Tako glavni zaključak višesatnih razgovora može stati u jednu rečenicu — Crkva ostaje pri svom stavu da se mora govoriti o povlačenju ili izmjenama zakona o slobodi vjeroispovijesti, dok Vlada i dalje uporno insistira na njegovoj primjeni.
Milo ubio i budući dijalog eksperata
U međuvremenu, oglasio se i predsjednik DPS-a Milo Đukanović koji je za agenciju „Frans pres“ u svojstvu šefa države poručio da je „Crnoj Gori potrebna sopstvena pravoslavna crkva“, te da je to sledeći logičan korak nakon obnavljanja crnogorske nezavisnosti.
Nakon ovakve poruke sa najviše adrese, čini se da ni da najavljeni nastavak razgovora između SPC i vlasti u Podgorici na „ekspertskom nivou“ nema previše smisla.
Analitičar Boško Vukićević ističe da je ishod sastanka u suštini očekivan.
„Vlada je odbila predloge o izmjenama Zakona koje je podnio Episkopski savjet, dok su predstavnici Crkve odbili nekakve ’garancije o primjeni zakona‘ koje je predložila vlast“.
Takvi rezultati razgovora, kako dodaje, nijesu iznenađenje, iako je zajedničko saopštenje sa sastanka plasirano u konstruktivnoj formi i sa najavom nastavka pregovora na ekspertskom nivou.
„Mislim da je mala vjerovatnoća da će vlast u ovom stadijumu pristati na povlačenje ili suštinsku izmjenu zakona, jer bi to predstavljalo njen istorijski poraz. S druge strane, povlačenje ili izmjena zakona u ključnim tačkama su jedine stvari na kojima Crkva insistira. U tom smislu, zakazivanje današnjih razgovora od strane Vlade vidim kao neku vrstu pokušaja da se bokser koji je u nokdaunu osvježi ili dobije na vremenu. Od samog početka održavanja litija i najmasovnijih okupljanja naroda u istoriji Crne Gore, režim u Podgorici je povlačio poteze od kojih se svaki pokazao kao kontraproduktivan ili poguban“, kaže Vukićević za Sputnjik.
Đukanović u startu obesmislio dijalog
S druge strane, ovaj analitičar primjećuje da ne može biti slučajno da je upravo na dan održavanja pomenutog sastanka Đukanović dao intervju za francuski AFP, u kojem je poručio da „Crna Gora mora imati svoju crkvu koja nije srpska“.
„Tako, dok predsjednik Vlade makar formalno i uz pomirljiv ton teži dijalogu i dogovoru, predsjednik države ’povećava ulog‘ svojom prilično zaoštrenom retorikom, pokušavajući da zadovolji najekstremnije podržavaoce. Upravo Đukanovićeva intervencija u potpunosti obesmišljava danas pokrenuti dijalog, jer u trenucima dok SPC insistira na svom utemeljenju u Crnoj Gori, aktuelni predsjednik države najavljuje kako na njeno mjesto treba dovesti neku novu crkvu“, ukazuje Vukićević.
Igra „dobrog i lošeg policajca“ vlasti u Podgorici
Zbog ovako kontradiktornog ponašanja režima, naš sagovornik dodaje da nije siguran da li u ovom momentu Đukanović i Marković igraju „igru dobrog i lošeg policajca“, tj. da li različitim i naizgled suprotstavljenim metodama i stilovima teže slamanju protivnika, ili se ovime zaista verifikuje nepopravljiv rascjep između njih.
„Međutim, indikativno je da dok Đukanović daje intervju za AFP, jedan drugi francuski medij — ’Figaro‘ — piše o njemu kao o diktatoru: napominje da je ’Crna Gora izgubila vjeru u svog predsjednika‘, a pominje i ’200.000 ljudi na litijama‘. Slično ovih dana o Đukanoviću pišu i španski ’Mundo‘ kao i neki njemački mediji. To bi sve mogle biti naznake scenarija u Crnoj Gori za koji se sprema i Zapad“, primjećuje Vukićević.
Naš sagovornik zaključuje i da je veoma dobro što se crkva oglasila i najavila da nastavlja sa litijama i sa borbom odbrane svetinja, kako u tom pogledu ne bi bilo nikakvih nedoumica.
