Filmska priča Partizanovog deteta sa Kosmeta koje bi da ispravi greške

© Foto : FK ČukaričkiĐorđe Jovanović
Đorđe Jovanović - Sputnik Srbija
Pratite nas
Đorđe Jovanović je trebalo da bude velika zvezda Partizana, udarna igla, prvi špic, ali su se stvari drugačije odvile u njegovom slučaju.

Momak rođen u Leposaviću 1999. godine, četrdesetak dana pre početka NATO agresije na SR Jugoslaviju novi početak traži u Čukaričkom.

„Stričevi, deda, baba, roditelji i ostala rodbina i dalje žive na Kosovu i Metohiji. Samo sam ja sa dedom i bratom od ujaka došao u Beograd da igram fudbal. Bilo je to za stalno u osmom razredu, do tada sam samo povremeno išao na utakmice vikendom, pa se potom vraćao kući. Stižem i sada da odem u Leposavić, da posetim moje, bio sam i tokom nedavno završene pauze nedelju dana. Drugi deo odmora proveo sam kod supruge u Crnoj Gori“, rekao je Jovanović za sajt Čukaričkog.

Prisetio se Jovanović svojih početaka, u fudbalskom klubu Kosmet iz rodnog Leposavića.

„Tokom jednog turnira sa prvim klubom u Guči, primetio me je skaut Partizana Vranić, koji me je on preporučio legendarnom Trbojeviću. Dolazio sam na utakmice, bili su zadovoljni i hteli su što pre da dođem i budem sa ekipom. U Beogradu sam trenirao kod trenera Kecmana godinama, u pionirima, mlađim kadetima i kadetima, potom sam direktno prekomandovan u prvi tim Partizana. Kod Ivana Tomića sam prvi put bio na pripremama i potom se vratio u omladince, da bi me Marko Nikolić poveo na pripreme kad je došao. Igrao sam povremeno za omladince kada su bile bitne utakmice, a ostajao sa prvim timom da treniram“.

Odigrao je Jovanović 26 mečeva za prvi tim Partizana, postigao je i četiri gola.

Ipak, usledio je rastanak, a posle dužeg vremena Đorđe se osvrnuo na stvari koje su se tada dešavale.

„Bio je takav splet okolnosti. Malo moja, a malo i njihova krivica. Uglavnom, nisam imao dovoljno strpljenja, pogrešio sam što u tom trenutku sa 18, 19 godina nisam shvatao da treba da čekam, da stariji imaju prednost. Hteo sam sve i odmah, mislio sam da sam najpametniji. Na mojoj poziciji bili su Ožegović i Tavamba, ranije Đurđević i Leonardo, ali su do kraja prelaznog roka druga dvojica otišli. Ne znam, možda je to bio i neki njegov plan za moj napredak, ne vredi da sa u to ulazim, ali namestilo se tako kako se namestilo. Hteo sam veću minutažu, nismo se složili i odlučili smo da se rastanemo. Ne znam šta bi bilo da nas ostao. Da mogu da vratim vreme, svakako bih sada bio strpljiviji. Pre svega, da u nekim situacijama ne pokazujem da sam besan i da mi je krivo“, dodao je Jovanović.

Iz Partizana Jovanović je otišao u Belgiju, ali ne u Klub Briž, kakav je bio prvobitni plan.

„Uh, to je čudna priča o kojoj bi mogao da se snimi film. Krenuli smo u Briž, stigli smo na aerodrom u Cirih, gde smo čekali avion za Brisel. Taj let je bio otkazan, kao i još desetak drugih letova, zbog vremenskih nepogoda. Usput, pogubljeni su nam koferi, a u Briselu su nas čekali da to veče gledamo utakmicu Briža, i da se tu bolje upoznamo, da popričamo o saradnji. Ali, zbog više sile nismo stigli tada, u Belgiji smo bili tek tri dana kasnije. I nismo otišli u Brisel, nego direktno u Lokeren. Složio sam se da je možda i bolje da odem odmah u manji klub, već posle tri ili četiri kola sam se adaptirao. Dobro je počelo, dao sam gol upravo u utakmici protiv Briža, nakon toga mi je VAR jedan pogodak poništio. Ali, ponovo se dogodio maler, desila se ona čuvena afera sa fudbalskim agentima, koji su pohapšeni. Tapkao sam u mestu mesec i po do dva, sve dok nije došao novi trener kod kog sam počeo postepeno ponovo. U međuvremenu, ekipa je loše stajala na tabeli, pala je na dno tabele, već u januaru se znalo da gotovo sigurno ispadamo iz lige“.

Iz Belgije Jovanović se preselio na Pirinejsko poluostrvo. Najpre u Kadis, grad na obali Pacifika.

„Grad me je oduševio na prvu loptu. More i sunce, slično kao u Turskoj. Odlična organizacija u klubu, stadion ogroman, na svakoj utakmici od 20 do 25 hiljada navijača. To je fanatizam, sličan onom koji mi imamo u Srbiji, a retko gde se viđa u Evropi, iako su tada bili u drugoj ligi. I opet je krenulo sve super, počeo sam da dobijam šansu, igrao na sedam-osam mečeva u toj polusezoni do juna. Kad sam se vratio, stav kluba je bio da je potrebno da imam više minuta u nogama, pa je usledila pozajmica u Kartahenu. Tamo sam igrao, bilo je fino, sve je išlo kako treba dok nije došla smena uprave i trenera. Potom je usledila pandemija virusa“.

Jovanović je prethodnih meseci trenirao sa Čukaričkim, u međuvremenu je potpisao ugovor, biće veliko pojačanje u pohodu na Evropu.

„Super mi je na Banovom brdu. Nisam očekivao da je tako dobra organizacija u klubu, iako sam sa raznih strana čuo te priče, čak i da je klub najorganizovaniji u Srbiji. Sada sam se iz prve ruke uverio da je sve na vrhunskom nivou, ne samo što se tiče organizacije, već i trenera, stručnog štaba, saigrača... Bilo je neke priče još prošle sezone, da iz Kadisa dođem na pozajmicu u Čukarički, ali nisu se klubovi nisu dogovorili. Sada sam dobio raskid ugovora, bio sam slobodan da biram novu sredinu. Imao sam ponude iz Izraela i Turske, ali sam se opredelio za Čukarički, želim da se tu vratim na pravi put“, kazao je Jovanović.

► Hrvatska poslanica tvrdi da je huligana u Vukovaru tukao policajac – navijač Crvene zvezde?!

► Skandal u Nemačkoj: Fudbaler bežao preko krova od policije, trener ga surovo kaznio

► Fudbaler Partizana: Ne volim Đokovića

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala