Ovako analitičar Igor Damjanović tumači zaključke najnovije studije regionalnog tink tenka sa sjedištem u Ljubljani, na čijem se čelu političkog Savjeta nalazi bivši politički direktor Bijele kuće Kreg T. Smit.
NATO vaga štetu od Mila
Damjanović se posebno osvrnuo na navode analitičara IFIMES-a koji tvrde da crnogorska tajna služba (ANB), kontinuirano šalje lažne kontraobavještajne informacije svojim zapadnim partnerima, uz opasku da „ukoliko je šaljući lažirane podatke preko ANB Crne Gore pokušao da obmane NATO, Milo Đukanović je pokazao nevjerovatnu naivnost“.
„Samo američka ambasada u Podgorici ima akreditovanih nekoliko desetina diplomata a otprilike još toliko imaju zemlje članice EU, a tu su i NVO organizacije koje odavno direktno finansiraju zemlje NATO-a. Nema stoga nikakve sumnje, da sve informacije koje su posredstvom ANB-a upućene u obavještajni sistem NATO-a, prolaze i neposrednu provjeru na terenu, od strane guste mreže diplomata i lica angažovanih u tzv. NVO sektoru“, objašnjava Damjanović za Sputnjik.
U tom kontekstu naš sagovornik napominje i da je javna tajna da prethodno dvoje ministara odbrane Crne Gore, Milicu Pejanović Đurišić i Bora Vučinića, koji su u javnosti bili prepoznati kao ljudi od naročitog povjerenja NATO-a, Milo Đukanović nije slučajno sklonio ne samo sa bitnih državnih funkcija, već i iz javnog života, a što po Damjanoviću, govori da i unutar crnogorskog režima ima pojedinaca koji su lojalniji centrima moći na Zapadu, nego samom Đukanoviću.
„Stoga i faktor ljudi u vladajućoj crnogorskoj nomenklaturi, koji su prvo lojalni NATO-u, pa tek onda svom lokalnom šefu, treba takođe uzeti u obzir kao faktor koji može kompromitovati pouzdanost informacija koje crnogrska ANB šalje u obavještajne strukture NATO saveza“, ukazuje ovaj analitičar.
Besmislene tvrdnje o dobrim odnosima Đukanovića s Rusijom
Osvrćući se na IFIMES-ovu ocjenu da Đukanović navodno i dalje održava dobre odnose sa Rusijom uprkos javno iznesenim optužbama koje stalno upućuje Moskvi, Damjanović osim što ih smatra besmislenim, kaže da se one takođe mogu tumačiti i kao neprijatno podsjećanje, a u svrhu dodatnog disciplinovanja crnogorskog predsjednika.
„NATO-u je savršeno jasno da je Đukanović sada njihov najdisciplinovaniji politički vojnik ne iz ubjeđenja, već zbog instikta za političkim preživljanjem, zbog čega on na Zapadu nikada nije uspio da stekne puno povjerenje. Čak ni NATO ne cijeni konvertitstvo“, ističe Damjanović.
Konačno, ovakve analize, prema mišljenju našeg sagovrnika, u najmanju ruku predstavljaju signal da na Zapadu i te kako ima razmišljanja da NATO treba da uskrati podršku Đukanoviću i prestane da se miješa u crnogorska unutrašnja politička pitanja.
„Za NATO ne bi bilo ništa neuobičajeno i da Milo Đukanović doživi sudbinu mnogih kompromitovanih državnika širom svijeta, koje je NATO prvo doveo na vlast, potom decenijama podržavao i na kraju pustio niz vodu da dožive neslavan politički kraj“, zaključuje Damjanović.
