Propitivanje stvarnosti: Poezija između poroka, strasti i uzvišene duhovnosti

© Sputnik / Vesna LapčevićEnklava
Enklava - Sputnik Srbija
Pratite nas
U vremenu kada tvitovi, statusi i akronimi postaju osnovni način samoizražavanja, a reklamni slogani recitovaniji više od pesama, pravi je trenutak da poezija preispita sopstveni položaj u svetu književnosti. Da propitujući stvarnost i ona postane nova, drugačija.

Uprkos malim tiražima i nepopularnosti među izdavačima, prava poezija odbija da uzme zdravo za gotovo i žanr i publiku i teme. Umesto toga, ona, krećući se između poroka i strasti s jedne i duhovnosti s druge strane, nastavlja da traži odgovor na svako pitanje, kažu u razgovoru za Sputnjik pesnici Zvonko Karanović, Katarina Mitrović i Nemanja Stanišić.

Moć poezije da propituje stvarnost

Nekad su bili popularni poput rok zvezda, danas su pesnici zadovoljni osvajanjem i malog prostora za stihove.

© Sputnik / Branko MaksimovićZvonko Karanović
Propitivanje stvarnosti: Poezija između poroka, strasti i uzvišene duhovnosti  - Sputnik Srbija
Zvonko Karanović

Na pitanje zašto se opredelio da objavljuje uglavnom poeziju, pesnik i urednik izdavačke kuće specijalizovane za poeziju „Enklava“, Zvonko Karanović otkriva nekoliko razloga.

„Prvi odgovor je nezadovoljstvo književnom scenom, pre svega pesničkom u kojoj vodeći autori recikliraju sami sebe. Poezija je dinamična stvar, ona zavisi od trenutka u kojem živimo, propituje i vreme i stvarnost, senzibilitet, pop kulturu i zato je važno da bude nova, da se ne ponavlja“, tvrdi Karanović.

On otkriva da su se u Beogradu pojavile nove pesničke snage, novi pesnici.

„Kod nas postoji veliki broj talentovanih mladih ljudi koji su prepušteni sami sebi. Pre 30 godina, dok sam živeo u Nišu, bio sam svedok generacije talentovanih ljudi koja je odustala od poezije jer nije imala podršku institucija. Ne želim da ijedan talenat propadne. Hoću da ohrabrim mlade ljude da nastave da pišu, pronađu svoj glas i objave knjigu.“

Među tim novim pesnicima našli su se Katarina Mitrović, autorka romana u stihovima „Nemaju sve kuće dvorište“ i Nemanja Stanišić autor poetske zbirke „Doručak se služi čitavog dana“. Ova dva mlada glasa pesmu doživljavaju kao sastavni deo života, a poziv pesnika kao mogućnost da se u ritmu pleše sa stvarnošću. Otuda je njihova poezija lična, spontana i - zbunjena. Između sadržaja sa TV-a, filmova, muzike, sporta i interneta njihov glas je sve glasniji, oštriji i brži.

Društvene mreže: pesme dostpune, ali i devalvirane

Za Katarinu Mitrović poezija se skriva svuda, u njoj i oko nje.

„To je pojedinac između poroka, strasti, slabosti sa kojima ne može da se izbori i uzvišene duhovnosti.“

© Igor JerkovićKatarina Mitrović
Propitivanje stvarnosti: Poezija između poroka, strasti i uzvišene duhovnosti  - Sputnik Srbija
Katarina Mitrović

Knjige više nisu samo na starim policama za knjige: kao i svet i one su u pokretu. Mobilni uređaji omogućili su pesnicima da se povežu sa novom, fizički rasejanom publikom. Poezija se servira na foteljama, u prevozu, na ulici, na koncertu, a umetnici osvajaju novi prostor za proučavanje svog samo(ne)zadovoljstva, istorije, svojih reči i ćutanja.

Nemanja Stanišić zapaža da društvene mreže čine poeziju dostupnijom, ali i da je devalviraju.

„Tu je kvaka, utisak je da je poezija prisutna, ali je pitanje koliki je njen domet i kakvo čitalačko iskustvo može da ponudi.“

© Iz privatne kolekcije Nemanje StanišićaNemanja Stanišić
Propitivanje stvarnosti: Poezija između poroka, strasti i uzvišene duhovnosti  - Sputnik Srbija
Nemanja Stanišić

„Bilo je priča da je internet spasio poeziju“, nadovezuje se Karanović. „Internet je samo dobru poeziju približio ljudima. Zbog kratke forme, poezija je pogodna da se predstavi na društvenim mrežama i ti odmah imaš informaciju da li je to dobro ili nije.“

I s tiražom od 500 primeraka trajnija od romana

Za razliku od mnogobrojnih lajkova i šerova na internetu, na klasičnom tržištu, knjiga pesama se prodaje u tiražu od 500 primeraka. Nisu krivi mnogi talentovani pesnici, već činjenica da poezija u svojim tradicionalnim oblicima, sa malo marketinške snage teže prodire u svest šire publike.

Iako živimo u društvu koje knjigu određuje kao robu, Zvonko Karanović odbija da u robu svrsta i poeziju.

„Niko se nije obogatio od poezije, a ona upravo ostaje trajnija od romana. Zato je zaštićena od tržišta. Ne možemo se takmičiti u tiražima, književnost nije takmičenje. Jedino je važna borba sa sobom. S novim vremenom, svi su mislili da poeziju neće niko da čita, a zaboravljaju da su ljudi željni dobrih stvari. Ponudite ljudima nešto kvalitetno i oni će to prepoznati“, smatra urednik Enklave.

Stara je pesma da je roman bacio u senku poeziju. Nova je kada je roman spase. Karanović koji je sa proznom trilogijom „Dnevnik dezertera“ napravio izlet u roman tvrdi da je proza spasila njegovu poeziju.

„Pre nego što sam napisao trilogiju objavio sam šest zbirki poezije i bio potpuno nepoznat. Posle objavljivanja romana ljudi su rektroaktivno počeli da otkrivaju moje pesme. Za prvih šest zbirki imao sam četiri kritike i tri književne večeri, a za roman 15 književnih večeri i 20 kritika. Svi su tražili roman. I sada ga traže“, konstatuje Karanović.

Na pitanje zašto je u svom romanu rečenice zamenila stihovima, Katarina Mitrović kaže:

„Prvo sam mislila da napišem scenario. Potom sam napisala pesmu. Pisala sam je za sebe, a forma je došla sama. Priča je ta koja je spontano inicirala formu“, objašnjava autorka. „Pošto se forma prirodno nametnula, uobličila sam je da ima likove, zaplet, obrt i ostale elemente koje čine ovo delo romanom“.

Kao njen izdavač, Karanović dodaje da je knjiga Katarine Mitrović hrabar iskorak u nepoznato iako je forma romana u stihu stara.

„Puškin je davno pisao u toj formi koju smo očigledno zaboravili. To je i bačena rukavica srpskoj književnoj sceni. Želimo da vidimo da li se 2020. godine, kada je svetska književnost otišla u hiljadu rukavaca, plašimo da proglasimo roman u stihovima klasičnim romanom.“

Poeziju će svi pisati

Uprkos preprekama koje vreme i društveni poredak nameću, Katarina Mitrović, Nemanja Stanišić, Maša Živković, Dejan Kanazir, Marija Dragnić, Kritina Milosavljević, Radmila Petrović i mnogi drugi mladi talenti odbijaju da igraju prema tuđim pravilima, osim prema svojim.

„Obistinjuje se ono što je rekao Miljković da će svi pisati poeziju“ kaže Mitrovićeva. „Mi pesnici jedni druge guramo, a svi se pojedinačno trudimo da prevaziđemo sebe. Svi zajedno rastemo.“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala