Lekcija iz patriotizma: Biti Srbin – kako to danas ponosno zvuči

© Foto : FIBAKošarkašice Srbije
Košarkašice Srbije - Sputnik Srbija, 1920, 30.06.2021
Pratite nas
Ovo je prva generacija kojoj se dešava da to - biti Srbin, doživljava kao vrstu ponosa. I to je ono što mi se čini da je novo, kaže sociolog Vladimir Vuletić komentarišući uspeh i ukupno ponašanje srpskih košarkašica na nedavno održanom Evropskom prvenstvu u košarci.
„Stasala je jedna generacija koja nema više taj osećaj stigme zato što dolazi iz Srbije, nego upravo izražava nešto što je duh nacionalnog ponosa. A ima sa čime i da se pohvali. Čini mi se da je to najvažniji rezultat promena koje se događaju kod nas poslednjih desetak godina: to je promena odnosa prema sopstvenom pre svega nacionalnom identitetu“, smatra Vuletić.

Nema više stigme, danas je ponos biti Srbin

Da su sport i nacionalni identitet u vezi, potvrdile su ove devojke i izvan terena, načinom na koji su pevale himnu, izjavama i rečima zahvalnosti Srbiji, snažno potvrdivši ponos i iskreno pripadanje svojoj naciji. 
„Sportski događaji i služe tome da se podigne to patriotsko osećanje. Pogotovu je to prisutno kada je reč o kolektivnim sportovima, kada se zapravo u čitavoj naciji produbi to osećanje nacionalnog ponosa, praćeno simbolima kao što su zastava i himna. Oni imaju ulogu da na neki način pojačaju taj kolektivni identitet i da ga učine svakodnevnim, da nas podsete da smo deo jedne zajednice. To je ono što je – kada je reč o sportu generalno – bilo uvek povezano, to da se od prvih velikih takmičenja poput Olimpijskih igara, u tom rivalstvu sa drugima jačao kolektivni duh. Čini mi se da je to posebno značajno danas kad živimo u vremenu u kome se svi pomalo udaljavaju od onoga što se činilo 90-ih i dvehiljaditih godina da predstavlja potpuno novi duh tzv. hiperglobalizacije. Sada se svi pomalo - moglo bi se reći u strahu od onoga što nam nova vremena nesigurnosti, nepredvidljivosti i neprovidnosti donose - okreću tradicionalnim kolektivitetima i tu sport pomaže, naročito ovakvi događaji kakav je trijumf i doček košarkašica, i posebno način na koji su se one odnosile prema svemu tome. Reč je o emotivnom doživljaju koji se onda prenosi na čitavu naciju“, kaže sociolog Vuletić.

Nova generacija, novi odnos prema himni i grbu

Da je reč o nečem novom i svežem u načinu na koji su se srpske sportistkinje odnosile prema sopstvenoj pobedi, potvrđuje i naš sagovornik, uz komentar da je to pre svega povezano sa jednom novom generacijom koja stasava i da u tom smislu košarkašice nisu izuzetak.
„Verujem da bi se na sličan način i drugi sportisti u drugim sportovima tako odnosili prema himni i zastavi, prema otadžbini. Ne treba zaboraviti da je generacija pre ove još imala neku vrstu pomešanih identitetskih osećanja vezanih za zemlju u kojoj su rođeni. Takođe, imali smo i jedan period kada je biti Srbin na neki način bilo svojevrsna stigma. Ova generacija svoju pripadnost naciji doživljava kao vrstu ponosa i to ne ono što mi se čini da je novo“, napominje sociolog Vuletić.
On podseća da se svi mi kao pojedinci utapamo u kolektiv, u ono što je grupni identitet koji se gradi kroz kulturu, medije, političke poruke…
„Pojedinci ih prihvataju i osnažuju i sebe i čitav kolektiv. Ključni uticaj u svemu tome imaju elite – političke, kulturne, sportske. Srpske košarkašice su deo te elite i snažno utiču na jednu vrstu kolektivnog preobražaja. Zaista je veoma značajna ta promena koja se dogodila u ovoj generaciji, među tim mladim ljudima koji ulaze u svet sa osećanjem ponosa što pripadaju zemlji Srbiji. Buđenjem ovog osećanja nacionalnog ponosa i njegovim prenošenjem na druge, oni će i sami po sebi imati dodatnu želju da na neki način pomognu da Srbija bude još snažnija. U tom smislu ova vrsta patriotizma je oveoma važna i od velike je pomoći.  

Kolektivni duh važan u vreme globalizacije

Bez buđenja i podsticanja kolektivnog duha nije moguće da jedna zemlja funkcioniše i uspešno ostavaruje ciljeve, podseća naš sagovornik.
„Živimo u vremenu kada je tehnika svuda oko nas, kad nam se čini da smo svemoćni, ali moramo razumeti da su i proizvodi tehnike proizvodi nekog kolektivnog dostignuća. Živimo i u vremenu globalizacije u kojoj postoje mnoge veze, ali države su i dalje ostale značajni akteri. Vidimo, kao u situaciji sa pandemijom, da se ljudi pre svega okreću državi, da od nje traže da im pomogne. A da bi država mogla da pomogne, ona mora da se osloni, između ostalog, na građane koji su joj lojalni koji su međusobno solidarni. A svega toga ne može biti bez određenog nivoa zajedničkog osećanja pripadnosti, kolektiviteta. Živimo u vremenu kada patriotizam, pogotovo kroz ovakve sportske manifestacije jača kolektivni duh, kada je osećaj kolektivne solidarnosti nešto što je neophodno“, smatra Vuletić.
On kaže da je lekcija koju su nam priredile košarkašice o patriotizmu pokazanom kroz uspeh i posvećenost, nešto što zapravo i proizilazi iz osećanja posvećenosti.
„Teško bi i one mogle da postignu takve rezultate da nisu, kako same kažu, imale osećaj da je Srbija iza njih. To stvara onaj unutrašnji osećaj predanosti nečemu što je viši cilj. Jedno je sa drugim povezano, a naravno da uspeha bez rada i posvećenosti nema. Ali i posvećenost je nešto što dolazi iz tog kolektivnog osećanja da vas neko bodri i da to radite u nečije ime. To vrednovanje koje dolazi od drugih, ta vrsta kolektivne nagrade je najvažniji podsticaj“, zaključuje Vladimir Vuletić.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala