Srbija nije samo žarište korone, već i posebnog odnosa prema životu kakav ne postoji na Zapadu

© Foto : YouTube/Sputnjik SrbijaPisac i prevodilac Slobodan Despot
Pisac i prevodilac Slobodan Despot - Sputnik Srbija
Pratite nas
Srbija nije samo žarište virusa korona, ona je i žarište duhovnosti i radosti — ona je žarište posebnog odnosa prema životu.

To kaže Slobodan Despot, pisac i prevodilac, gost Marine Rajević Savić u emisiji „Dok anđeli spavaju“.

Despot je jedan od najznačajnijih srpskih intelektualaca koji žive van Srbije. Od ranog detinjstva Despot živi u Švajcarskoj, gde se i školovao i gde je radio u čuvenoj izdavačkoj kući „Laž dom“, a preveo je na francuski niz romana sa srpskog, među kojima su dela Miloša Crnjanskog, Mome Kapora i Dobrice Ćosića.

Sada ima svoju izdavačku kuću i izdaje elektronske novine „Anti pres“. Despot je autor dva romana, čiji je izdavač bio ugledni „Galimar“ — „Med“ i „Plavi zrak“.

Srbija u doba korone — lakše nego nego na Zapadu

U momentu kada vlada epidemija, Despot se našao u Beogradu:

„Mi smo inadžije, protutnjali smo sve i učinilo mi se da će ovde biti lakše podneti krizu, čak i ako ima mnogo obolelih, nego tamo na Zapadu, u Švajcarskoj, gde je i najmanji povod dovoljan da se ljudi strašno uplaše i uspaniče“, kaže on.

Na pitanje šta ga toliko vuče ka Srbiji, kaže da svi emigranti sanjaju da se vrate u svoju otadžbinu.

„U mom slučaju postoji ta želja, ta seta za domovinom od malih nogu. Još kao dečak, kada je trebalo da pređem iz osnovne škole u gimnaziju, pokušao sam da pobegnem i da se vratim ovde. Nisam hteo da se vratim u Švajcarsku. Onda su se roditelji i rektor moje gimnazije udružili i ubedili me da ipak tamo treba da prođem kroz školovanje, zašta sam im zapravo i zahvalan“, objašnjava Despot.

Kako se prevodi Crnjanski u jednom dahu

Vrlo mlad, Despot je počeo da sarađuje sa izdavačkom kućom „Laž dom“, koju je u Ženevi osnovao Vladimir Dimitrijević, jednoj od najcenjenijih izdavačkih kuća na francuskom govornom području, koja je izdavala preko 100 naslova godišnje.

Despot je u njoj počeo da prevodi. Jedan od prvih prevoda bio je prevod pesme „Lament nad Beogradom“, koji su francuski kritičari ocenili kao ravan originalu.

Prevod čuvene pesme Miloša Crnjanskog je, kako Despot kaže, čudna priča.

„Tačno se sećam, to je bilo jedno jutro za kafom sa Vladimirom Dimitrijevićem, pokazao mi je jedno retko izdanje ’Lamenta nad Beogradom‘, koje je objavio jedan srpski izdavač iz Johanesburga. I spomenuo mi je da je to takva lavina emocija i reči da niko ne može da prevede. Bio je to izazov. Otišao sam u svoju kancelariju i pročitao sam te 24 strofe, pa sam onda, umesto da odem da ručam, to preveo“, priseća se Despot.

Prepevao je pesmu, dodaje, tačno onom brzinom kojom je potrebno da se pesma prekuca.

Biblijska priča iz operacije „Oluja“

„Galimar“ je jedna od najprestižnijih francuskih izdavačkih kuća, u kojoj je Despot objavio roman „Med“, koji govori o stradanju Srba tokom operacije „Oluja“.

Priču o pčelaru koga je, tokom etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske, porodica zaboravila da povede u izbeglištvo, ispričala mu je jedna žena koja ga je u Beogradu lečila.

„To je bilo kao jevanđeljska, kao biblijska priča o ocu mudracu i sinu koji treba da ga spasava mimo njegove volje… Tu je bilo mnogo slojeva. Pomislio sam da od toga moram nešto da učinim i to je nekoliko godina ključalo u meni. Dotle niti sam bio romanopisac niti sam osetio priliku, nisam imao temu niti unutrašnji žar i sigurnost, ubeđenje da tih mojih nekoliko stranica ičemu služi“, priča Despot.

Dobio je stipendiju za pisanje romana od jednog švajcarskog kantona i napisao roman.

Privrženost Francuza i Švajcaraca jednoj priči o Srbima u ratu sagovornik Marine Rajević Savić tumači njenom upečatljivošću — kada se ona rezimira na dvanaest redova, čovek želi da sazna nešto više o tome.

„Galimar“ je odmah prihvatio knjigu koja je u nekim gimnazijama u Francuskoj postala sastavni deo lektire.

Despot je proputovao Rusiju, koju je prvi put posetio 2000. godine. Sarađuje sa slikarom Vladimirom Simonovom, koga bi želeo da predstavi srpskoj publici. Duhovna srodnost Srba i Rusa totalno je neistražena, ma koliko se o njoj govorilo.

„Mi ponekad govorimo o Dostojevskom, ponekad o teologiji, ponekad o Tolstoju, ali o toj duhovnoj vezi, o toj dubokoj, iskonskoj vezi, mi nemamo čak ni predstavu. Oni o tome možda znaju više o tome šta Srbija znači za njih, nego što mi znamo šta Rusija znači za nas“, kaže Despot.

Pročitajte još:

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala