Katastrofa u elektrani „Fukušima“

Nesreća u nuklearnoj elektrani „Fukušima 1“, koja se dogodila pre 10 godina, postala je tužni simbol poraza čoveka pred nekontrolisanom silom nuklearne energije. Na Međunarodnoj skali za nuklearne incidente (INES) nalazi se na najvišem, 7. nivou nesreća. Incident je za sobom povukao velike socijalno-ekonomske i ekološke posledice, od kojih Japan još uvek nije uspeo da se oporavi. Širom sveta se preispituju stavovi o bezbednosti nuklearnih elektrana. 

 

Kako je pogođeni region obnovljen tokom protekle decenije i koji problemi još uvek moraju da se reše, čitajte u materijalu Sputnjika.

Zemljotres

Zemljotres na istočnoj obali ostrva Honšu 11. marta 2011. godine izazvao je jedan od najjačih seizmičkih udara na Zemlji instrumentalno zabeležen od kraja 19. veka – jačine 9 stepeni po Rihterovoj skali.

Cunami

Pokrenut tektonskim udarom u dubinama Tihog okeana, cunami visine 38 metara stigao je duboko do primorskih provincija i odneo hiljade života.

Žrtve

U tragediji je poginulo 15.896 ljudi, 6.157 je povređeno, a 2.536 je nestalo bez traga. Šteta koju je zemljotres naneo bila je oko 309 milijardi američkih dolara. U nuklearnoj elektrani proces saniranja je još uvek u toku.

Na konferenciji za medije 4. marta, Ono Akira, koji je odgovoran za radove na likvidaciji i demontaži nuklearne elektrane u kojoj se dogodio incident, rekao je da bi uklanjanje istrošenog nuklearnog goriva iz bazena na svim energetskim blokovima (od 1. do 6.) trebalo da se završi do 2031. godine. Takođe je saopštio da je poslednjih godina u prostorijama nuklearne elektrane „Fukušima 1“ količina dnevnog generisanja vode koja sadrži radioaktivne nukleide smanjena skoro četiri puta, sa 540 kubnih metara u maju 2014. godine, na 140 kubnih metara dnevno u 2020. godini. 

 

Od ranije je poznato da Japan ima nameru da izlije vodu iz nuklearne elektrane u Tihi okean, nakon što je prečisti od radioaktivnih čestica, svih osim tricijuma. Japanski stručnjaci to objašnjavaju činjenicom da će rezervoari biti potpuno napunjeni do leta 2022. godine. Stručnjaci smatraju da će nivo radijacije tricijuma biti bezopasan ako se zagađena voda razblaži morskom vodom u odnosu 1:40. 

Sergej Florja
Ekspert preduzeća za upravljanje radioaktivnim otpadom „Ros rao“

Japanska vlada ulaže ogromna sredstva u saniranje posledica nesreće. A kao profesionalac u ovoj oblasti, mogu da kažem da sada na plažama ne postoji opasnost od radijacije. Voda iz oštećene nuklearne elektrane takođe se ne smatra radioaktivnom, što je određeno propisima SZO. Njima se propisuje dozvoljena količina radionuklida u vodi i njihov biološki efekat na čoveka. Voda iz nuklearne elektrane ’Fukušima 1‘ biće okarakterisana kao radioaktivni otpad. Samo je sadržaj tricijuma u njoj deset hiljada puta veći nego sada. Ipak, čak i milijardu litara ispuštene vode koja sadrži previsoku količinu radioaktivnih čestica predstavlja kap u moru. Njen sastav će se momentalno utopiti u okean i spustiti ispod dozvoljenog nivoa štetnih materija.
Surfer Kozi Suzuki na plaži Suzuki, 30 kilometara od nuklearne elektrane Fukušima
Foto: AFP/Charly Triballeau

Uprkos činjenici da je ispuštanje vode iz rezervoara nuklearne elektrane u okean okarakterisano kao najbezbedniji i najisplativiji pristup, ova odluka nailazi na kritike sa raznih strana. „Džej-Ef“, organizacija koja objedinjuje ribarske zadruge, rekla je vlastima da se „oštro protivi“ ispuštanju vode. Južna Koreja je prva izrazila zabrinutost i zatražila od Japana da otkrije detalje plana. Kina se takođe nada da će Japan „otkriti sve informacije na vreme i transparentno“ i „doneti odluku na osnovu konsultacije sa susednim zemljama“. 

Ribari vade ribu iz čamaca u centru za preradu u Somi, prefektura Fukušima, Japan, 2019. godine
Foto: AP/Jae C. Hong
Japan ne podržava rad međunarodnih eksperata na proceni situacije na mestu nesreće. Nuklearnu elektranu ‘Fukušima 1‘ je projektovala najveća američka korporacija, ’Dženeral elektrik‘. Kao što je poznato, tokom tehnogene katastrofe, snabdevanje električnom energijom, koje je potrebno za hlađenje reaktora, prestalo je da radi. Ne isključujem da je prisustvo stručnjaka iz drugih zemalja na japanskom objektu jednostavno neisplativo za Sjedinjene Države. Oni mogu da uoče slabosti koje diskredituju kompaniju ’Dženeral elektrik‘ i istaknu slabe strane američke tehnologije u nuklearnoj industriji.
Sergej Gribaljev
Šef Laboratorija za zaštitu životne sredine za javnu kontrolu, član Javnog saveta pri Ministarstvu prirodnih resursa Ruske Federacije

Prema planovima japanske vlade, do 2030. godine nuklearne elektrane u Japanu bi trebalo da čine 20-22 odsto proizvodnje. To znači da će 20-30 nuklearnih blokova morati da radi. U međuvremenu, prema istraživanju koje je NHK sproveo uoči 10. godišnjice nesreće u „Fukušimi“, tri odsto ispitanika se slaže da će se u budućnosti broj nuklearnih elektrana u Japanu povećati, 29 odsto je zadovoljno trenutnom situacijom, 50 odsto smatra da bi trebalo smanjiti broj elektrana, a 17 odsto se zalaže za potpuno ukidanje nuklearnih elektrana.

Vladimir Čuprov
Šef energetskog programa ruskog ogranka „Grinpis“
Rečeno nam je da novi nuklearni reaktori imaju nivo prihvatljivog rizika, 250 puta niži od prethodnih. Ali u principu, nulti rizik ne postoji: pored tehničkih kvarova i ljudskih grešaka, postoji i mnogo spoljnih faktora koji mogu dovesti do ozbiljne nesreće koja se dogodila u martu 2011. godine u Japanu. Ne mogu se isključiti ni seizmička aktivnost, ni cunami, ni teroristički napadi, ni pad aviona, drona ili meteorita, niti sudar plutajućih nuklearnih elektrana sa podmornicom ili ledenim bregom, niti napad pirata… I nijedna kompanija, nijedan stručnjak iz Međunarodne agencije za atomsku energiju, ne može garantovati potpunu sigurnost. Pored toga, za nekoliko decenija energija dobijena iz vetra, sunca i drugih obnovljivih izvora postaće mnogo jeftinija od nuklearne.

Trenutno se u nuklearnim elektranama vode radovi uklanjanja, a biće potrebno oko 40 godina da se elektrana u potpunosti demontira. Uprkos činjenici da su stručnjaci uspeli da zatvore oštećene energetske jedinice i ograniče razmere zagađenja životne sredine, pretnja da će se situacija pogoršati i dalje postoji. 

 

Prema istraživanju koje je sprovela NHK, najmanje 65 odsto stanovnika Japana ne vidi napredak u čišćenju područja Fukušima od radijacije. Pored toga, gotovo svaki treći ispitanik izjavio je da u prefekturi radovi na obnavljanju ne napreduju u regionima koji su pogođeni zemljotresom i cunamijem. 

Nakon što je premijer Suga prošle godine izjavio da Japan planira da postigne neutralnost u sferi ugljenika do 2050. godine, energetska politika zemlje je pretrpela dramatične promene. Japan je zemlja sa oskudnim prirodnim resursima, pa smatram da ne bi trebalo tako lako odricati se nuklearne energije kao jednog od izvora energije. Međutim, to kako bi trebalo da izgleda i kako stvari stoje u realnosti – razlikuje se. I ja mislim da je budućnost nuklearne energije mračna. 

Glavna prednost nuklearne energije je u tome što ne emituje gasove staklene bašte u atmosferu. Međutim, sada kad je postalo moguće postići odsustvo emisije ugljen-dioksida uz pomoć toplotne energije generisane iz amonijaka, nuklearna energija gubi svoj osnovni smisao. Pored toga, sa stanovišta bezbednosti i mogućnosti regulisanja izlazne snage, nuklearna energija gubi u borbi sa toplotnom.
Kikava Takeo
Član komisije Savetodavnog komiteta za energetsku i resursnu politiku (savetodavni organ Ministarstva ekonomije, trgovine i industrije Japana), profesor na Međunarodnom univerzitetu u Japanu
Viktor Murogov
Profesor na Obninskom institutu za atomsku energiju

Postoji izraz: nuklearna nesreća se dogodi negde, a nuklearna katastrofa — svuda. Ako govorimo o lekcijama iz ’Fukušime‘ , onda je uzrok nesreće ljudski faktor, u kombinaciji sa lošim konstrukcijama. Ali to nije razlog za opraštanje od nuklearne energije, s obzirom na to da oko 100 zemalja sveta uvozi više od 50 odsto energetskih resursa, a oko 40 zemalja nema sopstvene izvore energije. Druga stvar je što nuklearna energija nije ispunila zadatke koji su joj dodeljeni u cilju zamenjivanja fosilnog goriva. Većina nuklearnih elektrana je izgrađena na bazi reaktora sa vodom pod pritiskom, odnosno taj novi izvor energije se koristi u termodinamičkom ciklusu para-voda. Kao rezultat, efikasnost nuklearne energije od 30 odsto ostaje na nivou ’60-ih godina. I ovaj problem tek treba da se reši.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala