Nacrtom je predloženo da, kada se to dogodi, vlada, na predlog resornog ministarstva, može da reaguje sa tri mere: javnom intervencijom, podrškom privatnom skladištu i vanrednim interventnim merama. Te odluke moći će da budu primenjivane isključivo na poljoprivredne proizvode poreklom iz Srbije, a najvećim delom propisi su usklađeni sa onima u Evropskoj uniji.
Javna intervencija aktivira se kada tržišne cene žitarica, goveđeg i telećeg mesa i mleka i mlečnih proizvoda padnu ispod referentnih cena. U tom slučaju država će moći da otkupi ove proizvode po interventnoj ceni ili prikupljanjem javnih ponuda, a potom i da pokrene postupak prodaje.
Kada tržišna cena padne ispod referentne, na podršku, odnosno naknadu dela troškova, mogli bi da računaju privatni skladištari šećera, goveđeg, telećeg, svinjskog, ovčijeg i kozijeg mesa, kao i mleka i mlečnih proizvoda.
Vlada može da donese i vanredne interventne mere. One se preduzimaju hitno kako bi pravovremeno bili sprečeni tržišni poremećaji prouzrokovani većim rastom ili padom cena na domaćem ili stranim tržištima.
![Tri mere u slučaju poremećaja tržišta hrane Tri mere u slučaju poremećaja tržišta hrane - Sputnik Srbija, 1920, 27.02.2021](https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/93/42/934203_0:0:3237:2048_1920x0_80_0_0_f8b3a2ae9912f1e5050cb9ce852e80f2.jpg)
Nenad Katanić, pomoćnik ministra poljoprivrede rekao je za Tanjug da će ovaj zakon dati pravni osnov da, kroz donošenje podzakonskih akata, ministarstvo može da reaguje preko jedne od nekoliko mera.
Trenutno se podrška poljoprivredi zasniva na dva najvažnija zakona – o poljoprivredi i ruralnom razvoju i podsticajima. Međutim, nijedan od ova dva propisa ne omogućava regulisanje tržišta poljoprivrednih proizvoda i uvođenje novih mehanizama uređenja tržišta, navodi se u analizi Ministarstva poljoprivrede o efektima koje bi mogli da donesu novi propisi.
Poslovni odnos proizvođača i prerađivača u Srbiji uglavnom je na nivou ugovaranja „zajedničke proizvodnje” ili razmene. Kako se naglašava, u takvim aranžmanima poljoprivredni proizvođači često nemaju zaštitu od rizika cenovnih pomeranja.
Otkupna cena sirovine najčešće im je poznata tek u periodu žetve ili berbe, što dovodi do problema jer nikada nemaju jasnu predstavu o ceni svog proizvoda.
"Donošenje ovog zakona omogućiće i da se u pojedinim sektorima zaključuju ugovori o proizvodnji između primarnih poljoprivrednih proizvođača i prerađivača, odnosno otkupljivača", navodi se u ovoj analizi, prenela je Politika.