Ljubinka Milinčić: Kako je u poslednjem trenutku spasen Nagorno Karabah /video/

© Sputnik / Nikola BižićGlavna i odgovorna urednica srpske redakcije Sputnjika Ljubinka Milinčić
Glavna i odgovorna urednica srpske redakcije Sputnjika Ljubinka Milinčić - Sputnik Srbija
Pratite nas
U nizu (preuranjenih) čestitki Džozefu Bajdenu kao novom američkom predsedniku, jedna od prvih privukla je posebnu pažnju — čestitka generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga. Nije neophodno čitati između redova da bi se zaključilo da je Stoltenberg u stvari poželeo Bajdenu — rat protiv Rusije. 

Umesto da po protokolu poželi Bajdenu uspešan mandat, generalni sekretar Jens Stoltenberg ga je podsetio da se od njega očekuje pomoć u borbi s brojnim izazovima na međunarodnoj sceni, pa je zajedno sa terorizmom u te pretnje uvrstio i „agresivnu Rusiju“.

Istini za volju, nije to prvi put da se Rusija izjednačuje s glavnom opasnošću za koju svet nema rešenje. Svojevremeno je Obama morao da se suprotstavi „eboli u zapadnoj Africi, kao i agresiji Rusije... što predstavlja pretnju za ceo svet“.

Jedino nije objasnio čega se više plaši — ebole ili Rusije.

Da nije zastrašujuće, bilo bi smešno. Postavlja se pitanje: da li Stoltenbergova poruka zaista najavljuje i nameru NATO-a da ratuje protiv Rusije? Teško je u to poverovati, ali u svakom slučaju, sigurno je da će se maksimalno truditi da zaoštre situaciju i da će ova organizacija, osnovana tobože kao odbrambena, nastaviti da deluje ofanzivno.

Utešno je jedino što je izjava, najverovatnije, sračunata na to da NATO ponovo postane jedan od američkih prioriteta, a SAD glavni finansijer alijanse. To se može samo ukoliko ima jakog neprijatelja. A kud će jači i moćniji od Moskve? Pri tome se u takvu opasnost lako poveruje, jer su prošle decenije u plašenju sveta „agresivnom Rusijom“.

„Ruska pretnja“ bila je i ostala jedini razlog za postojanje NATO-a i onog trenutka kad te pretnje ne bude bilo, neće biti ni alijanse. Zato je treba negovati, podsticati i — da se poslužimo rečju tako modernom u današnje vreme — lagati ako zatreba.

Ali, vreme koje se gubi na plašenje sveta Rusijom i novac koji se troši na ofanzivno naoružanje, tobože za odbranu, mogli bi i morali bi biti upotrebljeni za borbu protiv stvarne opasnosti — međunarodnog terorizma. A tu ne pomaže NATO, ma koliko moćan bio. Ni rakete, ni atomske bombe nisu mogle nedavno spasiti Beč, niti sačuvati glavu nesrećnom francuskom profesoru. Obaveštajne službe celog sveta, da su sarađivale — možda bi i uspele. Ta saradnja je danas ključna. I ona je bez NATO-a i Stoltenberga moguća, a bez Rusije — nikako!

Ljubinka Milinčić u svojoj emisiji „Moj pogled na Rusiju“ odgovara i na sledeće teme:

  • Čiji je Krim?

Da li je Krim ruski, ukrajinski ili – turski?

  • Car je go

Kako se Nikolaj Drugi ponovo našao u središtu pažnje svetskih medija?

  • Kraj rata u Nagorno Karabahu

Ko je šta dobio, a ko izgubio?

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala