Dan žalosti za „grobare“ — godišnjica pogibije „jugoslovenskog Džemsa Dina“

Pratite nas
Današnji dan je, već tri i po decenije, Dan žalosti ne samo za Fudbalski klub Partizan i njegove verne „grobare“, već i za veliki broj ljubitelja fudbala širom bivše Jugoslavije. Tog 3. septembra 1985. u saobraćajnoj nesreći je poginuo centarfor Partizana Dragan Mance, miljenik „grobara“, samo nekoliko dana pre nego što je navršio 23 godine.

Mance je u to vreme već bio ljubimac ne samo „grobara“, već i pop ikona jugoslovenskog fudbala s kojim su se identifikovali brojni navijači s južne tribine stadiona JNA. Ko je tada pratio Partizanove utakmice na stadionima, zna da je najčešći nadimak na južnoj tribini bio — Mance.

Dan žalosti — odlazak fudbalskog Džemsa Dina

I posle 35 godina od tragične smrti „jugoslovenskog Džemsa Dina“, mit o Draganu Manceu ne bledi, a 3. septembar je dan kojeg „grobari“ obeležavaju kao Dan žalosti.

Dragan Mance došao je u Partizan sa 18 godina, kao naslednik legendarnog Momčila Moce Vukotića. Odigrao je 279 utakmica za Partizan i postigao 174 gola. Osvojio je srca „grobara“ specifičnim načinom na koji je proslavljao golove — zatrčao bi se prema južnoj tribini i onda proklizao na kolenima.

Sa Partizanom je u sezoni 1982/1983. osvojio prvenstvo Jugoslavije i bio najbolji strelac tima. O njemu je 2008. godine snimljen dokumentarni film. Jedna beogradska ulica, nedaleko od Stadiona JNA, nosi ime Dragana Mancea.

Dodir božanske ruke — Džordž Best, Ronaldinjo, Mance

Dugogodišnji sportski novinar Aleksandar Ostojić, urednik „Koš magazina“, kaže za Sputnjik da postoje sjajni i najbolji fudbaleri, ali i oni neki retki koji „možda nisu najbolji, ali kao da su dodirnuti nekom božanskom, magičnom rukom koja im je udahnula neku harizmu i koja ih prati ceo život“.

„U tu grupu spadaju jedan Džordž Best, Roberto Bađo, Ronaldinjo i nesumnjivo Dragan Mance. Uz to, Dragan Mance je poginuo sa samo 22 godine, u trenutku kad je samo nagovestio te svoje božanske i magične moći za koje danas ’grobari‘ veruju da bi bile fantastične i verovatno i bi. U tih 22 godine on se nadavao fantastičnih golova, doneo je fantastične pobede Partizanu, ali odigrao je tek 4-5 utakmica za ’A‘ reprezentaciju Jugoslavije, nekoliko za mladu i tek je nagovestio šta se krije u njemu“, smatra Ostojić.

On dodaje da u stravičnoj saobraćajnoj nesreći koja je prekinula njegov život, Mance nije poginuo ni pijan, ni drogiran, ni lud, nego je pri zdravoj pameti vozio automobil dok je išao na trening Partizana.

Golgeter, visok, lep

Stradao je na delu auto-puta Beograd—Novi Sad koji prolazi kroz Zemun, malo dalje od mesta na kome je desetak godina pre njega poginuo čuveni glumac Dragan Đurić, podseća Ostojić.

„’Grobari‘ slave Mancea zbog onoga što je mogao biti, a bio je zaista jedan izvanredan potencijal koji je tek nagoveštavao šta je od njega moglo da se očekuje. Bio je centarfor koji je davao golove, bio je visok, lep, imao je lepu devojku koja se zvala Emilija Erčić i u ono vreme bila je rukometna reprezentativka Jugoslavije“, kaže Ostojić.

Naš sagovornik kaže da je dan kad je poginuo Dragan Mance bio šokantan.

„Baš sam prolazio tim delom auto-puta i čuo sam na radiju u kolima da je poginuo Dragan Mance i video sam da se policija tamo okupila i zatvorila saobraćaj. Ne mogu da zaboravim taj dan, ni Dragana Mancea, koga se i dan-danas živo sećam“, kaže urednik „Koš magazina“.

Dok je bio živ, voleli su ga neki, a posle smrti voleli su ga svi

Ostojić ističe da je Mance bio ljubimac „grobara“ za života, kao i mnogih drugih koji vole fudbal, a njegovu sudbinu upoređuje sa sudbinom pokojnog srpskog premijera Zorana Đinđića — dok je bio živ, voleli su ga neki, a posle smrti voleli su ga svi.

Malo pre pogibije, Dragan Mance našao se na „crnoj listi“ uprave Partizana, bio je viđen za transfer u zagrebački Dinamo, ali je odbio da napusti voljeni klub. Ostojić, međutim, smatra da je Mance tada bio jedan nestašan dečak i da Partizan nije ozbiljno nameravao da ga se liši, već da ga na neki način disciplinuje.

„Takav je bio Mance, takva je bila njegova priroda, nepredvidiva, živa, malo luckast. Da nije bio takav, ne bi bio Dragan Mance, ne bi bio legenda“, ističe Ostojić.

Poređenje Dragana Mancea sa Džemsom Dinom stoji, smatra Ostojić, jer je ljubimac „grobara“ otelotvorio čuvene principe „Buntovnika bez razloga“ — živeo je brzo, umro je mlad i bio je lep leš. To su, nažalost doživeli i Džems Din i Dragan Mance, koji možda nije znao za te Dinove reči, ali ostao je u našim srcima kao „Džems Din našeg fudbala“, zaključio je Ostojić.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala