Naime, budući da hrvatsko kopno presijeca mali pojas obale oko grada Neuma koji formalno predstavlja jedini izlaz BiH na more, Pelješački most doslovce je predviđen da fizički poveže južni dio Dalmacije, sa Dubrovnikom i okolinom, i sa ostatkom Hrvatske.
Kineski „projekat vijeka“ u Hrvatskoj ide po planu
Radi se o mostu dugačkom 2,4 kilometra, visokom 55 i širokom 21 metar (dovoljno da primi 4 kolovozne trake), koji će sa rasponom od 568 metara biti drugi po veličini viseći most u Evropi, a za koji je hrvatska strana sa Kinezima potpisala ugovor u vrijednosti od 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a).
Istovremeno, poznato je da se u Crnoj Gori već godinama izvodi kompleksan projekat autoputa od Podgorice do Kolašina, za čiju je izgradnju Crna Gora 2014. uzela kredit kod kineske Eksim banke u vrijednosti od 944 miliona dolara.
Međutim, zanimljivo je da iako su i Hrvatska i Crna Gora za izvođača izabrale renomiranu kinesku kompaniju CRBC, ovih dana se ispostavlja da je pandemija virusa kovid 19 posve različito uticala na brzinu realizacije ova dva projekta, iako je u pitanju isti izvođač.
Tako „Slobodna Dalmacija“ poslednjih dana piše da „Pelješački most prkosi pandemiji“, te da „što je kriza veća to mostograditelji (Kinezi) rade brže“, odnosno, da bi, ako se ovako nastavi - most na Pelješcu „mogao biti dovršen i prije predviđenog roka“.
Završetak autoputa dvaput odlagan
Sa druge strane, prioritetna dionica autoputa u Crnoj Gori počela je sa radom u maju 2015. godine i bilo je predviđeno da ista bude završena 11. maja 2019. godine. U međuvremenu je već dvaput došlo do odlaganja završetka ovog projekta. Prvi put finalizacija je odložena za 17 mjeseci (septembar 2020.), dok se najnovije odlaganje završetka dionice autoputa veže za ljeto 2021. godine.
Ovim se došlo u situaciju da će kineska kompanija „Čajna roud end bridž korporejšen“ (CRBC) rok za završetak radova u Crnoj Gori prekoračiti za više od dvije godine, što i nije baš uobičajeno imajući u vidu mogućnosti kojima raspolaže kineska strana. Ovo naročito ako se ima u vidu da kompanija CRBC u susjednoj Hrvatskoj jednako zahtjevan projekat, prema ocjeni hrvatskih medija, izvodi „nevjerovatnom brzinom“.
Da stvar po Podgoricu bude gora, na ljeto sledeće godine zvanično počinje i otplata kineskog kredita u američkim dolarima koji je zbog fluktuacija kursa značajno poskupio, pa je sa kašnjenjem otvaranja od dvije godine Crna Gora potpuno izgubila mogućnost da kredit dijelom otplaćuje iz već razrađenog autoputa.
Elem, sve navedeno do sada ne daje odgovor zašto virus kovid 19 Kinezima u Hrvatskoj ni najmanje ne smeta, dok u Crnoj Gori dodatno odlaže započeti projekat koji je po tvrdnjama zvanične Podgorice već na terenu završen gotovo 90 odsto.
Rizik od dužničke klopke
Odgovor se sam nameće, i on se u najvećoj mjeri krije u (pravilnoj) procjeni kineske strane da Crna Gora neće biti kadra da uredno servisira dolarski kredit za autoput.
Dok je npr. Zagreb svoj projekat sa Kinezima ugovorio mnogo mudrije, tako što će hrvatski budžet biti opterećen sa samo 15 odsto troškova finansiranja Pelješkog mosta, dok se ostatak od 85 odsto finansira iz EU sredstava, za Crnu Goru je već postalo opšte mjesto da će zbog visine svog javnog duga od blizu 90 odsto, biti u velikom problemu da vrati dolarski kredit kineskoj Eksim banci.
Na tu opasnost zvaničnu Podgoricu već nekoliko godina upozorava i MMF koji je još 2018. konstatovao da Crna Gora „nema fiskalnog prostora za završetak autoputa“ čiji su troškovi u međuvremenu narasli na 1,2 milijarde dolara (odnosno 25 odsto crnogorskog BDP-a), ali i američki tink-tenkovi poput „Centra za globalni razvoj“, koji ovu situaciju gledaju sa geopolitičke tačke gledišta, odnosno, Crnu Goru označavaju kao zemlju koja u velikom riziku od upadanja u „kinesku dužničku klopku“.
Kada se na sve ovo doda neminovna recesija i (dvocifreni) pad crnogorskog BDP-a koji će ove godine uzrokovati pandemija korona virusa, kao i činjenica da je zbog izrazito nepovoljne privredne strukture Crna Gora veoma neotporna na eksterne šokove, onda sintagma da dug polako zarobljava budućnost građana Crne Gore polako postaje realnost.
S druge strane, Kina čini se da se spremala i za ovakvu mogućnost, pa je, između ostalog, jedna od klauzula kineskog kredita da „Crna Gora za vraćanje Zajma garantuje svojom imovinom“. Odnosno, sistem po kome Zajmodavac „kupuje dug u zamjenu za imovinu“. O kojoj konkretno imovini je riječ, sada je teško kazati, ali nema dileme da pored Luke Bar, Željeznice i Elektroprivrede zapravo vrijedne (neprodate) imovine u Crnoj Gori nije ostalo mnogo.
Pročitajte još:
