Srpska legenda otkrila kako je odustala od fudbala

© Foto : Skrinšot / Jutjub / SportskiMomir Rnić
Momir Rnić - Sputnik Srbija, 1920, 28.04.2021
Pratite nas
Momir Rnić, proslavljeni jugoslovenski rukometaš i srpski rukometni trener, govorio je o svojoj velikoj strasti prema fudbalu, tome šta ga je navelo da odabere rukomet ispred najpopularnijeg sporta na svetu, te iskustvima u reprezentativnom dresu.

Najbolji defanzivni igrač svog vremena, rođen je u Sečnju 1955. godine. Boje reprezentacije Jugoslavije branio je na 217 utakmica, pri tom postigavši 411 golova. Sa plavom četom je osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine i bronzanu na Igrama u Seulu 1988. godine.

Reprezentativnu karijeru je okitio i srebrom na prvenstvu sveta 1982. godine u Zapadnoj Nemačkoj i titulom na šampionatu u Švajcarskoj 1986. godine. Beleži još i učešće na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine kada je Jugoslavija zauzela šesto mesto.

Počeo sa kopačkama

U njegovoj priči za portal „Olimpijski muzej Beograd“ navedeno je da je Rnić najpre počeo da se bavi fudbalom u lokalnoj pionirskoj selekciji, s obzirom na to da je sport koji se igra na travnatom terenu tada bio najpopularniji.

„Igrali smo neku utakmicu u mlađim kategorijama i dao sam tri gola. Bilo je to izuzetno, osećao sam veliki ponos i sreću. Nakon sedam dana smo igrali novu utakmicu i trener je pročitao sastav u kojem nisam bio. Bio sam iznenađen, jer sam prethodnu utakmicu dao tri gola i kako to da sada ne budem u postavi. Objasnili su mi da je to stvar taktike. Bacio sam kopačke i otišao u susedno dvorište gde se igrao rukomet“, rekao je Rnić.

Ova revoltirana odluka mladića iz Sečnja nikada ga nije u potpunosti otrgla od fudbala. Kada je već uveliko gazio rukometnim vodama i postao nosilac zrenjaninskog Proletera, ljubav prema fudbalu i dalje je tinjala.

Šansa za „devetku“ u fudbalskoj reprezentaciji Jugoslavije

U tom periodu mu se javio poznati jugoslovenski fudbalski stručnjak Tomislav Manojlović, koji ga je ubeđivao da „zamrzne“ status u rukometu, te se na nekoliko meseci posveti fudbalu, jer je talenat koji je imao garantovao da će za kratko vreme na leđima nositi „devetku“ u fudbalskoj reprezentaciji Srbije.

Ipak, Rnić je na slatkim mukama presekao u korist rukometa, jer je već bio pozvan u rukometnu selekciju što je njega interesovalo i što je na kraju krajeva i bio njegov izbor.

Njegovo prvo učešće na Olimpijskim igrama bilo je u Moskvi 1980, a šesto mesto koje je Jugoslavija tada zauzela njemu i njegovim saigračima je davao gorak ukus u ustima, a ujedno je bio i podstrek za naredne uspehe koje je reprezentacija osvajala.

„Na tim Igrama zlatni su bili košarkaši, vaterpolisti... Vratili smo se u Beograd i izlazimo sa aerodroma. Ipak smo osvajači šestog mesta, što nije loš rezultat imajući u vidu značaj turnira i konkurenciju. Novinari prolaze pored nas i niko ništa da nas pita. Čekali smo prtljag, razočarani i pokunjeni. Dali smo obećanje: od tada pa dok zajedno budemo igrali, možemo da se vratimo bez noge ili ruke, ali bez medalje ne. Već za dve godine smo igrali finale Svetskog prvenstva i bili drugi, 1984.godine smo osvojili zlato na Igrama u SAD i 1986. godine Svetsko prvenstvo u Švajcarskoj“, podsetio je Rnić.

Uoči Olimpijskih igara u Los Anđelesu 1984. zaiskrila je varnica koja je mogla da ga košta učešća na Igrama, i potencijalno doprinela drugačijem ishodu jugoslovenske rukometne istorije.

Rešio fudbalski derbi pred OI u Los Anđelesu

Naime, kako priča Rnić, nekoliko dana pred odlazak reprezentacije u Los Anđeles lokalna fudbalska ekipa imala je meč, koji on nikako nije mogao da propusti.

„Ja sam selektoru Jezdimiru Stankoviću predložio da imamo slobodno nedeljno popodne kako bi se reprezentacija odmorila i opustila. Imao sam na umu da odem i odigram utakmicu, ali sam morao biti vešt pred selektorom kako bih to sakrio. Imali smo pripreme u Srbobranu, otišao sam i odigrao tu utakmicu i vratio se uveče normalno u hotel. Sutradan na doručku, selektor čita novine u kojima stoji veliki naslov: ‚‚Rnić rešio derbi”! Nastupa opšti smeh i neverica. Objasnio sam selektoru da ja to volim i da je ta ljubav jača od mene. Srećom, nisam doživeo nikakvu povredu i otišao sam sa ekipom u SAD“, prisetio se on.

Ostalo je istorija...

Iz srpskog grada boksa stižu novi šampioni – mladi trener vodio debitanta pravo do zlata!

Nokaut iz Srbije nije dovoljan: „Moraš da budeš bezobrazan da bi te Zapad prihvatio“ /video/

Dva zlata iz Evrope stigla u Beograd: „Srbija je odmah iza Rusije, a to se dosad nikada nije desilo“

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala