Brutalna pretenzija Sofije: Sad tvrde da je i srpski jezik — bugarski!? /video/

© Sputnik / Marijana KolakovićČetvorojevađelje manastira Studenica izloženo u galeriji SANU
Četvorojevađelje manastira Studenica izloženo u galeriji SANU - Sputnik Srbija
Pratite nas
U pamfletu „O zvaničnom jeziku u Republici Severnoj Makedoniji“, koji je izdala Bugarska akademija početkom maja, nema ni traga od nauke, već se radi o politikanstvu.

Šokirani zaključcima pamfleta iz Srpskog kulturno-informativnog centra SPONA iz Skoplja, apelovali su na stručnu javnost u Srbiji da reaguje, jer bugarski akademici tvrde da se bugarskim jezikom govori na prostoru od Dunava do Đevđelije i od Kopaonika do Timoka, Pčinje i Ohrida.

„Bugarska akademija nauka je izdala ’knjigu‘ — politički pamflet... u kojoj se nalazi direktna i brutalna pretenzija na srpski jezički, a time i nacionalni, istorijski i kulturni prostor“, stoji u apelu SPONA.

Apel koji su predstavnici srpskog naroda uputili iz Severne Makedonije, bio je povod da o pretenzijama bugarske države na srpski i makedonski kulturno-jezički, istorijski i nacionalni prostor razgovaramo sa lingvistom, nekadašnjim direktorom Instituta za srpski jezik SANU i potpredsednikom Akademije nauka Republike Srpske Slobodanom Remetićem i Milutinom Stančićem, osnivačem Srpskog kulturno-informativnog centra SPONA.

Pragmatična bugarofilija

Iako je u Srbiji apel SPONA imao dosta odjeka, u Severnoj Makedoniji i apel, ali i pamflet bugarskih akademika prošli su gotovo nezapaženo, jer je, kako Stančić objašnjava, stanje u južnom srpskom susedu opterećeno temama poput predstojećih izbora i ulaska zemlje u NATO.

„Ovi remetilački faktori i ovaj intenzivni atak bugarske strane u Makedoniji deluje i pomalo uspavljujuće, jer su takve pretenzije, i u vezi sa jezikom, i u vezi sa crkvom, protkane obećanjima za ulazak u EU i NATO, za blagostanje. Tako da ove pojave, koje se tiču i ugrožavanja makedonskog jezika i identiteta, prolaze nekako neometano i pod plaštom novih ’blagodatnih okolnosti‘“, kaže Stančić.

U makedonskom društveno-političkom miljeu prema ovakvim pitanjima postoji nešto što naš sagovornik naziva pragmatičnim odnosom. Pojedini pripadnici društvene i političke elite u Severnoj Makedoniji, koji su bili projugoslovenski opredeljeni, danas zagovaraju bugarofilska osećanja. Da je Srbija članica EU i njihov stav bio bi prosrpski, smatra naš sagovornik.

On podseća da su Bugari na teritoriji današnje Severne Makedonije činili strahovite zločine, kojima su pokušali da satru srpsku i makedonsku tradiciju. Kampanja satiranja srpskih tragova u Makedoniji, prema njegovim rečima, traje i danas. Bugarski zločini u prošlosti se ne vide i zagovara se „nova realnost“ koja ne odgovara istini.

„Oni koji zagovaraju bugarštinu i bugarizaciju, slave krsnu slavu, a znamo da je slava u pravoslavnom svetu običaj samo kod Srba. Zatim, svake godine imate zdušnu kampanju za satiranje običaja nalaganja badnjaka ili unošenja slame u kuću“, kaže Stančić.

Situacija od pre sto godina preslikana je na početku XXI veka. Svako dete u Bugarskoj naučeno je da je Makedonija bugarska zemlja, iako to nije istina. Iz Bugarske stalno dolaze ekskurzije, iako ne postoji nijedan pisani trag da je Severna Makedonija ikada bila Bugarska, zaključuje naš sagovornik.

Prisvajanje srpskih dijalekata

U vreme kada je nauka imala dignitet, bugarski lingvisti su prihvatali makedonsku posebnost i makedonsku baštinu, objašnjava Slobodan Remetić. Tako je radio najveći bugarski dijalektolog Stojko Stojkov, koji je 1954. izdao atlas bugarskih dijalekata, u kome nisu prelažene granice Srbije i Makedonije.

Stojkov je kod prelaznih govora između srpskog i bugarskog predložio podelu prema nacionalnom osećanju — tamo gde se ljudi osećaju Srbima, da se radi o srpskom, a tamo gde se osećaju Bugarima, da se radi o bugarskom jeziku.

Međutim, sredinom osamdesetih godina promenili su politiku i zbog negiranja makedonskog jezika i 1984. su izašli iz međunarodnih projekata.

„Dve godine kasnije, Bugarska akademija nauka izdaje atlas bugarskog govora Bosilegrada i Dimitrovgrada i prešli su u Ponišavlje i Pirot. Godine 2001. izlazi novi tom atlasa, u koji ulaze svi govori Makedonije, Egejske Makedonije, prizrensko-timočka zona, ali staju na granicama pokrajine Kosovo i Metohija“, kaže Remetić.

Remetić priznaje da je kao naučnik razoružan kada se govori o najnovijem bugarskom pamfletu, upravo zato što su bugarski lingvisti napravili neprirodnu podelu između prizrenskog dijalekta i drugih dijalekata koji su nastali na osnovu njega. Iz toga se vidi da se radi o politikanstvu.

„Kod ovoga svojatanja ima potpuno apsurdnih stvari. Oni govore o Kopaoniku! Tamo se, između ostalog, čuva praslovenski akcenat. Smešno je posebno stati na granici Kosova i Metohije, razoružava vas kao naučnika. Tu staje svako razmišljanje“, kaže on.

Ovde se radi o političkom projektu, jer je, dodaje on, jezička politika deo opšte politike.

„Ne prisvajaju oni slučajno dijalekatski kompleks. Dijalekti, narodni govori, čuvaju etnički, jezički i nacionalni identitet svakoga naroda, pa i srpskog, i makedonskog, i bugarskog, i turskog, i engleskog. Tu je sve jasno i prozirno“, objašnjava Remetić.

Književni jezik je, prema rečima našeg sagovornika, stvar konvencije, dogovora, dok su dijalekti temelji nacije, narodni govori čuvari su identiteta i kontinuiteta.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala