Zbog čega Srbi jedu kineski luk

© pixabayBeli luk je prava riznica zdravlja.
Beli luk je prava riznica zdravlja. - Sputnik Srbija
Pratite nas
Srbija već godinama uvozi beli luk, najviše iz Kine, ali i iz Egipta, Španije, Albanije, a manje količine i iz Makedonije i Argentine.

Samo u 2018. uvezli smo oko 440 tona ovog značajnog i traženog poljoprivrednog proizvoda.

Dok se vrednim domaćinima koji ga u Srbiji proizvode nudi 180 dinara za kilogram neočišćenog najjačeg prirodnog antibiotika, mi u marketima kupujemo kineski i to za 700 dinara.

Gotovo svaka druga kuća u malom bačkom selu Šupljak nadomak Subotice u njivi ili bašti gaji beli luk. A ludoški je ove godine odlično rodio - prosečni prinosi prelaze četiri tone po hektaru.

Proizvodnja ove biljke nadaleko čuvene po svom mirisu je i te kako isplativa, ali na naše trpeze ipak najčešće stiže iz Azije, prenose Novosti.

"Uvoz je jedan od problema, ljudi kupuju taj luk jer je belji, a ne znaju da on verovatno sa ljuskom ide u hlor, a ko zna kakvom se hemijom tretira dok ne stigne iz Kine do nas", objašnjava Tibor Sakač, jedan od najvećih proizvođača u Šupljaku.

"Svi gajimo staru sortu, koja se pokazala najboljom za ovo podneblje, ručno ga vadimo i čistimo, jer tako čenovi ostaju čitavi, neudareni, a time i duže traju. Uz to, ludošli beli luk ima sedam puta više alicina od kineskog. Problem je što nemamo organizovan otkup kao što to postoji za druge ratarske i povrtarske kulture, ne postoji zadruga ili neka hladnjača koja bi rukovodila time da ga proizvođači prodaju po najboljoj ceni. Ovako ga prodajemo nakupcima i onima koji ga koriste kao sirovinu, retko ko izlazi na pijace, jer se to samo sa lukom ne isplati".

CC0 / piksabej / Sve je teže naći radnike za proizvodnju belog luka...
Zbog čega Srbi jedu kineski luk - Sputnik Srbija
Sve je teže naći radnike za proizvodnju belog luka...

Oni koji rade i druge kulture mogu sebi da priušte da luk skladište i čekaju cenu, dok su oni koji moraju odmah da plate radnike prinuđeni da ga odmah prodaju nakupcima. Iako ludoški luk u džakovima može da stoji do februara, kod mnogih ne dočeka zimu.

Proizvodnja luka prenosi se iz generacije na generaciju

"Ovaj posao nije težak, ali je prljav i zahteva mnogo ruku. Kada počnemo vađenje, oko 20 radnika iz Kanjiže je sigurno na njivi i to košta najmanje hiljadu evra, a pritom ne računamo naš rad. Za seme nam otprilike ode 1.500 evra po jutru. Zarade bude, ne žalimo se, ali svi radimo, već pola veka cela porodica je uključena u ovaj posao", dodaje Sakač. 

Najlepše glavice iz sopstvene proizvodnje svake godine odaberemo i ostavljamo za seme i tako se u porodici proizvodnja belog luka prenosi sa generacije na generaciju. Glavice belog luka, u zavisnosti od krupnoće, imaju osam do 12 čenova, a od svakog zasađenog kilograma semenskog, kada je sve u redu, primeni se odgovarajuća nega i agrotehnika, u leto daje bar pet kilograma roda.

Zbog činjenice da zahteva dosta manuelnog rada, sve je teže naći radnike. Ove godine je, kako kažu, bilo još i dobro, jer se mnogi, zbog korone, nisu vratili na rad u inostranstvo.

Nestašica u svetu

Nedavno se pojavila informacija da Evropi preti nestašica belog luka i da će opet morati da uvozi veće količine iz Kine, jer su količine kojima raspolažu najveći proizvođači već rasprodate.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala