Kraj naftne ere? Šta kažu stručnjaci /video/

© AP Photo / Sue OgrockiNaftna pumpa na nalazištu u Oklahomi
Naftna pumpa na nalazištu u Oklahomi - Sputnik Srbija
Pratite nas
Ugalj, sirova nafta i prirodni gas — koji danas čine oko dve trećine potrošnje energije na planeti, biće i dalje najzastupljeniji energenti. U Nemačkoj postoji nekoliko struja koje se protive saradnji sa Rusijom, pa samim tim i uvozu ruskih energenata. U ovakvim kriznim situacijama oni se pojave sa svojim proglasima da je došao kraj ere nafte.

Drastično pojeftinjenje sirove nafte i to što je, po prvi put u istoriji, cena sirove nafte na berzi bila negativna, teoretičarima zavere je poslužilo kao dobar šlagvort da je to signal nestanka nafte kao vodećeg energenta na Planeti.

„Ugljovodonici — ugalj, sirova nafta i prirodni gas, koji danas čine oko dve trećine potrošnje energije na planeti, biće i dalje najzastupljeniji energenti. Pored ekonomske krize, moramo da imamo u vidu i društvenu krizu koju je izazvala epidemija korona virusa u celom svetu. U Nemačkoj postoji nekoliko struja koje se protive saradnji ove zemlje sa Rusijom, pa samim tim i uvozu ruskih energenata, uglja, nafte i pre svega, prirodnog gasa. U ovakvim kriznim situacijama oni se pojave sa svojim proglasima da je došao kraj ere ugljovodonika — završetak naftne ere“, kaže Goran Radosavljević, generalni sekretar Nacionalnog naftnog komiteta Srbije (NNKS) napominjući: „Ugljovodonici će se trošiti još decenijama.“

Kraj naftne ere je daleko

Ono što je bitno, jeste da se u petrolejskom biznisu niko ozbiljno ne plaši da je aktuelno pojeftinjenje „crnog zlata“ istovremeno i kraj naftne ere. Pogotovo ne kraj potrošnje ugljovodonika.

Teze o prelasku globalne potrošnje energenata sa ugljovodonika, konkretno uglja na obnovljive izvore energije, Radosavljević tumači ishitrenom odlukom Nemačke da ugase nuklearke i primat daju obnovljivim izvorima, pre svega proizvodnji struje iz vetrogeneratora i solarnih panela.

Tranzicija sa ugljovodonika na držive energente uspela je jedino Norveškoj, zahvaljujući hidropotencijalima za proizvodnju „zelene“ energije, objašnjava Radosavljević, ističući da je Nemačka, doduše, zatvorila rudnike uglja, ali da i dalje proizvodi električnu energiju iz termoelektrana u kojima troši uvozni ugalj, uglavnom iz Rusije.

Nemački mediji su u aprilu 2014. godine pisali da je „daleko najvažniji snabdevač energijom Nemačke Rusija: 38 odsto uvoza prirodnog gasa, 35 odsto od ukupnog uvoza nafte i 25 odsto uvoza uglja dolazi iz te zemlje. Tako Rusija zadovoljava više od četvrtine ukupnih nemačkih energetskih potreba. Pogodne alternative nisu na vidiku“.

Predlog zakona o napuštanju uglja kao goriva najkasnije do 2038. godine usvojen je, inače, u Savetu ministara Vlade Nemačke krajem januara ove godine. Ali, u Nemačkoj će ove godine početi da radi nova termoelektrana na ugalj (trošiće se uvozni), čija instalisana snaga je 1.052 MV, jer bez struje iz termoelektrana ne mogu da obezbede energetsku sigurnost. A nemački privrednici su se i pre ove ekonomske krize, koju je izazvao korona virus, već bunili, ističući da će im forsiranje OIE povećati troškove.

Nemačka je, takođe, i zemlja koja je među prvima najavila izbacivanje motora sa unutrašnjim sagorevanjem u drumskom saobraćaju. Ali, to je nemoguće uraditi u vazdušnom, rečnom i morskom saobraćaju, građevinarstvu i poljoprivredi, kao i industriji, koja naftne derivate troši kao gorivo, ali samu naftu i kao sirovinu — u petrohemijskom sektoru, pre svega. Inače, moguća je i preraspodela potrošnje unutar samih fosilnih goriva — ugalj i naftne derivate moguće je u segmentu grejanja, odnosno, hlađenja zameniti prirodnim gasom. A ugalj bi, takođe, u proizvodnji struje mogao zameniti ekološki prhvatljiviji prirodni gas.

Ne samo u Nemačkoj, nego u svetu uopšte.

Radosavljević ističe da „neće doći do kraja ere nafte i gasa. U narednih nekoliko decenija nafta će i dalje biti dominantan energent, sa blagim pritiskom na prirodni gas, zbog njegovih ekoloških prednosti. Nijedna ozbiljna studija — projekcija o budućoj potrošnji energenata u svetu ne pokazuje dominaciju obnovljivih izvora energije nad ugljovodonicima do 2050. godine“.

Prema podacima „Britiš petroleuma“, ugljovodonici su u 2018. godini, u odnosu na ostale energente, u ukupnoj svetskoj potrošnji imali najveći udeo — 85 odsto (sirova nafta 34 odsto, ugalj 27 odsto i prirodni gas 24 odsto). Ostali energenti delili su preostalih 15 odsto: sedam procenata „pokrivala“ je hidroenergija, četiri odsto nuklearna energija, a svega četiri odsto obnovljivi izvori energije.

A prevazilaženje aktuelne društvene krize, sa cenom nafte od oko 20 dolara, biće mnogo lakše, jer jeftiniji energenti odgovaraju i državama koje usled korone „trese“ ekonomska kriza i građanima koji će čak i ako nisu izgubili posao, birati jeftiniji energent.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala