U kom pravcu idu odnosi Rusije i Amerike posle Ženeve

© AFP 2023 / PETER KLAUNZERVladimir Putin i Džo Bajden
Vladimir Putin i Džo Bajden - Sputnik Srbija, 1920, 17.06.2021
Pratite nas
Samit ruskog i američkog predsednika, Vladimira Putina i Džozefa Bajdena u Ženevi protekao je u rangu očekivanog i ne može se okarakterisati kao istorijski, slažu se sagovornici Sputnjika.
Prema rečima Milana Krstića sa Fakulteta političkih nauka, susret je okončan za nijansu pozitivnije nego što je on očekivao.

Susret u rangu očekivanog

“Očekivao sam da će se razgovarati o pitanjima koja su i bila na dnevnom redu i dobro je što se pokazalo da su neke teme očigledno od zajedničkog interesa, kao i to što je u pogledu nuklearnog oružja i sajber bezbednosti rečeno da može doći do nekog napretka u međusobnim odnosima. Kao pozitivan, simbolički važan korak vidim i dogovor o povratku ambasadora, jer već nekoliko meseci ruski ambasador nije u Vašingtonu, a američki nije u Moskvi. Sa druge strane, isto tako se manje-više znalo da će biti mnogih pitanja oko kojih se predsednici ne slažu. U tom smislu ono što je dobro je što su obe strane zadovoljne time što su iskazale svoje različite stavove, ali da s tim u vezi ipak mogu da komuniciraju”, ocenjuje Krstić i dodaje da iako se postizanje nekih epohalnih dogovora nije ni očekivalo, ton je na kraju ipak bio optimističniji, a svađalačka atmosfera je izostala.
Sagovornik Sputnjika kaže i da je indikativno to šta je naglašavao ruski, a šta američki predsednik.
Vladimir Putin na konferenciji za štampu u Ženevi - Sputnik Srbija, 1920, 16.06.2021
Putin: Organizujući vojne vežbe mi ne dovlačimo tehniku i naoružanje do granica SAD
“Ruski predsednik je naglašavao, recimo, da se i Amerika saglasila da sve u vezi sa Ukrajinom mora da se bazira na Minskom sporazumu, dok je sa druge strane Bajden insistirao na tome da je preneo kritike u vezi sa Navaljnim i sa svim ostalim stvarima koja se tiču ljudskih prava u Rusiji. To su reči koje su upućene trećim akterima koji prate pregovore Amerikanaca i Rusa, prevashodno Evropljanima, kao i javnim mnjenjima Rusije i SAD. Ima, dakle, nekih stvari koje se pomenu i istaknu i u tom smislu se ova dva obraćanja razlikuju u pogledu toga na šta je stavljen fokus”, ukazuje Krstić.

Srbija nije bila tema

On ne isključuje mogućnost da je pored tema o kojima su predsednici dveju zemalja govorili na konferencijama za novinare, bilo i onih o kojima se razgovaralo, ali koje ni jedna strana neće izneti u javnost.
“Verujem da se o iranskom nukleranom programu u Ženevi nešto detaljnije razgovaralo nego što se u ovom trenutku misli, a moguće je da se pomenula i Kina, iako niko formalno nije rekao da je to bila tema, ali je to nekako uvek “slon u prostoriji” kada se radi o pitanjima od svetske važnosti. Takođe, jako sumnjima da se tamo pričalo o nama, iako će sada možda početi da izlaze neke teorije zavere o tome da se tamo rešavala i naša sudbina”, navodi Krstić.

Samit Putina i Trampa bio zanimljiviji

Prema mišljenju istoričara Saše Adamovića, samit ruskog predsednika i tadašnjeg američkog lidera Donalda Trampa pre tri godine u Helsinkiju bio je mnogo zanimljiviji i sadržajniji od sastanka Putina i Bajdena u Ženevi.
“Ovde izgleda nije bilo nekakvog velikog napretka u poboljšanju dosta niskih odnosa između Rusije i SAD jer je bukvalno jedini konkretan dogovor povratak ruskog ambasadora u Vašington, a američkog u Moskvu. Sve je, izgleda, ostavljeno za neko buduće vreme kada će se razgovarati o nekim temama koje su pomenute na ovom samitu”, smatra Adamović i napominje da su i Putin i Bajden ostali pri stavovima koje su i ranije iznosili.

Amerika i Rusija ideološki na različitim polovima

Prema njegovoj oceni, ovaj samit pokazuje da će Moskva i nadalje insistirati na ravnopravnom partnerstvu sa SAD, dok je Amerika, kako kaže, pokazala da ne želi Rusiju u svom klubu, već Rusiju podređenu Sjedinjenim Državama.
“Jasno je da su pitanja ljudskih prava na kojima je insistirao predsednik Bajden ideologija koja se koristi samo kao poluga za pritisak na druge zemlje, ali to svakako može da bude signal u pogledu toga u kom pravcu će dalje ići agresivna američka politika prema Rusiji. Videli smo ranije na primeru Ukrajine, Gruzije, Belorusije, kako se pod plaštom navodne zabrinutosti za ljudska prava, putem obojenih revolucija, menjaju režimi koji ne žele da vode politiku po diktatu Vašingtona. Bilo bi mnogo bolje da se američka administracija u svom dvorištu pozabavi pitanjem ljudskih prava i slobode govora, jer je poslednjih godina postalo vidljivo koliko je američko društvo, po mnogim pitanjima, duboko podeljeno”, ukazuje Adamović.
Veliki problem u odnosima ove dve svetske sile je, uveren je istoričar, to što su i Bajdenova Amerika i Putinova Rusija ideološki potpuno na različitim polovima, a vrednosti koje dele su potpuno suprotne.
“To je momenat koji će i u budućnosti praviti probleme, pa se može pretpostaviti da će i u budućnosti odnosi SAD i Ruske Federacije biti predvidljivo loši i da bi morale da se dese neke drastične stvari da bi se oni poboljšali”, primećuje Saša Adamović.
Pogledajte i emisiju Ljubinke Milinčić „Moj pogled na Rusiju“: „Špijuni preplavili Ženevu: Sastanak Putin-Bajden — njihov zvezdani čas
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala