Koronavirus je prva prava „infodemija“ na svetu. Treba nam vakcina protiv dezinformacija

© AP Photo / Ahn Young-joonSeul, Južna Koreja
Seul, Južna Koreja - Sputnik Srbija
Pratite nas
Epidemija koronavirusa koja je potekla iz kineskog grada Vuhana može se smatrati prvom „infodemijom“. Ovu kovanicu reči „informacija“ i „epidemija“ prva je iskoristila Svetska zdravstvena organizacija.

SZO je izveštaju 2. februara nazvala je novi koronavirus „ogromnom infodemijom“, ukazujući na „pretrpanost informacijama – od kojih su neke tačne, a neke ne – zbog kojih je teško pronaći verodostojne izvore i pouzdane upute kada zatrebaju. Lažne informacije šire se brže od virusa, upozorio je menadžer za digitalna poslovna rešenja SZO Endru Patison, prenosi „Indeks.hr“.

Od koronavirusa je, prema poslednjim službenim podacima, umrlo 2.619 ljudi širom sveta, od čega 2.592 u Kini. Globalno je potvrđeno 79.000 slučajeva zaraze, od čega 77.152 u Kini. Međutim, novi klasteri epidemije izbili su u Italiji, Južnoj Koreji i Iranu, gde se zaraza širi dramatičnom brzinom.

U Italiji je umrlo sedmoro ljudi, preko 200 ih je zaraženo, u Iranu ih je umrlo 12, a prema nepotvrđenim informacijama koje je izneo gradski zastupnik u gradu Komu, njih čak 50. No iransko Ministarstvo zdravstvo demantuje njegovu  tvrdnju. I to je samo poslednji primer informacijske kakofonije i konfuzije koja vlada oko koronavirusa.

Sve je više lažnih vesti i teorija zavere o koronavirusu, ovo su najraširenije

Poplava informacija i dezinformacija ono je što najviše razlikuje koronavirus od sarsa, mersa, zike, ebole i drugih sličnih epidemija. Teorija zavere o virusima kao namerno ili slučajno puštenom biooružju bilo je i ranije – s HIV-om, ebolom i zikom, ali širenje lažnih vesti i neproverenih glasina oko novog koronavirusa je bez presedana. S ovom epidemijom došlo je i do novih, poput tvrdnje da se nastala konzumiranjem supe od šišmiša ili da se leči belim lukom, vitaminom C ili – izbeljivačem.

S njima je došlo i do širenja predrasuda i rasističke netrpeljivosti prema Kinezima. Uz maltretiranje Kineza ili onih koji tako izgledaju na Zapadu, rasistički memovi i uvrede šire se na Fejsbuku i. Slična diskriminacija prisutna je i u Kini, prema stanovnicima milionskog Vuhana i provincije Hubej.

Zajednička borba SZO, Fejsbuka, Gugla i Tvitera protiv lažnih vesti

SZO je pokušao da suzbije dezinformacije u partnerskoj saradnji s Tviterom, Fejsbukom, Tik Tokom i Tencentom (vlasnikom najpopularnije kineske društvene mreže Vičat). Nedavno su SZO i Gugl pokrenuli Gugl SOS alarm koji plasira službene informacije SZO-u na vrh pretrage korisnika vezane za koronavirus. SZO u saradnji s Fejsbukom cilja određene demografske skupine svojim oglasima s bitnim zdravstvenim informacijama. Čak je kontaktirao i neke istaknute influensere u Aziji kako bi ih odvratio od širenja dezinformacija.

„Treba nam vakcina protiv dezinformacija“, rekao je dr Majk Ryan, načelnik SZO-ovog programa za zdravstvena vanredna stanja na pres-konferenciji prošlog meseca.

Fejsbuk je počeo da briše objave sa sumnjivim zdravstvenim savetima, a Tik Tok, društvena mreža izuzetno popularna među tinejdžerima, takođe je počeo uklanjati namerno dezinformišuće snimke o koronavirusu uz objašnjenje da „neće dopustiti dezinformacije koje mogu naneti štetu zajednici ili široj javnosti“. I Tencent sprovodi proveru činjenica za glasine koje cirkulišu na toj društvenoj mreži.

No ogromna količina sadržaja o koronavirusu na društvenim mrežama čini napore da se izbrišu dezinformacije gotovo nemogućim.

Društvene mreže su i izvor korisnih informacija i međusobne podrške

Ipak, društvene mreže su u isto vreme bitan izvor informacija iz prve ruke za novinare širom sveta koji prate situaciju u Kini. Osim toga, informacije koje kruže internetom i besne reakcije na cenzuru i navodno zataškavanje naterale su kineski režim na veću transparentnost, pa i na u slučaj lekara iz Vuhana koji je među prvima upozoravao na koronavirus, a u međuvremenu je i sam podlegao zarazi.

Aktivnosti na društvenim mrežama mogu se koristiti i kao indikatori širenja epidemije „posebno tamo gde postoji cenzura ili nedostatak resursa za izveštavanje o zarazi“, kako kaže.

Društvene mreže postale su i svojevrsno mesto za masovnu grupnu terapiju i žaljenje. Korisnici na njima dele svoja traumatična iskustva boravka u karantinu, obolevanja i lečenja, ali i nemogućnosti da dobiju potrepštine zbog prenatrpanosti bolnica, kao i priče o doniranju, međusobnoj pomoći i volonterskom radu.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala