Ispred kripte u svakom času se nalazi makar desetak građana koji pobožno čekaju da priđu. Upravo tu smo zatekli. između ostalih, Anu Radović, mitropolitov doslovce najbliži rod, koja nam tiho, ali sa ponosom pojašnjava da je vladika Amfilohije bio rođeni brat njenog oca.
Amfilohijeva bratanica: Ulivao nam je hrabrost
Utoliko joj je, kako priznaje, emotivnije i teže da nađe pravu riječ o mitropolitu.
„Šta reći za našeg mitropolita kada ste čitav život uz njega, uz njegove skute. U sjećanje mi naviru njegovi dolasci koji nisu bili česti zbog njegovih obaveza po cijelom svijetu... Ali kada je dolazio, to je bio praznik za sve nas. Trčali smo da ga sretnemo, pratili ga i mislim da su to i za njega bili neki momenti koje je nosio i koji su mu uvijek davali hrabrosti za dalje“, kaže Ana Radović za Sputnjik.
Ona dodaje da su u ovom momentu u njoj pomiješani i radost i tuga, te da sada još uvijek ne može dao opiše kako to mitropolit zaista zaslužuje, šta je on značio za cjelokupnu njenu porodicu i kakvog je formata ličnost bio, dodajući da će tek vrijeme učiniti da nam slegne sve to.
Ipak, ističe da mitropolit nije nikada razlikovao ni ko mu je rod ni ko nije, te da je za svakog bio tu.
„Neizmjerno sam ponosna. Oduvijek sam se i ja lično pitala da li će što više ljudi prepoznati taj njegov vapaj prema svima nama“, kazala je Radovićeva.
Drug iz detinjstva: Sijao je ljubav
U kriptu Hrama Hristovog vaskrsenja sada često dolazi i hadži Radovan Radović, mitropolitov prijatelj još iz dječačkih dana i inženjer koji je bio nadzor na izgradnji Sabornog hrama od samog početka gradnje.
Za hadži Radovana najkraći opis mitropolita Amfilohija je u sintagmi — „moračko čudo“.
„Čudo od jednog finog moračkog djeteta Rista koji se rodio prije 82 godine tačno na Božić. Dobio je ime Risto po svom đedu i po želji svog đeda i oca. To (Risto) je vrlo blizu Isusu Hristu i sami je Bog dao da se to dijete tako podigne i vaspita u najtežim vremenima kad je komunizam već sve bio zauzeo i kada je sve ono što se tiče vjere negdje stavljeno u drugi plan.“
„Naš Risto, naš vladika i arhiepiskop i veliki svetac se uputio putevima Hristovim od prvog dana svog rođenja do današnjeg dana, kada smo ga stavili u njegovu vječnu kuću, a njegova vječna kuća je i ovdje i na nebu i svuda gdje je dospio, on je sijao čestice ljubavi, čestice volje i čestice vječnog života“, priča sa emocijom Radović, koji nam otkriva da se u Donjoj Morači podizao za zajedno sa mitropolitom Amfilohijem.
„Bio je stariji od mene 4 godine, ali smo se sretali i na fakultetu i pogotovo posle kad je došao u Crnu Goru, jer smo radili i počeli da gradimo ni iz čega. Konkretno ovaj hram kada smo počinjali i kada smo krenuli da radimo temelje Sabornog hrama i počeli da raščišćavamo ovu lokaciju gdje se sada nalazimo, ovdje je bila samo jedna drvena klupa, česma i na toj klupi mitropolit, ja i otac Dragan Mitrović“, prisjeća se Radović.
On dodaje da niko od njih tada nije imao ni pare u džepu – „ali je Bog bio sa nama i evo gdje se napravilo ovoliko zdanje“. Radovan takođe priznaje da je u ovom momentu teško govoriti o mitropolitu Amfilohiju, naročito kada više nije fizički sa nama.
Umeo je i da kucne štapom
„Mitropolit je sam govorio o sebi. Teže je govoriti o njemu kada se upokojio i gleda nas odozgo, ali je mnogo lakše bilo govoriti pored njega, pa bi mogao pomalo i da nas kucne štapom i pokara sve iz ljubavi i njegove sreće, što je ipak Crnu Goru vratio vjeri, Hristu i čovjekoljublju“, našali se na trenutak hadži Radovan.
Za njega nema ni trunke dileme da je mitropolit zaista bi svetac Božji, jer je imao istu ljubav prema svakom živom čovjeku bez obzira na bilo kakve razlike vezano za vjeru ili naciju...
„Vidite koliko je ljudi samo prišlo da se pokloni mitropolitu. Čekalo se danima i danima. On je sebe posvetio Gospodu, on je u krilu Isusa Hrista i on nam odozgo sija i on je nama na radost. Čovjek je stvoren da živi vječno i on je sve preduslove napravio za vaskrsenje i da živi vječno, a sama pravoslavna vjera kaže — nema vaskrsenja bez smrti. On je za nas već vaskrsao, on je pored Isusa Hrista i mi se molimo njemu da se on pomoli pred Gospodom Isusom Hristom za nas“, završava u jednom dahu hadži Radovan Radović.
Brojni ljudi su svakodnevno privučeni da se poklone mitropolitovim sjenima, iako sa vidno pojačanim emocijama izbjegavaju da komentarišu šta sve za njih i Crnu Goru znači mitropolit Amfilohije. Takvo stanovište nam je možda najbolje pojasnio Aco Šćekić, bankar kojeg smo takođe sreli u Sabornom hramu, a koji iskreno kaže da prvo treba biti dostojan, pa pričati o tome.
Kripta da bude mesto pomirenja
„Za mene ovo predstavlja neko mjesto hodočašća, a ja bih volio da bude ono mjesto što je sam mitropolit želio — da bude mjesto pomirenja. Da pomiri Crnogorce, da mi uspijemo posle njegove smrti da ostanemo na nekom putu koji je on trasirao. Da se pomirimo i da se smirimo“, kazao je Šćekić, koji je ovim riječima vjerovatno pogodio i suštinu mitropolitove životne misije.
Žarko Jovanović koji je zaposlen pri Saborom hramu, potvrđuje nam da otkako se mitropolit upokojio, svakodnevno puno naroda dolazi, čak i puno male djece i beba, što je, kako kaže, pokazatelj koliko je on vrijedio i koliki je njegov značaj u našem narodu.
On je uvjeren da je to stoga što je poslije patrijarha Pavla — mitropolit Amfilohije drugi čovjek koji je našu crkvu stavio na noge i koji je uspio da vrati pravu vjeru kod naših ljudi, a pogotovo kod mlađe generacije.
„On je duhovni gorostas i kao što je patrijarhu Pavlu bilo na sahrani puno ljudi, tako je i naš mitropolit ispraćen kako je zaslužio svojim životom, ne samo zato što je gradio puno crkava, nego je još važnije što je puno ljudi vratio na pravi smjer i pravim vrijednostima“, ističe Jovanović.
Naš sagovornik dodaje da će vrijeme tek pokazati koliko je velika ličnost bio naš mitropolit, iako je sa druge strane, kako primjećuje, često bio napadan, ali to je stoga što kao i svi veliki ljudi od strane savremenika nije bio najbolje shvaćen.
„Znalo se i prije koliko je omalovažavan i znali su da njegov lik i djelo pokušaju da umanje, ali njegova smrt i sve posle smrti pokazuje da će ga ljudi sve više i više da poštovati. On se bukvalno ugradio u ovaj hram, koliko ga je napravio, tako se i ugradio. Nadam se i u budućnosti, kao što i sada govore, da će i kao svetitelj da se proslavi, jer on to po mom mišljenju zaslužuje, ali to je u Božjim rukama“, kaže za Sputnjik Jovanović.
Pročitajte i:
