Ubiti Dejton: Bošnjačka „čaršija“ je u - Vašingtonu /video/

CC BY-SA 4.0 / Wikipedia/Yukof/Cropped photo / Sarajevo i Baščaršija
Sarajevo i Baščaršija - Sputnik Srbija, 1920, 02.05.2021
Pratite nas
Šta je cilj muslimanske političke elite u BiH? Šta je „bošnjački kurs“ koji se bespogovorno sledi? Nenad Kecmanović, jedan od najupornijih istraživača političkih okolnosti u savremenoj B–H politici i svedok brojnih istorijskih događaja, jedared je podelio utisak kako nad Sarajevom i dalje lebdi duh Omer paše Latasa.
„Koljenovići“, o kojima pisahu Andrić, Selimović i Vojislav Lubarda, imali su veći ili manji uticaj na „kreiranje čaršijskog ambijenta“ u kojem se odluke donose. O tome jadikuje Fikret Abdić, koji se nije snalazio u tim „sarajevskim političkim igrama“. Iako je donosio presudan broj glasova SDA, više se cenilo mišljenje njemu potpuno nepoznatih likova bez ikakvih formalnih nadležnosti koji su imali direktan prolaz do Alije Izetbegovića.
U toj i takvoj „političkoj čaršiji“, sa kolena na koleno, prenosio se aber o strašnom zulumu Omer pašinom, krvavom slamanju pobune koja „našu zemlju opusti i našu staru snagu zauvijek slomi“. Čovek koji je u ime sultana „skršio begovat“ naučio je i buduće generacije da se padišahova ne poriče.

Čaršija nije u Carigradu nego u Vašingtonu

A padišah danas stoluje, svojevremeno je to slikovito objasnio jedan iz „čaršije“, ne u Carigradu - nego u Vašingtonu. Praćenje američkog stava, uvek i svuda, pretvorilo se u apsolutno političko slepilo, u verovanja obećanjima vašingtonskih pomoćnika zamenika i zamenika pomoćnika čak i kada je jasno da ona ne mogu biti ispunjena, čak i kada su u očiglednoj suprotnosti sa realnim stanjem.
© AP Photo / J. Scott ApplewhitePogled na američki Kapitol u Vašingtonu
Pogled na američki Kapitol u Vašingtonu - Sputnik Srbija, 1920, 13.07.2021
Pogled na američki Kapitol u Vašingtonu
Padišah danas stoluje u Vašingtonu: Sarajevo slepo veruje u američki stav čak i kad je u suprotnosti sa realnim stanjem
I tako, ubeđeni da je dejtonski okvir samo prelazna faza, već četvrt veka žive održavajući priču o privremenosti i prelaznosti, čekajući da im bude ispunjeno obećano o konačnom i neopozivom prelasku u „novu fazu“. Bezentitetsku! Unitarističku!

Do sledećih izbora...

Povremenim akcijama, čiji broj ne manjka, ali čiji intenzitet slabi, pa više nije ni senka nekadašnje snage, pomoćnici zamenika i zamenici pomoćnika stavljaju im do znanja da obećanje i dalje važi, neka priču održe još malo. Do sledećih izbora. Lokalnih, parlamentarnih, američkih, pa onda u krug. Vreme za one koji u BiH ostaju - prolazi, pokolenje koje nema strpljenja da čeka iz BiH – odlazi.
U Sarajevu su već četvrt veka uvereni da je dejtonski okvir samo prelazna faza i sanjaju unitarističku BiH
Besperspektivnost je endemska, razočaranost u sve i svakoga hronična. Osim kod zaduženih za „zidanje mitova“, onih koji idu „tragom drevnih Bošnjana“ (naslov istorijske monografije koju su napisali koautori od kojih nijedan nije istoričar), objašnjavajući kako je tu vazda postojao samo jedan „remetilački faktor“, potomci vlaških doseljenika, danas „genocidaši“. Otuda i „stajanje ispred naroda“ Bakira Izetbegovića, naroda koji će valjda, ako zatreba, povesti i u rat, jer on bi, tobože „radije umro nego dopustio da genocidaši zavladaju“.

Rat je i dalje nekome brat

Ostaje samo nejasno ko bi tu ratovao, da li ovi vremešni uporni koji su ostali ili oni mladi, razočarani i umorni koji su otišli!? Rat je nekome brat. Ratom bi se neki i ovajdili.
Zastava BiH - Sputnik Srbija, 1920, 10.04.2021
Dva pisma razbijaju iluzije Sarajeva – Zapad na BiH počinje da gleda drugim očima
Ali, gde je tu vajda za uporne i umorne, za BiH, sa svim entitetima i kantonima, konstitutivnim i inima narodima. Da li je Izetbegović svestan onoga što izgovara? Da li je čaršija koja mu aplaudira, ona ista čaršija koja odbija i vakcine od Srbije bez obzira što vakcine nisu srpske (a šta i ako jesu srpske!?) svesna čemu aplaudira?
Da li svi zajedno zaista veruju da je rat rešenje i da bi nakon tog rata, ako bi do njega došlo, ishod bio išta drugačiji nego što je danas? Ili možda misle da je zarad bezentitetskog i unitarističkog, konačno i neopozivo rešenje moguće etničkim čišćenjem!? Ta manite ih, ionako su to samo potomci doseljenih Vlaha. Ili možda misle da će ih ovoga puta pomoćnici zamenika i zamenici pomoćnika tako silno podržati, da će ostvariti Holbrukovo obećanje po cenu bombardovanja i Banja Luke i Beograda, ako ustreba i nuklearnim arsenalom. Ta manite ih, ionako su to samo „genocidaši“.

Ćorsokak civilizacije

Darko Tanasković, osvrćući se na poslednje stavove Mustafe Cerića upozorava da je to „put koji se sve uverljivije potvrđuje kao civilizacijski ćorsokak“. Neće niko ratovati za BiH, ni zamenici pomoćnika ni pomoćnici zamenika, niti će rizikovati kvarenje računice na drugim stranama da bi menjali ishode u BiH.
Sarajevo - Sputnik Srbija, 1920, 26.04.2021
Poigravanje sa realnošću: Sarajevo otvara osetljivu temu – da Srbi ostanu bez imovine
Povremene akcije kojima broj ne manjka usmerene su pre svega ka održavanju budnosti i napetosti, da slučajno nekome ne bi palo da u BiH predlaže nova rešenja, čeprka po „mitovima“, pokušava dogovor u cilju stvaranja funkcionalne dvoentitetske države. Valjda misle da će jednog dana doći vreme za dedejtonizaciju, iako je vreme za to prošlo, nepovratno i davno. Političko slepilo i bespogovorna odanost padišahovim obećanjima kakva god da su, zato ostaju idealno sredstvo za držanjem tog „valjda“ na infuziji, do daljnjeg.
Muslimanska politička elita ostaje vezana za cilj stvaranja bezentitetske i unitarne BiH. „Bošnjački kurs“ je čvrsto okrenut ka Vašingtonu, ne gleda se čak ni napred, ne gleda se čak ni kakvo je vreme u tom Vašingtonu, kamoli na druge strane. „Nacionalno“ i „državno“ su da se stvori nacionalna država. Ali, tu se sada otvara bezbroj pitanja, toliko da je lako zaključiti kako cilj nije realan, ovako postavljeni interesi nisu ostvarivi, samim tim se pokazuje i da je kurs pogrešan. Najveći problem sa Sarajevo je što će ovakav „govor“ uvek naići na „odgovor“. Akcija rađa reakciju! A kada odgovori i reakcije dosegnu određeni obim i snagu, onda više neće biti povratka nazad – BiH će se raspasti.

Produžetak agonije

I uzrok toga neće biti „genocidaši“, već nerealne procene, preterane ambciije i strah od duha Omer paše Latasa. Uz ovaj problem ide i činjenica da se uslovi za raspad još uvek nisu stekli, te će govori i odgovori, akcije i reakcije – produžavati agoniju koja traje, dosadašnja besperspektivnost još se može pokazati i kao „era prosperiteta“. Ili se možda nešto može promeniti? Ili možda sve može na bolje izaći? Moglo bi, ali uz uslov da se prvo promeni cilj u Sarajevu. Tako bi se i kurs pomerio za makar jotu. Ima li hrabrosti za tako nešto? Ima li volje da se prihvati realnost koja traje već četvrt veka? Ima li želje da se Banja Luka ispoštuje kao ravnopravna i sa njom pravi novi dogovor o funkcionalnoj državi? Alternativa je razlaz, tu pretnje ratom i nagoveštaji sankcija suštinski malo šta mogu promeniti.
Pročitajte još:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala