Ruski punkt u Sudanu: Stalno prisustvo u Indijskom okeanu i kontrola rute koja ide kroz Suecki kanal

© AP Photo / STRBrodovi ruske mornarice „Admiral Pantelejev“ i „Maršal Šapošnikov“, dva protivpodmornička broda Tihookeanske flote, napuštaju luku Vladivostok na ruskom Dalekom istoku, da bi krenuli ka Indijskom okeanu, 6. april 2003.
Brodovi ruske mornarice „Admiral Pantelejev“ i „Maršal Šapošnikov“, dva protivpodmornička broda Tihookeanske flote, napuštaju luku Vladivostok na ruskom Dalekom istoku, da bi krenuli ka Indijskom okeanu, 6. april 2003. - Sputnik Srbija
Pratite nas
Reagujući na senzacionalističke napise pojedinih zapadnih medija da Rusija otvara mornaričku bazu na Crvenom moru u Sudanu, ruski vojni eksperti objašnjavaju da Moskva zapravo planira izgradnju punkta materijalno-tehničkog obezbeđenja vojno-morske flote u toj zemlji, što je po broju ljudstva, infrastrukturi i vojnoj opremi, što je nivo niži od baze.

Analitičari, međutim, ne isključuju mogućnost da se vremenom ovaj punkt zaista može pretvoriti u bazu. Nakon Tartusa u Siriji, punkt za materijalno-tehničko obezbeđenje vojno-morske flote u Sudanu biće drugi punkt tog tipa na Bliskom istoku i severu Afrike, čime će Rusija obezbediti stalno prisustvo u Indijskom okeanu, izgubljeno u postsovjetskom periodu, a takođe će time i ojačati svoje prisustvo u Africi i proširiti operativne mogućnosti flote.

Pored toga, smatraju ruski eksperti, Rusija će dobiti kontrolu nad rutom koja ide kroz Suecki kanal, preko kojeg se odvija 10 odsto svetskog pomorskog saobraćaja, a ruski trgovački brodovi dobiće bolju zaštitu od napada pirata.

Ruski vojni ekspert Aleksej Leonkov napominje da punkt u Sudanu predviđa uporište za logistiku, remont i tankiranje ratnih brodova.

„Taj punkt za snabdevanje gorivom biće otvoren u gradu Port-Sudan. To je lučki grad u akvatoriji Crvenog mora i on se praktično nalazi usred tog mora, usred tranzitnih puteva koji idu od Crvenog mora do Sueckog kanala. Lokacija ovog punkta sa vojne tačke gledišta nije slučajna, jer omogućava ratnim brodovima ruske mornarice da se u tom punktu snabdevaju gorivom i odlaze na izvršavanje borbenih zadataka u Indijskom okeanu. Suština ovih zadataka je obezbeđivanje prolaza ruskih brodova koji plove Indijskim okeanom, gde je situacija daleko od idealne. Kao i ranije, tu deluju piratske grupe, napadaju brodove, traže otkup i drže taoce. Stoga, ovim punktom Rusija istovremeno rešava nekoliko zadataka. Prvo, obezbeđuje bezbednost u Adenskom zalivu, gde pirati najčešće napadaju; drugo, tu će se vršiti snabdevanje brodova robom koja je od vitalnog značaja za posadu i dopunjavaće se municija; treće, naši brodovi mogu da učestvuju u zajedničkim vojnim vežbama sa Iranom. Za naše brodove Baltičke ili Severne flote takav punkt je veoma značajan“, kaže za Sputnjik ruski vojni ekspert Aleksej Leonkov.

U nacrtu sporazuma, sklopljenog između Rusije i Sudana, navodi se da cilj ove inicijative odgovara ciljevima održavanja mira i stabilnosti u regionu, da je odbrambene prirode i da nije usmeren protiv drugih država, a takođe se ističe i da doprinosi „jačanju odbrambene sposobnosti Ruske Federacije i Republike Sudan“.  

Vojno-pomorska flota Rusije time je dobila besplatno pravo da u gradu Port-Sudanu usidri četiri ratna broda, uključujući brodove na nuklearni pogon. U toj mini-bazi Rusija će moći da stacionira do 300 vojnika i civilnog osoblja, a njihov broj se može uvećati uz saglasnost sudanske strane.

Spoljne granice punkta obezbeđivaće Sudanci, a vazdušno prostranstvo, unutrašnjost vojnog objekta i akvatoriju će štititi Rusi.

Rusija će moći da uveze i izveze iz punkta bilo koje oružje, municiju i opremu. Sporazum će, kako se očekuje, važiti 25 godina sa mogućnošću da bude produžen.

Hoće li Rusija stvoriti punopravnu bazu u Sudanu

Eksperti napominju da je iskustvo u Siriji pokazalo koliko je važno imati pomorske i vazduhoplovne baze daleko od ruske teritorije.

O tome da Rusija može da otvori bazu u Sudanu prvi put se govorilo 2017. godine, a Vladimiru Putinu je to tokom posete Rusiji predložio tadašnji predsednik Sudana Omar Hasan el Bašir.

Posle državnog udara u Sudanu, i novo rukovodstvo je ponudilo Rusima da tamo imaju svoju bazu, što je zbog visokih troškova održavanja baze, kao i nestabilne situacije u Sudanu izazvalo polemike među moskovskim ekspertima. Međutim, procena je da su prednosti otvaranja baze u Sudanu mnogo veće zbog strateške važnosti Crvenog mora i Adenskog zaliva.

„Sudan je u dugotrajnom građanskom sukobu i oni koji žele da sačuvaju Sudan kao suverenu državu sagledali su sirijsko iskustvo. U Siriji je nekada postojao punkt za snabdevanje gorivom, gde su se u sovjetsko vreme tankirali naši brodovi. Ono što se dogodilo sa Sirijom, gde je zahvaljujući našem, ruskom prisustvu završen beskrajni teroristički rat, pokazalo se važnim i za Sudan. U punktu u Sudanu će biti naše ljudstvo i mi ćemo ga obezbeđivati. U budućnosti će možda biti postignut i dogovor o stvaranju punopravne baze u zamenu za učešće u antiterorističkim operacijama, a za to je potrebno preduzeti diplomatske korake i dobiti rezoluciju Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija“, kaže Leonkov.

Rusija jača i od sankcija

Sovjetski Savez je ranije imao baze u jemenskom Adenu, Etiopiji i Somaliji zbog čega je u potpunosti mogao da kontroliše Crveno more i Adenski zaliv, pa sada otvaranje punkta za materijalno-tehničko obezbeđenje vojno-morske flote u Sudanu neki zapadni mediji vide kao strategiju Moskve da ponovo oživi veze iz vremena SSSR-a i stvori nove, a takođe i kao pokušaj Rusije da povrati uticaj u tom delu sveta koji je izgubio nakon raspada zemlje i povlačenja iz Afrike.

„Mi smo istovremeno pružali vojno-tehničku pomoć i Jemenu i Etiopiji. Ali raspadom Sovjetskog Saveza smo odatle otišli ​​i nakon toga je tamo započeo beskrajni građanski sukob. Međutim, naše vojno rukovodstvo danas ne sledi iste zadatke koje je imao Sovjetski Savez. Tada je svet bio bipolaran i bilo je potrebno što više zemalja okrenuti ka socijalizmu. Mnoge države koje su se složile sa tim dobijale su vojnotehničku podršku. Sada su zadaci drugačiji. To je, pre svega, obezbeđivanje suvereniteta Rusije i odbrambena sposobnost na udaljenim granicama. Štaviše, Rusija želi da ima posla sa miroljubivim državama. Više ne delimo oružje i vojnu opremu samo zato što neko sebe naziva socijalističkom ili proruskom državom. Pristupamo sa stanovišta vojnotehničke saradnje, gde sve morate platiti i braniti svoje nacionalne interese, ali smo, naravno, zainteresovani  za saveznike u ekonomskom, vojno-tehničkom i političkom smislu“, zaključio je Leonkov.

Sudan je, inače, jedan od glavnih kupaca ruske vojne tehnike u Africi. Prema Stokholmskom institutu za istraživanje mira (SIPRI), ova zemlja je drugi najveći kupac ruskog oružja u Africi od 2000. godine nakon Alžira.

Sudan je dugo bio pod američkim sankcijama, ali je  krajem oktobra ove godine američki predsednik Donald Tramp uklonio tu državu sa liste zemalja koje sponzorišu terorizam.

Međutim, američki zakon „O borbi protiv američkih protivnika putem sankcija“ (CAATSA) iz 2017. godine preti sankcijama svima koji od Rusije nabavljaju savremene sisteme naoružanja i vojnu opremu.

Ruski vojni eksperti napominju da Rusija već dugo živi i deluje ne obazirući se na sankcije, a smatraju i da stvaranje vojnog punkta na osnovu međuvladinog sporazuma ne podleže nikakvim sankcijama.

Pročitajte i:

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala