Dodik o Šmitu: Ne može on ništa, nema tu kompromisa

Pratite nas
Natenane
Bosna i Hercegovina je izgledala stabilnije i bolje je znala kud se kreće odmah nakon rata nego danas. Danas Bošnjaci žele unitarnu Bosnu, Hrvati žele da sačuvaju svoj identitet, zapadne sile je žele za sopstvene potrebe, a mi želimo da ojačamo autonomiju i samostalnost.
Svaki put kada nam visoki predstavnik nešto nametne, porastu naše ambicije da budemo nezavisna zemlja. Kompromis sa Kristijanom Šmitom nije moguć. Niko od Srba nije za rat, već za mir, ali smatramo da imamo pravo i da je politički legitimno da tražimo rešenje u Ustavu, a ako ga tu nema, onda da ga tražimo u statusu.
Rekli ste da Džozef Bajden neće trajati doveka i da ćete sačekati nekog novog Trampa da biste proglasili nezavisnost RS. Imate li indicija ko bi mogao da je prizna?
— I ja neću da trajem doveka, a računam na politički život. Jedan britanski diplomata mi je svojevremeno rekao da bi nas priznalo tek desetak zemalja, a ja sam rekao da mi je to dovoljno i da mi više i ne treba. Nismo mi toliko naivni, nije to posao koji će se desiti večeras na nekoj sedeljci. Za to treba da se složi nekoliko važnih pretpostavki, a to je međunarodna konstelacija i trebalo bi da se dogodi na miran način. To su dve pretpostavke koje mi moramo da jurimo, ali i ne smemo da ne pričamo o tome, jer bismo se toga odrekli. Kada se to spomene u BiH, odmah se digne halabuka kako rušimo državu, a država se nije ni izgradila, to je hibrid koji je nametnut i Srbiji i Hrvatima, a ni muslimani nisu zadovoljni. Jedina realna koncepcija je naša, jer bi RS mogla samostalno da živi kada bi se odvojila.
Ukoliko bi došlo do razlaza na tri države, da li bi to izazvalo nestabilnost na Balkanu i podstaklo ostale države na razjedinjenje?
— Bosna i Hercegovina je nedovršen posao, kako vole da kažu Amerikanci. Već na početku raspada Jugoslavije identičnim procesom se raspala i BiH. Došlo je do velikog obračuna sa velikim brojem žrtava. Bilo bi mnogo bolje da je bilo pameti i da smo se razišli u miru. Kada bi sada bile tri međunarodno pravne države, svaki sukob između njih bio bi međunarodni, a ovako stalno imamo unutrašnje trvenje koje nije rešeno ni sa 60.000 NATO vojnika. Da mora dva dana sama da živi, ta država bi propala prve noći. Sve ovo što pričam ljuti ljude u Sarajevu koji žele da im mi budemo poslušnici, ali iz tog grada je otišlo 150.000 Srba. To nije naš grad. Mi nemamo nikakvu aspiraciju na Sarajevo, voleo bih da nikada ne moram da odem tamo, pa čak ni iz turističkih razloga. Tamo Kinezi dolaze zbog Valtera koji brani Sarajevo, a ne zbog grada, što je još jedna podvala, jer Valter nije postojao.

Inckov zakon nije kraj Srpske

Da li je Inckov zakon „kraj Srpske ili raspad Bosne i Hercegovine“?
— Sigurno nije kraj Srpske, možda smo na početku transformacije iz entiteta u državu, ali bi svakako mogao biti kraj Bosne i Hercegovine. Država u kojoj neimenovani stranac može da nametne zakone, svakako dezavuiše i negira njeno postojanje. Bošnjaci pokazuju svoje podaništvo prema Zapadu kroz savezništvo, ali nisu dobili sve ono što su očekivali, jer svi gledaju svoje interese. Oni žele da modeliraju društvo na liberalnim principima, a to je nemoguće jer to naša istorija ne dozvoljava, jer da bi se napravila takva država, moraju da se unište snažni identiteti.
Da li je moguć kompromis sa Kristijanom Šmitom i pod kojim uslovima?
— Tu nema kompromisa. On mora da pribavi legitimitet da bi ga bilo. On mora ili da ode ili da dobije saglasnost članica Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Tek onda bismo mogli da radimo na kompromisu. Podsetiću da je RS verifikovana kao međunarodni subjekt po tumačenju venecijanske komisije, zato što je i potpisnica Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma koji reguliše status i ulogu visokog predstavnika. Ukoliko mi sami priznamo takvog visokog predstavnika, mi ćemo se devalvirati kao strana potpisnica tog Aneksa u međunarodnom pravu, a za nas bi to bilo preskupo da učinimo. Dva dana bismo za nekog bili dobri momci, a trećeg dana bi sprovodili već viđenu koncepciju.
Može li Šmit da Vam ograniči političko delovanje?
— Ne može on ništa, jer visoki predstavnik ne postoji. To i mediji u Srbiji moraju da shvate, moraju da poštuju međunarodni status. U Aneksu 10 se navodi da se on bira tako što saglasnost treba da dâ pet potpisnica tog dokumenta, a to su Republika Srpska, Srbija, Federacija BiH, Hrvatska i zajednički nivo BiH. Nakon tog konsenzusa, on ide na potvrdu u Savet bezbednosti, a ako ta procedura nije ispoštovana, on nije visoki predstavnik. Ukoliko pristanemo na to, on bi sutra mogao da ukine policiju RS, Ministarstvo prosvete, poljoprivrede, sve će moći.
Da li očekujete da bi zvanični Beograd mogao da ga primi kao visokog predstavnika?
— O toj temi nismo razgovarali, ali upravo treba imati u vidu tu činjenicu da je Srbija potpisnica Aneksa 10 i ukoliko mu se dâ legitimitet, onda će se Srbija delegitimisati kao jedna od strana. Uveren sam da više ne postoji međunarodno pravo, ali mi koji smo mali i nejaki moramo da se držimo, što narod kaže, „kao pijan plota“ međunarodnog prava, jer nam ništa drugo ne preostaje.
Rusija je do sada imala veoma principijelan stav prema pitanju RS, da li Vas je iznenadio stav Kine?
— Moskva štiti međunarodno pravo i one koji ga poštuju. Ako ima nekog svetla na kraju tunela, onda je to Rusija koja se bori za međunarodni poredak, da ovaj svet koji je totalno u neredu stabilizuje, da ne dođe do totalne eskalacije pa i propasti značajnog dela sveta. Jedini način da se održi globalni mir, jeste da se poštujemo i da uvažavamo međunarodne institucije i pravo. Zapad to ne poštuje — ne poštuje ni priču vezanu za Krim, ni za Republiku Srpsku, kao ni za Kosovo i Metohiju. Sprovode siledžijsko ponašanje koje nema nimalo principa. Na tom ponašanju svet ne može da opstane. U tom pogledu doživljavam stav Rusije kao supersile koja pokušava da stabilizuje svet na dogovorenim principima, pogotovo što nije sve međunarodno pravo u interesu Rusije, ali su oni spremni da to poštuju. Rusija je za nas važan glas, da se čuje da nismo sami i da govorimo neke nebuloze. Velika je satisfakcija za nas to što su Rusija i Kina rekle da visoki predstavnik mora da se imenuje u SB UN i da samo takav može da ima legitimitet. Za nas je to značajna i velika pobeda.

Hoće li hapsiti i Gideona Grajfa

Sud BiH raspisao je međunarodnu poternicu za Milomirom Savčićem, optuženim za genocid u Srebrenici, koji je nedostupan sudskoj policiji BiH. Znate li gde je?
— Sud i Tužilaštvo su nametnuti mimo Ustava BiH i mimo Dejtona, te BiH nema nadležnost za pravosuđe, to je izmišljeno i njima dato upravo da bi se obračunavali sa onima koji su protiv nečega što su već ovde promovisali. Priča o Srebrenici je počela da se priča tek 2002, sedam godina nakon tih događaja je odjednom neko pokušao da napravi taj mit. Tadašnji izveštaj je napisala britanska obaveštajna struktura Pedija Ešdauna, a onda ga potvrdila Vlada RS, jer je navodno morala. Mi smo taj izveštaj pre nekoliko godina poništili i formirali novu Međunarodnu komisiju. Članovi te komisije, bez obzira na razvoj situacije, spremni su da brane te nalaze u Banjaluci. Zanima me da li će da hapse te ljude koji su nesumnjivi autoriteti poput Gideona Grajfa. Ja očekujem još jednu krivičnu prijavu jer citiram Čomskog, koji je rekao da u Srebrenici nije bilo genocida. Meni će britanski ambasador reći da moram da poštujem inkvizicijski sud. Zabrinjava činjenica da EU koja je puna priče o pravnom sistemu podržava nepravo.
Milorad Dodik - Sputnik Srbija, 1920, 12.08.2021
Dodik o Srebrenici: Pre bih u zatvor nego da priznam nešto što se nije desilo
General Milomir Savčić je dobar i častan oficir, prošlo je 20 godina od navodnog zločina, jer ne može niko da ostane ko nije prošao kroz njihovu proceduru. A da ne govorimo da se Dudaković i ostali koji su činili zločine slobodno šetaju. Ivo Andrić je dobro rekao: „Čim uđete u BiH, prestaje logika“. Odlučili su da ga pritvore, tog dana kada je došao na ročište, promenjen mu je tužilac — nije više Hrvat, već musliman koji mu je odredio pritvor. Promenjena su mu i tri člana sudskog veća koja su odlučila da odmah ide u pritvor, jer je komentarisao priču o genocidu. A rekao je da nije potvrđeno da je tamo stradalo osam hiljada ljudi, što je i tačno, jer je i Haški tribunal u nekoliko presuda imao različite brojke.
Ima li logike što BiH neće da se pridruži inicijativi „Otvoreni Balkan“?
— Predlagao sam, ali je ta mržnja prema Srbiji neopisiva, jer je Srbija najmoćnija na Balkanu. Većina firmi iz Srbije je otvorila predstavništvo u Federaciji, a robu prodaju u RS. Tako pokušavaju da pridobiju tržište u Federaciji, što se nikada neće desiti, ali je veći problem to što se dobit obračunava u sedištu firmi. Zbog toga je čak bilo i predloga da se bojkotuje roba koja iz Srbije dolazi preko Sarajeva, ali se to odbilo. Iz tih razloga bilo je važno da imamo veći protok roba i tržište radne snage, ali BiH to ne želi. Veoma ćemo teško doći do toga, jer su i Komšić i Džaferović na pozicijama da je to velikosrpska politika i priča o srpskom svetu, ali se onda postavlja pitanje otkud tu Albanija i Severna Makedonija. Samo oni vide patološki odnos prema Srbiji i Srbima.
Da li Vas zabrinjava bezbednosna situacija na Balkanu, s obzirom na to da će međunarodne vojne snage na KiM izvesti vežbu operativne probe? Može li se to okarakterisati kao nagoveštaj da NATO ima procenu da su nemiri na Kosovu mogući?
— To je više poruka Srbiji. Oni su u martu 2003. imali priliku da intervenišu, pa nisu. Svakodnevno imate napade na pripadnike srpske nacionalnosti i niko ne reaguje. Kakva je to država koju brane međunarodne snage, ali ta situacija traje, a sa druge strane, homogenizovana je javnost u Srbiji oko toga da nema priznanja. Predsednik Vučić i ostali državni funkcioneri su posvećeni pitanju Kosova i zaštite našeg naroda. Mislim i da se međunarodna pozicija promenila, činjenica da je Srbija uspela da ohrabri nekoliko zemalja da povuku priznanje kosovske nezavisnosti govori o tome da Beograd ima aktivan pristup KiM. Zbog toga našim pregovaračima treba dati nesumnjivu podršku po svim pitanjima pregovora oko samog statusa.

Još bez poziva na ustoličenje Joanikija

Glavna tema u Crnoj Gori je popis, a i Temeljni ugovor sa SPC još nije potpisan. Da li u narednom periodu planirate zvaničan susret sa crnogorskim premijerom Zdravkom Krivokapićem?
— Bio je u Banjaluci i Sarajevu, sreo sam ga i na jednom forumu u Atini. Crna Gora je očigledno nedefinisana i ima dosta identitetskih raskola koje ne uspeva da prevaziđe. Neprihvatljivo je da se već jako dugo ne reguliše pitanje vezano za SPC, jer smo to očekivali odmah nakon izbora. Mnogi, pa čak i oni Srbi koji su postali članovi Vlade na valu litija i političkog osveštenja samog naroda u borbi za pravo SPC i njene imovine. Imajući u vidu da to ide teško, da će sve biti teže i u budućnosti, ali verujem da će se ipak rešiti. Popis je jedna od najaktuelnijih tema u Crnoj Gori — 55 odsto ljudi se izjasnilo da govori srpski, a 28 odsto da su Srbi. Treba naglasiti da je to bilo vreme apsolutne torture prema Srbima, a da je toliki broj ljudi ipak ostao privržen tom identitetu, te sada treba očekivati da te cifre budu daleko više. Mislim da je neko iskalkulisao i video da bi to moglo da bude opasno, te da se zbog toga manipuliše popisom. Mi kao Srbi moramo da ohrabrimo sve ljude kako bi oni koji su bili primorani da se izjasne kako nisu želeli sada to promenili i vratili se srpskom nacionalnom identitetu. Sve to naravno uz uvažavanje da je Crna Gora međunarodno priznata država. Bez revolucija treba se boriti za status Srba koji su trećina ukupnog stanovništva na prošlom popisu, a sada bi moglo da bude i daleko više.
Da li ćete biti 4. septembra na ustoličenju imenovanog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija i može li on da bude pomiriteljski faktor kao što je to bio i mitropolit Amfilohije?
— Poštujem našu SPC i njene izbore, načine na koji rešava probleme, još nisam dobio poziv, ali ako se stvore minimalni uslovi, naravno da ću otići. Što se tiče mitropolita Amfilohija, postoje različite priče, ali je imao značajnu i političku i versku ulogu. Vladiku Joanikija sam često sretao i mislim da se radi o posvećenom i važnom čoveku naše Srpske pravoslavne crkve. Smatram da on može da odigra važnu ulogu konsolidacije samih odnosa, a to će se desiti onda kada priznate Crkvi ono što joj pripada. Sam vladika Joanikije je bio jedan od vidljivih predvodnika protesta, čak je bio i privođen, što sve govori da će on ostati istrajan u borbi za vrednosti koje je i ranije pokazivao.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala