Legenda o izgubljenoj tajnoj biblioteci Ivana Groznog /foto/

© Sputnik / Igor Bojko / Uđi u bazu fotografijaSlika "Ivan Grozni", slikara Ilje Glazunova
Slika Ivan Grozni, slikara Ilje Glazunova - Sputnik Srbija, 1920, 07.03.2021
Pratite nas
Veruje se da je legendarnu zbirku knjiga i dokumenata, čiji je poslednji vlasnik navodno bio car Ivan Četvrti Grozni, upravo on ili izgubio ili sakrio. Potraga za bibliotekom je trajala nekoliko vekova. Više puta se sumnjalo da li je ona zaista postojanja, ipak i dalje postoji nada da će jednog dana biti otkrivena.

Istorija biblioteke Ivana Groznog

Prema svedočanstvima letopisaca, istorija zbirke drevnih knjiga u Moskvi počela je mnogo pre vladavine Ivana Četvrtog - drevnim rukopisima i kopijama pergamenta koje su darovali grčki jerarsi.

Glavni doprinos obnavljanju biblioteke dala je, kao miraz, Sofija Paleolog, supruga Ivana Trećeg. Sofija je bila rođaka poslednjeg imperatora Vizantije Konstantina Jedanaestog, koji je spasavajući od Turaka riznicu od neprocenljive vrednosti naredio svom bratu Tomi da prenese vizantijsku biblioteku u Rim. Jedinstvenu zbirku knjiga nasleđuje Tomina ćerka – Zoja, koja je u Rimu dobila ime Sofija.

Biblioteka je preneta u Moskvu zajedno sa ostatkom miraza na 70 kolica 1472. godine.

​Kasnije je Ivan Četvrti Grozni, veliki ljubitelj knjiga, dopunjavao zbirku, kupujući ili dobijajući knjige na poklon. Među knjigama su bila i dela muslimanskih i arapskih naučnika i mislilaca.

Neki istraživači smatraju, da su knjige izgorele u moskovskom požaru 1571. godine ili kasnije tokom invazije Poljske 1612. godine, kada su opkoljeni Poljaci u Kremlju u potrazi za hranom pretraživali i podzemne prostorije tvrđave.

Istoričar Ivan Zabelin je opovrgao verziju nestanka knjiga u požaru, našavši u arhivi zapis iz 1682. godine, kojim se potvrđuje da je u podzemnim prostorijama Troicke kule u Kremlju bio kovčeg od kovanog gvožđa u kome su najverovatnije bile knjige.

Dokazi o postojanju biblioteke

Dokazom da je biblioteka postojala smatra se pominjanje monaha sa Svete Gore Maksima Greka. On je pozvan u Moskvu tokom vladavine Vasilija Trećeg kako bi prevodio knjige na ruski jezik i sastavio katalog knjiga iz kolekcija moskovskih kneževa. Grek je radio na prevodima devet godina, zatim je bio optužen za jeres, izdaju i zatvoren u manastir.

Drugi argument u prilog postojanja biblioteke je sredinom 19. veka naveo Franc Nienštedte. On u svojim letopisima spominje derpatskog pastora Johana Vetermana, koji je u Moskvu došao 1565. godine zajedno sa drugim stanovnicima Derpa. Ivan Grozni je pastoru pokazao svoju kolekciju drevnih knjiga i kao učenom čoveku poverio da prevede neke.

U to vreme blago je zazidano u podrumima Kremlja i nije otvoreno više od 100 godina.

​Čuvanje zbirke knjiga u podrumima se objašnjavalo činjenicom da su svi vlasnici biblioteke, počev od Sofije Paleolog bili zabrinuti zbog mogućnosti da može izbiti požar. Moskva, građena od drveta, često je gorela, a postojala je mogućnost i krađe.  

Potraga za bibliotekom Liberejom

Biblioteka je nestala posle smrti Ivana Četvrtog, dugo se o njoj ništa nije čulo. Bilo je priče da su svi ruski vladari znali gde se ona nalazi, ali su informaciju držali u tajnosti.

O tome svedoče velika iskopavanja u blizini Kremlja koja je organizovao Petar Prvi. Carevi savremenicu su smatrali da se on nadao da će otkriti biblioteku „Libereju" Ivana Groznog.

​Potraga za bibliotekom neprocenljive vrednosti se nastavlja. Smatrali su da se ona nalazi na raznim mestima:

- Podzemne tajne prostorije Kremlja - projektovane i izgrađene po nalogu Sofije Paleolog;

Valogda - sagrađena tokom vladavine Ivana Groznog kao nova prestonica. Podignut je bio dvorac za cara, uređeni tajni prolazi i kameni podrumi za smeštaj carske riznice. Kada je Ivan Grozni saznao da mu prete počeo je da planira beg duž reka do Belog mora, a zatim do Engleske. Sve dragocenosti, uključujući i biblioteku, morale su se nalaziti u Valogdi;

- Aleksandrov u Vladimirskoj oblasti - grad u kome se nalazila još jedna prestonica Ivana Četvrtog. U ovom gradu je bilo veliko nadzemno i podzemno gradilište. U drevnoj carskoj arhivi postoje zapisi koje je car donosio na čuvanje, kao i odabrane knjige, držani su u podrumima pored carskih odaja. U periodu od 1650. do 1919. godine na mestu Kremlja nalazio se Uspenski ženski manastir i monahinje su čuvale podzemna skladišta.

Bez obzira na bezuspešne vekovne potrage za tajnim skrovištem i izjave skeptika da je biblioteka Ivana Groznog mit, postoji nada da ona zaista postoji i da će čovečanstvo otkriti njenu tajnu i steći vekovima čuvanu mudrost.

Pročitajte još:

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala