Šta bi za odnose Turske i SAD značilo ako Bajden izgovori reč „genocid“

CC0 / Pixabay / Turska SAD - ilustracija
Turska SAD - ilustracija - Sputnik Srbija, 1920, 22.04.2021
Pratite nas
Sudeći prema pisanju zapadnih medija predsednik SAD Džozef Bajden mogao bi zločin nad Jermenima tokom Prvog svetskog rata uskoro i formalno označiti kao „genocid“. Pritisak na Bajdena ovim povodom vrše i članovi Kongresa i jermensko-američki aktivisti, a pitanje koje se postavlja je – šta bi takav potez značio za već opterećene odnose Turske i SAD?

Više od 100 članova američkog Kongresa, predstavnika obe partije, poslalo je Bajdenu pismo u kojem ga pozivaju da postane prvi američki predsednik koji je zločin nad Jermenima formalno priznao kao genocid, dok jermensko-američki aktivisti lobiraju da šef Bele kuće to objavi na ili pre Dana sećanja na jermenski genocid, koji će biti obeležen u subotu.

Šta ako Bajden izgovori reč „genocid“

Kako za Sputnjik kaže nekadašnji ambasador i univerzitetski profesor, islamolog dr Darko Tanasković, Bajdenova moguća odluka da prilikom obraćanja Urbi et Orbi 24. aprila, na Dan sećanja na masovno stradanje Jermena od 1915. do 1917. godine, upotrebi reč „genocid” izazvao bi gnevnu i žestoku reakciju u turskoj političkoj i najširoj javnosti.

„Genocid nad Jermenima, zločin koji Turska pod tim nazivom ne priznaje, jedno je od nekoliko pitanja u vezi s kojima s Turcima nema šale ni pogađanja. Sam Bajden je inače blizak jermenskoj zajednici u SAD i u ličnim istupima je još u vreme Obamine predsedničke kampanje takozvani „veliki zločin“ mladoturske vlasti nad Jermenima u Osmanskom carstvu okvalifikovao kao genocid, a isto je učinio i Barak Obama. Čak je i Ronald Regan još 1981. godine u javnom obraćanju upotrebio termin „genocid“. Međutim, zbog geostrategijskih i geopolitičkih razloga, kako ne bi izazvali bes značajnog NATO saveznika, svi američki predsednici su izbegli da stradanje Jermena zvanično nazovu genocidom, a ni Kongres do sada, za razliku od Senata koji je to učinio 2019. godine, nije izglasao rezoluciju kojom bi se potvrdila takva kvalifikacija ovog strašnog zločina. Videćemo da li će Bajden promeniti taj dvosmisleni stav svojih prethodnika”, navodi Tanasković.

Kako dodaje, unutrašnji  pritisci da do ovakvog poteza dođe su snažni i dolaze sa raznih strana.

„Posebno posle rata u Nagornom Karabahu/Arcahu, koji jermenska zajednica prikazuje kao nastavak osmanskog genocida, odnosi s Ankarom su ozbiljno poremećeni, a i Bajden je, kao svojevremeno Obama, u predizbornoj kampanji obećao da će u ovoj krajnje delikatnoj stvari okrenuti list. Ipak, realpolitički razlozi da se to ne uradi nisu izgubili svu snagu“, napominje naš sagovornik.

Šta bi učinila Turska

U osvrtu na neke konkretne reakcije Ankare do kojih bi moglo doći ukoliko se SAD ipak odluče na ovaj potez, Tanasković kaže da Turskoj na raspolaganju stoji više mogućnosti i poteza različite oštrine.

„Mislim da bi povlačenje ambasadora iz SAD na konsultacije i zamrzavanje nekih bilateralno dogovorenih i sprovođenih aktivnosti svakako došli u obzir. Takođe, sigurno je da bi iz Ankare krenula lavina optužbi na račun Vašingtona, uz ukazivanje na to da se Amerika nikako ne može pohvaliti moralnim kredibilitetom koji bi joj dozvoljavao da nekome deli lekcije i proziva ga za (ne)dela iz prošlosti. Predsednik Erdogan je, sećam se, jednom prilikom, istim povodom podsetio na to da je Amerika nastala na istrebljivanju i getoizaciji domorodaca koji su naseljavali kontinent pre dolaska Evropljana”, objašnjava nekadašnji amabasador u Ankari.

On podseća da je i ministar spoljnih poslova Turske Mevlut Čavušoglu,  odgovarajući na pitanja novinara na široko gledanom TV kanalu „Haberturk”, naglašeno opušteno i bez nervoze primetio da Turska nema razloga za bilo kakve komplekse i redovno drhtanje pred svaki 24. april, iščekujući da li će američki predsednik izgovoriti reč „genocid” ili neće.

„On je tada pozvao Ameriku na poštovanje međunarodnog prava, uz napomenu da od pravno neobavezujućih izjava, čak i predsedničkih, ne može biti nikakve koristi, ali može biti dodatne štete po već zategnute tursko-američke odnose. U tom smislu više puta najavljivana mogućnost susreta dvaju predsednika svakako bi bila, bar za neko vreme, ozbiljno dovedena u pitanje, odnosno do trenutka kad se obostrano proceni da bi takav sastanak mogao biti u funkciji izlaženja iz duboke krize u koju su zapali bilateralni odnosi”, primećuje Tanasković.

Kako bi reagovala međunarodna javnost

Upitan kako bi Bajdenovo eventualno označavanje zločina nad Jermenima kao genocid bilo primljeno u međunarodnoj javnosti, kao i da li bi otvorilo prostor za neka druga, slična pitanja, Tanasković kaže da je pitanje američkog (ne)priznavanja genocida nad Jermenima odavno na dnevnom redu, te da se uoči svakog 24. aprila rađaju spekulacije i lansiraju „pouzdana predviđanja“ o tome da li će se SAD pridružiti državama koje masakre, progone i nasilno deportovanje Jermena u vreme Prvog svetskog rata smatraju genocidom.

„Ako predsednik Bajden izgovori tu famoznu reč „genocid“, odjek će u simboličkom smislu biti planetarno snažan, dok neposredno politički, sem u ravni američko-turskih bilateralnih odnosa, neće proizvesti značajnija pomeranja. Takođe, biće to dodatni vetar u jedra onim snagama i pokretima u međunarodnoj zajednici koje se načelno zalažu za osudu svih najtežih slučajeva povrede humanitarnog i ratnog prava, ali neretko uz ideološki i politički uslovljenu selektivnost i dvostruke standarde”, zaključuje prof. dr Darko Tanasković.

Turska prihvata da su mnogi Jermeni koji žive u Otomanskom carstvu ubijeni u sukobima sa osmanskim snagama tokom Prvog svetskog rata, ali osporava broj žrtava i poriče da su ubistva sistematski organizovana i da predstavljaju genocid.

Turski ministar inostranih poslova upozorio je Bajdenovu administraciju da bi priznanje „naškodilo“ američko-turskim vezama.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala