„Imate dva sata da im radite šta god hoćete“: Stravičan pokolj nad Srbima koji je bio prikrivan

© https://www.facebook.com / http://www.velika.meZločin u selu Velika u Crnoj Gori nad srpskim civilima
Zločin u selu Velika u Crnoj Gori nad srpskim civilima  - Sputnik Srbija, 1920, 28.07.2021
Pratite nas
Prvi put posle 77 godina, državni vrh u Crnoj Gori odao je danas počast civilnim žrtvama masovnog zločina, decenijama prikrivanog, koje su počinile albanske SS trupe „Skenderbeg“ u selu Velika 28. jula 1944. u opštini Plav. Tu je ubijeno oko 500 Srba, oko stotinu dece.
Predsednik Skupštine i lider demokrata Aleksa Bečić poručio je da će glasati za Predlog rezolucije demokrata o genocidu u Pivi i Velici.
Stefan Radojković, viši saradnik Muzeja žrtava genocida, nije daleko od stava da neko u Crnoj Gori pokušava da na osudi ovog zločina „amortizuje“ političke posledice donošenja Rezolucije o Srebrenici, uz napomenu da je loše ako je to cilj. S druge strane, dobro je dodaje što je političik elite Crne Gore ipak poklonila pažnju i ovom zločinu. A o samom zločinu koji se desio u Drugom svetskom ratu, Radojković kaže:

Zaboravljeni zločin iz osvete

„Što se tiče samog zločina, veoma je indikativno to što se on dešava pred kraj rata, u drugoj polovini 1944. godine, kada je bilo jasno ko će biti pobednik ne samo u okupiranoj Jugoslaviji, već i u svetu. Zločin u Velici desio se pošto su partizanske jedinice prodrle prema Srbiji i Kosovu i Metohiji, a nakon prodora jedne od partizanskih divizija u Metohiju, gde nanose ozbiljne gubitke i nemačkim trupama i albanskoj SS diviziji ’Skenderbeg‘, koja je bila pod upravom Nemaca, objašnjava Radojković.

Kao posledica tog napada stigla je odmazda od trupa „Skenderbega“ u Pivi i Velici, koje su sa teritorije Bosne i Crne Gore krenule ka Srbiji.
„Sve te jedinice poražene od Partizana u Metohiji, počele su talas nasilja nad civilima koji su živeli u Velici i okolini. Sličan zločin desio se i godinu dana ranije u Pivi. Takođe posle velike operacije jedinca NOB-a došlo je do velikog zločina nad civilnim srpskim stanovništvom“, dodaje sagovornik Sputnjika.

Ubijeno više od 500 civila

Broj ubijenih u Velici je, nastavlja Radojković, procenjen na više od 500 civila, žena, dece i staraca. To su bili oni ljudi koji su tu živeli i nisu se povlačili u skladu sa dinamikom ratovanja okupirane Jugoslavije.
Po njegovim rečima, narod tog kraja i SPC stradanje srpskih civila uvek su obeležavali.

„Dakle, to za njih nije ništa novo, ali jeste novina na političkom nivou, za državu Crnu Goru. S jedne strane, to može da se pripiše banalnim razlozima kao što je prosto ljudska nebriga, sa čim se često na Balkanu susrećemo, dok sa druge strane sigurno da nije bilo politički poželjno u vreme socijalističke Jugoslavije i kasnije da se ta pitanja potežu. Isto tako, na ovu temu nije bilo ni dovoljno istraživanja, pa tek od skoro imamo neka saznanja u Muzeju koja se bave i stradanjem srpskog naroda u Velici u leto ’44. godine, objašnjava naš sagovornik.

„Mali Jasenovac“

Pomenu u Velici prisustvovali su predstavnici demokrata Zdenka Popović, Vladimir Martinović i Momo Koprivica, kao i funkcioneri DF-a Milan Knežević, Milun Zogović i Spasoje Tomić. Takođe, tu su i predsednici opština Herceg Novi, Tivat i Kotor, kao i lider Prave Crne Gore Marko Milačić. Liturgiju su služili episkopi Jovan Ćulibrk i Metodije.
Zločin u ovom mestu ima nezvanični naziv i „Mali Jasenovac“. Spisak stradalih u ovom monstruoznom zločinu nije konačan. I dalje se utvrđuju imena masakriranih seljana.
Zločin je dugo bio prikrivan i pokolj u Velici se ne nalazi na mapi nacističkih zločina u Evropi. Za njega se ne zna čak ni u uskim stručnim krugovima koji se bave ovom tematikom. Zašto je to tako i zašto je za neke ovo još zaboravljeni zločin, nažalost, ni danas nema odgovora.

„Imate dva sata, radite im šta hoćete…“

U velikom pokolju ubijene su dve trećine nejači u selu. Rasporeno je pet trudnica. Dečaku Matu Simonoviću odsekli su obe noge i okačili ga na šljivu — pričali su meštani ranije.

Dečaku Tomu Vučetiću zločinci su odrali kožu i umro je u najgorim mukama. U kući Tomice Gojkovića ubili su 15 članova, u kući Dušana Simonovića sedmoro članova porodice… Zločin su, prema dostupnim podacima, počinili pripadnici 21. SS „Skenderbeg divizije“, 7. SS „Princ Eugen“ divizije i jedinice sastavljene od lokalnih muslimana koje su bile pod komandom nacističke Nemačke.

Prema svedočenju, iz auta u pokretu komandant nemačkih trupa August Šmithuber podiže dva prsta u vazduh i daje znak svojim vojnicima da imaju dva sata za odmazdu. Uz poklič:
„Imate dva sata da im radite šta ’oćete.“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala