Nenad Kecmanović: Do viđenja, Momčilo

© AFP 2023 / ELVIS BARUKCICMomčilo Krajišnik
Momčilo Krajišnik - Sputnik Srbija
Pratite nas
Njegova prednost bila je u tome što je bio čovjek iz naroda. Momčilo Krajišnik bio je nezamenjiv neimar zakona i instucija. I oni koji su ga u po nečemu osporavali, priznavalli su mu velike zasluge za izgradnju sistema, institucija i zakona kroz rad parlamenta. To će se kasnije pokazati presudno važno za opstanak i današnji status Republike Srpske.

Ovo za Sputnjik povodom smrti Momčila Krajišnika kaže njegov saradnik i prijatelj profesor Nenad Kecmanović. Njegov osvrt na život i rad Momčila Krajišnika prenosimo u celosti:

Momčilo Krajišnik, predratni komercijalni direktor jedne od brojnih radnih organizacija sarajevskog "Energoinvesta", u politički život je ušao relativno kasno tek sa formiranjem Srpske demokratske stranke. I to tiho, nenametljivo, gotovo na sporedna vrata, da bi stigao do broja dva u nacionalnom pokretu. Kako sam skromno piše u memoarskim zapisima naslovljenim „Kako se rađala Republika Srpska“, na slavi, na koju je krenuo sa prijateljem Radovanom Karadžićem, uz veliko poštovanje i pažnju slušao je riječi uglednih srpskih intelektualaca i inicijatora formiranja nacionalne stranke. Njegova prednost bila je u tome što je bio čovjek iz naroda. Nakon završenog radnog vremena u firmi, vraćao se kući u Zabrđe, jedo od srpskih sela oko Sarajeva, presvlačio se i do sumraka radio na imanju, a onda se družio sa komšijama.

© ELVIS BARUKCICMomčilo Krajišnik
Nenad Kecmanović: Do viđenja, Momčilo - Sputnik Srbija
Momčilo Krajišnik

Socijalistička vlast je čak i početkom izborne '90. iz pluralizma isključivala nacionalne stranke i sa zakašnjenjem ih nevoljko legalizova, a izgledale su neizvjesne i njihove izborne šanse. Kada je stranka formirana i izašla u javnost, mnogi intelektualci su se povukli u Politički savjet za saradnu sa drugima narodima, u svoju struku i privatni život, ili su bili nezadovljni ponuđenim kandidaturama. Poslije više kandidata koji su se ustručavali, Momo Krajšnik, koji se već bio istakao lokalnim aktivnostima, prihvatio je naizgled neatraktivnu funkciju spikera parlamenta, koja je zapala predstavnike srpskog naroda.

Pokazao se kao vrlo darovit parlamentarac, koji je sa beskrajnim strpljenjem vodio maratonske sjednice nesložnih nacionalnih poslanika. Davao česte i duge pauze kada se temperatura podizala do tačke ključanja i odnosio sa jednakim poštovanjem prema svim poslanicima. Nametao pristojnost u ophođenju koja u prvim danima parlamentarizma mnogima nije bila svojstvena. Zabrinute nadolazećom ratom koji se prepoznavao u diskusijama koje je uživo prenosila televizija, baščarijske nane su tješile: „Dok oni Momo rukovodi sjednicu, sigurno neće biti rata“. A kada je kasnije već muslimansko Sarajevo bilo obljepljeno potjernicama za Karadžićem, Plavšićkom, Koljevićem, jedino je za Krajišnikom nije bilo. A pošto su na čelu sa njim srpski poslanici napustili zajedničku skupštinu i formirali svoju nacionalnu, on je zvanično ostao ne čelu obje.

© AP Photo / Amel Emric)Paljenje sveća poginulim vojnicima u Dobrovoljačkoj u Sarajevu
Nenad Kecmanović: Do viđenja, Momčilo - Sputnik Srbija
Paljenje sveća poginulim vojnicima u Dobrovoljačkoj u Sarajevu

Ispostavilo se da je i odličan pregovarač sa muslimanskom stranom, a to je bila glavna linija konfrontacije. Inovjerne kolege u "Energoinvestu", koje su ga dobro poznavale, hvalile su njegov tradicionalizam, srpstvo i pravoslavlje koje nije bilo suprostavljeno drugima. Naprotiv, pričali su da im je prvi čestitao vjerske praznike i nudio slobodne dane, što je u komunističko vrijeme bilo politički nepodobno. A u kasnijim političkim pregovorima sa Izetbegovićem uvijek je počinjao pričom kako mu je otac govorio da je uvijek bolje da se zamjeri svome, nego komšiji muslimanu. Ponavljao je to do monotonije, ali je znao da naciji u povoju godi simboličko priznanje i uvažavanje, pa je imalo efekta.

Iako, naprotiv, nacionalno ubjedljivo najtvrđi, bio je za Aliju najprihvatljiviji gotovo omiljeni srpski pregovarač. Kada je odbijao predlog suprotne strane ostavljao je utisak da mu je iskreno žao što ne može sagovorniku da izađe u susret.

Bio sam organizator i jedini svjedok njegovog poslednjeg sarajevskog ratnog susreta sa Alijom Izetbegovićem. Iako pod obostranom paljbom iznad glave, razgovarali su pod svjećama u Krajšnikovom nedirnutom kabinetu pod muslimanskom kontrolom. Veći dio opuštenog kolegijalnog razgovora bio je posvećen ličnim i porodičnim temama i jadikovanju zbog rata, kao da ga je neka viša neimenovna sila izazvala. Na kraju su se složili da ja formulišem rješenje s kojim su se složili, ali bez ikakvih praktičnih konsekvenci.

Imao je kod Srba rijetku osobinu da ljude ne posmatra u jednoj dimenziji i ne odbacuje, da pažljivo odmjerava njihove mane i kvalitete i da na osnovu toga poteže najbolje argumente i uspješno vodi pregovore.

Najzad, bio je nezamenjiv neimar zakona i institucija Republike Srpske. I oni koji su ga u po nečemu osporavali, priznavali su mu velike zasluge za izgradnju sistema, institucija i zakona kroz rad parlamenta u još predratnom periodu. To će se kasnije pokazati presudno važno za opstanak i današnji status RS. Nasuprot neprikosnovenom lideru Radovanu Karadžiću, politički nadahnute, pjesničke i boemske prirode, on je bio vrlo staložen, analitičan, sistematičan, pedantan i koncentrisan na svaki detalj. Zato su se dobro dopunjavali.

© AP Photo / Peter DejongSudije u Međunarodnom sudu pravde u Hagu
Nenad Kecmanović: Do viđenja, Momčilo - Sputnik Srbija
Sudije u Međunarodnom sudu pravde u Hagu

Haškim tužiocima je bio poznat Krajišnikov veliki autoritet i uticaj u vlasti Srpske, ali nisu imali za šta konkretno da ga okrive. Bio je samo spiker parlamenta bez izvršne funkcije, njegovi javni istupi prošli bi bez zamjerke i na konferenciji nekadašnjeg „Socijalističkog saveza radnog naroda“. Jedino za što su mogli da se uhvate bilo je učešće, po funkciji, na sjednicama Predsjedništva RS. Nije vrijedilo ni što je imao brojne svjedoke i dokaze da je u vrijeme inkriminisane sjednice na Palama, bio u Beogradu na sahrani rođaka.

Dočekao je slobodu, a i da u Beogradu, Banjaluci i Srpskom Sarajevu njega dirljivo dočekaju kao nacionalnog junaka. Ostala je, međutim, nostalgija za zavičajnim Zabrđem, koje je otišlo na drugu stranu entitetske granice. Haška kvalifikacija da je ratni zločinac pala mu je teže nego više od deceniju i po robije. Visoko je cijenio Dodikov doprinos borbi za opstanak i napredak Republike Srpske, podržavao ga i sa njim sarađivao, ali nije krio nezadovoljstvo što je njegova matična stranka izgubila primat u borbi za nacionalnu stvar koja je prožimala njegovo biće kao malo kog drugog Srbina.

Posljednje godine života posvetio je organizaciji „Stvaraoci Republike Srpske“ u koju je okupio preživjele poslanike prvog i istorijskog saziva Narodne skupštine srpskog naroda u BiH. A bavio se i pisanjem političkih uspomena, koje imaju veliku dokumentarnu vrijednost. Treba čitati Krajišnikove memoarske zapise, jer se iz njegovih redova, ali i između redova, može najbolje saznati „Kako se rađala Republika Srpske“.

Malo li je od Momčila Krajišnika za jedan ovozemljski život?!

Nenad Kecmanović

U Beogradu, 15. septembra 2020.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala