Nemačka sve zaduženija - političari čekaju da vakcina odradi svoje, pa da svane

© AP Photo / Martin MeissnerPandemija virusa korona u Nemačkoj
Pandemija virusa korona u Nemačkoj - Sputnik Srbija, 1920, 19.04.2021
Pratite nas
Sporije obnavljanje ekonomskog rasta Nemačke sigurno će uticati i na evrozonu, zbog mehanizma „spojenih sudova“ u kome se, kada jedan „trokira”, to neminovno odrazi i na ostale zemlje. Mere se preduzimaju, ali se ipak čini da se čeka na to da vakcina odradi svoje kako bi, kada se vakciniše dovoljno ljudi, pandemija „zašla”, a ekonomija „svanula”.

Ovako dopisnik RTS-a iz Nemačke Nenad Radičević komentariše ekonomsku situaciju u toj zemlji, a u svetlu činjenice da je javni dug Nemačke prešao dve hiljade dvesta milijardi evra, što je oko 80 odsto BDP-a te zemlje.

„To je više nego što propisuju pravila evrozone, ali ta pravila su i ovako suspendovana sasvim sigurno do kraja ove, a verovatno i sledeće godine. Naime, na nivou cele EU je dogovoreno da se suspenduje pravilo po kome javni dug ne bi smeo da pređe 60 odsto BDP-a, iz prostog razloga što se procenjuje da ukoliko se države sada ne zaduže, neće moći da spasu svoje privrede, kao i da ako sada ulože u privredu zaduživanjem kasnije će, kada prođe pandemija, to lakše moći da otplate“, objašnjava Radičević.

Nemački političari čekaju da vakcina odradi svoje

Kako dodaje, evidentno je da se političari u Nemačkoj bukvalno prave ludi po pitanju eventualnog zaustavljanja privrede na, recimo, dve nedelje, kako bi se sprečio treći talas virusa. Umesto toga čeka se na to da se vakciniše dovoljan broj ljudi kako bi privreda oživela, a u međuvremenu država sprovodi mere podsticaja.

„Međutim, u Nemačkoj ta pomoć privredi ne izgleda tako idealno kao što bi se moglo očekivati ako se pogleda stepen zaduživanja zemlje. U ovoj situaciji najviše su nastradali mali privrednici i procene su da će oko 25.000 malih privrednika otići u stečaj. Jedan od velikih razloga je ne samo to što državna pomoć nije dovoljna, već i to što ona izuzetno kasni, pa su, primera radi, ugostitelji nedavno primili nadoknade za novembar i tek sada popunjavaju formulare za januar. Cela procedura prijave za tu pomoć je toliko birokratska i komplikovana da mnogi odustaju od prijava i taj gnev, pre svega prema ministru ekonomije Peteru Altmajeru je sve veći, naročito među malim, ali i srednjim privrednicima koji su poprilično nezadovoljni jer smatraju da država spasava samo velike kompanije, a ovi srednji i mali – kako se ko snađe“, primećuje Radičević.

On podseća da je nemačka vlada još prošle godine izašla sa nekoliko paketa pomoći privredi.

„Jedan deo je bio usmeren na pokušaj da strane firme i strani vlasnici ne pokupuju najvrednije nemačke kompanije koje su u trenutku pandemije došle u finansijski ćorsokak i neke od velikih kompanija, uglavnom one iz avio-industrije, iskoristile su mogućnost da im država praktično „uđe“ u kapital, odnosno da otkupi deo akcija. Čini mi se da je najveći deo novca otišao upravo na to, da država privremeno kupi deo kompanija poput Lufthanze, da bi kada prođe kriza prodala natrag taj deo suvlasnicima tih kompanija“, objašnjava ovaj novinar.

Takođe, jedan deo pomoći je, podseća naš sagovornik, otišao ka malim privrednicima, a jedan frilenserima i slobodnim umetnicima, onima koji nemaju stalno zaposlenje.

„Ta pomoć je bila izdašna na početku krize i ljudi su u martu, aprilu i maju prošle godine dobijali po tri hiljade evra, ali su sada, na primer, slobodni umetnici poput glumaca u jako teškoj situaciji, jer nakon te sume nisu dobili ništa od države, a ništa iz njihove branše nije radilo da bi mogli da zarade“, ukazuje Radičević.

Ključna mera – subvencionisanje skraćenog radnog vremena

Naš sagovornik napominje da većina velikih kompanija i korporacija u Nemačkoj koristi i mogućnost takozvanog subvencionisanog skraćenog radnog vremena.

„Firme su višak radnika poslale na prinudne odmore, a država im isplaćuje dobar deo plate. Time država, sa jedne strane, drži pod kontrolom nezaposlenost i održava socijalni mir, a sa druge strane pomaže te kompanije da u trenutku kada budu imale veću proizvodnju radnike mogu odmah da vrate u pogone“, kaže Radičević.

Ipak, kako dodaje, nemačka ekonomija je veoma raznovrsna i dobar deo njene izvozne orijentacije se zasniva na skupim proizvodima, poput automobila ili proizvodnih mašina.

„Taj deo privrede nije mnogo pogođen i potražnja za novim automobilima polako počinje da se vraća u stare tokove. Prošle godine je, recimo, ovdašnji najveći proizvođač „Folksvagen“ ostvario rekordne profite, uprkos pandemiji i lokdaunima. Nemačka zarađuje na izvozu skupe i visokosofisticirane robe, a ta potražnja nije skroz pala, pa vidimo da se ljudi iz automobilske industrije ne „čupaju za kosu“, naročito jer sa merom subvencionisanja skraćenog radnog vremena uspevaju da budu podstaknuti od strane države iako im ta pomoć, zapravo, možda i nije potrebna. Dakle, najveći proizvođači nisu u tolikoj meri osetili negativne efekte cele situacije, pa kada se njihova proizvodnja i izvoz vrati na stare grane, samim tim će i nemačka ekonomija brzo stati na noge“, veruje naš sagovornik.

Pomoć EU Nemačka usmerava ka svojim tržištima

Kada je reč o uticaju nemačke ekonomije na ekonomije drugih zemalja evrozone, Radičević kaže da je Nemcima vrlo važno da njihova glavna tržišta stanu na noge i imaju kupovnu moć.

„Nemačka je zato i prihvatila da se u ovom evropskom paketu pomoći Evropska unija zadužuje zajednički. To je Nemcima nekada bilo nezamislivo, a glavni razlog zašto su na to pristali je taj što će dobar deo tog novca otići u Španiju, Italiju, Francusku, Grčku, dakle u one zemlje koje su najveći kupci nemačke robe, jer kada se te zemlje oporave i počnu da kupuju nemačku robu i oporavak Nemačke je siguran“, kategoričan je Radičević.

U tom smislu, zaključuje sagovornik Sputnjika, Nemačka vrlo promućurno tu pomoć Evropske unije u doba pandemije ne usmerava ka sebi, već ka svojim tržištima.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala