- Sputnik Srbija, 1920
REGION
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz zemalja u regionu

Bauk srpskog sveta: Zašto je jedan istorijski pojam „prestravio“ političare u regionu

© Foto : Marko MilačićIkona Svetog Save iznad ulaza u crkvu
Ikona Svetog Save iznad ulaza u crkvu - Sputnik Srbija, 1920, 15.09.2021
Pratite nas
Odavno jedan pojam nije u pojedinim krugovima u regionu izazvao toliko tobožnjeg straha, negodovanja i optužbi kao što je rehabilitovana sintagma — „srpski svet“. Šta je sporno u izrazu koji izvorno pripada istoriografiji 20. veka i ničim ne upućuje na velikosrpski nacionalizam, kako uglas „upozoravaju“ neki regionalni političari i analitičari.
Ideja o postojanju „srpskog sveta“, ili kako je ranije u srednjevekovnoj i kasnije novovekovnoj istoriografiji krštena — „srpskih zemalja“ — osporavana je kroz čitavu istoriju, od Turaka, preko od Habzburgovaca, do komunista. I jedni i drugi i treći u njemu su prepoznavali opasno seme čuvanja sećanja.
Šta je to što bi Srbi trebalo da zaborave i zašto pojam srpski svet koji upućuje na kulturni prostor, a ne na integralne nacionalne teritorije, izaziva toliku dreku i u 21. veku?

Strah hegemona od nepoćudnog naroda

Dr Aleksandra Gajića, naučnog saradnika Instituta za evropske studije, negativne reakcije na svaki epitet srpski ne iznenađuju. Po njemu, reč je o nasleđu viševekovne politike koja je srpski činilac na Balkanu i prostorima gde je živeo srpski narod posmatrala kao nepoćudan i nepodoban element, prepreku velikim silama da na ovim prostorima ostvare svoju dominaciju.

„Razlog za to treba potražiti u prostoj činjenici da se srpski narod pokazivao kao najvitalniji i najbrojniji, identitetski određen i sa svojim istorijskim nasleđem spreman da odoli pritiscima hegemona na ovom prostoru. Zbog otkidanja na tim prostorima dela stanovništva i prebacivanja u novi kulturno civilizacijski areal, kod novonastalih nacija stvorio se jedan uslovni refleks gde sve što ima predznak srpsko, automatski je njima protivno. Po njima, iza svakog pominjanja nečeg što je srpsko zapravo stoji velikosrpska pretenzija. To je bila politika Habzburga ili Austrougarske monarhije, kasnije nastavljena u periodu Jugoslavije kroz politiku Hrvatske seljačke stranke i tadašnje opozicije, a od Drugog svetskog rata i 1944. prepoznata u sloganu ’Slaba Srbija, jaka Jugoslavija‘. Ova postavka potka je svih politika koje su vođene u komunističkoj Jugoslaviji.“

Instinkt neprijateljstva i nepoverenja prema svemu što ima prefiks srpski je, objašnjava Gajić, preovladao i u nekadašnjim federalnim jedinicama Jugoslavije, koje su se devedesetih otcepile i pokušale da stvore svoj državotvorni i nacionalni identitet. Istu matricu su, kaže, preuzele i zapadne sile koje su devedesetih godina pokušale da ostvare dominaciju nad prostorom Balkana. Ta matrica im je, pored intimnog uverenja da je srpski faktor problematičan i remetilački, smatra, bila korisna u nametanju sebe kao hegemona u novonastalim državama i nacijama na ovim prostorima.

Prostor kulturno-istorijskog identiteta

Na pitanje da li je ovaj pojam adekvatan u formulisanju etnoistorijskih teritorija na kojima su Srbi živeli, Gajić odgovara da jeste, u najvećoj meri. Izraz „srpski svet“ je, podseća, preuzet iz istoriografije 20. veka, koja je posmatrala neke prostore na kojima su se određene države i kulture razvijale — kao vizantijski svet, ruski svet. Reč je, kaže, o prostoru koji nije vezan samo za teritoriju, već za jedan specifičan kulturno-istorijski identitet koji na nekom prostoru, u nekom arealu egzistira, razvija se i dodiruje sa drugim kulturama.
„Mislim da je u naučnom smislu dosta utemeljen termin ’srpski svet‘. Reč je o kulturnom, identitetskom određenju.“
U poređenju sa, na primer, pojmom srpske zemlje, srpski svet, ukazuje Gajić, ima mnogo blaže, mnogo neutralnije određenje koje nije teritorijalno i ne pretpostavlja političke i geopolitičke aspiracije.
„To je neutralan, blag i potpuno legitiman pojam. Ako je legitimno da drugi narodi, poput Britanaca i Francuza, imenuju identitetski prostor ,zašto to isto ne bismo mogli i mi. Zašto taj termin ne bismo koristili kao krovni pojam za brigu matične države o narodu koji je ostao van prostora matične države.“

Značajan iskorak posle tri decenije

Vraćanje sintagme „srpski svet“ Gajić ne ocenjuje kao izraz velike hrabrosti, ali smatra da je posle tri decenije proskribovanja svega što se odnosi na kulturno-identitetsko određenje celog srpskog naroda, bez obzira na to gde on živeo, značajan iskorak napred. U kojoj meri je zebnja koju „srpski svet“ budi u regionalnim postnatovskim prilikama na Balkanu jedan duboko fenomenološki pojam, govori i činjenica da bi na istovetnu osudu naišlo i pozivanje na vizantijski civilizacijski krug.
Gajić smatra da bi u ovom pojmu bilo prepoznato drugačije kulturno civilizacijsko određenje i političke pretenzije koje oni vide čak i kada ih nema.

„U istoj meri kao i ’srpski svet‘ i pripadnost pravoslavnom civilizacijskom krugu bi bila za mnoge iritantna. Srpska kultura pripada istočnoj civilizaciji i kulturnom krugu čije istorijsko jezgro jeste bila Vizantija, ali se ona među narodima istočnog pravoslavnog kruga razvijala na različite načine. I ovaj pojam bi bio neprijateljski prihvaćen od istih onih kojima smeta ’srpski svet‘ ili srpski kulturni krug, jer ga smatraju opasnim. U zapadnoj istoriografiji pojam Vizantije je sve do druge polovine 20. veka bio pežorativan i taj prizvuk nije do kraja iščezao.

Analogija sa ruskim svetom

Poredeći „srpski svet“ sa „ruskim svetom“, Gajić kaže da je pojam „ruski svet“ bio prisutan ranije, pre nego što je ušao u političku i kulturnu upotrebu na postsovjetskim prostorima. Po njemu, „srpski svet“, ipak, nije direktno preuzet po analogiji sa ruskim.
„Možda je bio inspiracija i podsticaj, ali kulturno-identitetska pozicija ruskog i srpskog naroda nije identična, jer ruski narod je deo velike imperijalne tradicije —dvojni identitet koji nema veze sa etničkim i koji sam po sebi podrazumeva kulturno civilizacijsko određenje, koje u sebe uključuje i druge grupe, etničke, čak i druge veroispovesti. S druge strane, kod Srba je ovo određenje verskog etičkog tipa i ne može se povući znak jednakosti između njih.“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala