkan uopšte ima Brisel?
Naime, iako je planirano da se u deklaraciji na samitu EU i lidera Balkana, koji treba da se održi 6. oktobra, ponovi da „Unija daje nedvosmislenu podršku evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana“, do toga po svoj prilici neće doći jer, prema navodima „Rojtersa“, dosadašnji razgovori ovim povodom unutar bloka nisu rezultirali dogovorom.
Potpredsednica Centra za spoljnu politiku Suzana Grubješić kaže da se još od ulaska Hrvatske u EU znalo da će proces prijema Zapadnog Balkana biti dugačak, pa u tom smislu ovo otkrivanje sadržaja deklaracije, koja bi trebalo da bude doneta na samitu 6. oktobra, pokazuje samo da postoji nesaglasje među članicama kada je reč o budućem proširenju.

Kako Srbija da se postavi

„Mislim da je strah i otpor prema proširenju EU iracionalan, jer će Evropa zaista biti ujedinjena onda kada u članstvo primi Zapadni Balkan. Ostaje da se vidi kako će ubuduće teći ovaj proces pristupanja, ali mislim da svako zadržavanje Zapadnog Balkana nanosi štetu ne samo zemljama tog regiona, već i samoj EU. Upravo je ta ’kreni-stani‘ politika EU otvorila prostor za Kinu, Rusiju, Tursku, a kada je o kosovskom pitanju reč, pokazalo se i da posle deset godina dijaloga EU uopšte nema strategiju za rešavanje tog pitanja. Dijalog je zapao u ćorsokak i ako žele da ostanu posrednik u dijalogu, moraju da nađu neki novi pristup koji bi počeo da daje rezultate“, ocenjuje naša sagovornica.
Kada je o Srbiji reč, ona smatra da mi treba da nastavimo sa reformama.

„One podrazumevaju upravo evropeizaciju, transformaciju i ekonomsku konvergenciju sa Evropskom unijom, a takav pristup bi trebalo da zauzmu i druge zemlje. Dakle, bilo pristupanja u skorije vreme ili ne, proces reformi svakako treba da se nastavi, jer se reforme prevashodno tiču naših građana i države“, smatra Suzana Grubješić.

Na pitanje ima li EU ikakav plan za Zapadni Balkan, Grubješićeva kaže da misli da plana nema, a da je on neophodan.
„Nemoguće da EU misli da će postati globalni igrač i da će imati neku značajnu ulogu u, recimo, Indo-Pacifiku, a da nema plan i strategiju za svoje neposredno okruženje. Dakle, potrebna je strategija za Zapadni Balkan, sa jasnom mapom puta za prijem svake od zemalja ili regiona u celini“, objašnjava naša sagovornica.

Zadojenost ideologijom proširenja

Prema rečima profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana Samardžića, to da se EU više ne može širiti je činjenica stara bar desetak godina, još otkako su upali u veliku finansijsku krizu koja se odrazila i na disfunkciju institucija, ali i na kasnije krize koje su dolazile, a koje nisu mogle biti rešene, poput migrantske krize ili udarca koji je Uniji naneo „Bregzit“.
„Evropska unija se jako razdrmala, odnosi unutar država-članica postali su hijerarhijski, a znamo i čitavu priču o Grčkoj, Portugaliji, Španiji, Kipru, Irskoj, Italiji i tako dalje, pa je postalo potpuno jasno da je zapala u jedan unutrašnji koloplet koji joj uopšte ne dopušta da razmišlja o proširenju. Deo priče o problemu leži i u tome što se Unija razgranala na veliki broj članica, pa nije mogla na stari način, sa starim institucijama da vodi efikasnu politiku. Naime, u tim institucijama je vladao taj duh konsenzusa, a što je više članica koje treba da ga postignu, to je manja mogućnost da se on uspostavi i da se donesu bitne odluke za razvoj Unije“, ukazuje Samardžić.
Čudno je, kako dodaje, to što je u našoj zemlji malo ljudi to i uvidelo. Kako navodi, kod nas se ljudi uglavnom bave ideologijom proširenja, čekajući trenutak da Srbija uđe u EU i ne razmišljajući o tome da tu postoje strukturne prepreke, pre svega kod same Unije, pa se onda priča prenosi na problem da Srbija ne ispunjava uslove.
„To da Srbija ne ispunjava uslove je tačno, Srbija nema sistemske karakteristike, ni ekonomske, ni političke, ni pravne karakteristike, one su sve gore u poslednjih deset godina kada je reč o tim klasičnim kriterijumima. Ali to sada nije primarno, jer je situacija takva da i kada bi neka zemlja na ovom prostoru ispunjavala sve uslove, nju Unija ne bi mogla da primi iz svojih unutrašnjih razloga. E sad, to što je retorika predsednika Unije drugačija, to je potpuno drugi fenomen. Retorika je, naime, ostala ista kao pre 18 godina, kada je Solunska agenda načelno otvorila vrata za prijem država sa ovog područja, pa po toj staroj priči radi taj komesar za proširenje, rade te institucije, raspravljaju o tome i daju taj godišnji izveštaj, pa sve deluje kao da su oni spremni da prime te države, a zapravo imaju svoje probleme zbog kojih ne mogu da se otvore, niti da prime nikog novog“, ukazuje profesor.
Ta pozitivna retorika koja obećava prijem, smatra naš sagovornik, ima drugu funkciju, u smislu da iako u EU znaju da nijedna država neće biti primljena, jako im je važna kontrola političkih i kulturnih elita u tim državama, a pre svega u Srbiji kao najvećoj, pa se koristi prazno obećanje preko kojeg se može manipulisati javnošću.
Samardžić podseća da je i Vučić pominjao mogućnost da EU traži priznanje Kosova za članstvo.
„Međutim, oni ne mogu da prime nikoga, pa ni Srbiju, čak i da damo Kosovo. Iako ima političara koji povremeno iskoče, poput Makrona koji je rekao da nema proširenja i da treba napraviti diferenciranu Uniju, u tim glavnim telima u kojima se odlučuje, postoji i dalje čvrst stav da takozvani Zapadni Balkan treba da uđe u EU, da je tu negde, ali da to zavisi od zemalja tog prostora. Ta retorika će biti jako dugo prisutna, sve dok oni mogu pomoću nje da drže te elite pod kontrolom, ali je ta priča sa pristupnim pregovorima, klasterima i tako dalje tu samo da se njome kupuje vreme, dok se nešto ne učini i možda drugačije ta stvar pokrene“, uveren je Samardžić.

Napraviti novi dogovor sa EU

Profesor Samardžić veruje da je teško probiti blokadu zvanične priče da je put u EU put bez alternative, jer smo, kako navodi, kao društvo, a pre svega naša politička i kulturna elita, potpuno inficirani tom evropskom ideologijom, bez obzira na to šta se događalo u stvarnosti.
„Ali, ako imate da je 2003. godine izvesnost pristupa Uniji bila veća nego danas, onda bi svakom trebalo da bude jasno da je to bila stranputica. A alternativa je, u suštini, vrlo jednostavna — sa Unijom treba održati najuže moguće odnose, ali ovaj model koji je pravljen tako da za deset godina dâ rezultat u vidu punopravnog članstva, on jednostavno ne radi. I tu priču treba otvoriti sa Briselom, reći da nam to ne odgovara jer taj model koji diktira Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ne daje rezultate. Treba reći da ekonomski loše stojimo, da smo jako vezani za njih i da nemamo manevarski prostor, da oni traže da našu spoljnu trgovinu usaglasimo sa njihovim zakonima, a nećemo nikad biti primljeni... Pa hajde da napravimo jedan period od deset, dvadeset godina druge vrste odnosa, ali da to ne bude neko obavezivanje. I tu malo, narodski rečeno, treba mućnuti glavom i skupiti malo hrabrosti i reći: ’U ime naših dobrih odnosa i u ime prosperiteta Srbije sa EU, treba napraviti neki model modernog partnerstva, jedne serije sporazuma sa EU iz oblasti koje mogu da funkcionišu’ i tako nastaviti posao“, smatra Slobodan Samardžić.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala