Rusija pretekla konkurente na svetskom tržištu tečnog gasa

© Sputnik / Evgeniй Paulin / Uđi u bazu fotografijaRadni sastanak predsednika Rusije Vladimira Putina u Krasnodarskom kraju
Radni sastanak predsednika Rusije Vladimira Putina u Krasnodarskom kraju - Sputnik Srbija
Pratite nas
Protekla 2019. godina se sa razlogom može nazvati „godinom ruskog tečnog gasa“. Izvoz tečnog prirodnog gasa proizvedenog u Rusiji, koji se do pre nekoliko godina činio beznačajnim, prošle godine naglo je porastao, pa je Rusija pretekla konkurente.

Pretvaranje prirodnog gasa u tečno stanje, bez obzira na neprestano usavršavanje tehnologija, i dalje ostaje finansijski veoma skupo, jer se za taj proces troši dragoceni prirodni gas sa nalazišta. Obično nema nikakvih drugih izvora energije kojima bi se mogle napuniti „proždrljive“ cevi za utečnjavanje, osim udaljene fabrike za proizvodnju tečnog prirodnog gasa (TNG).

Računica na tržištu tečnog gasa

Na osnovu ove činjenice je formirana i geografija prodaje tečnog prirodnog gasa: na njegovu proizvodnju jednokratno treba potrošiti oko 60 američkih dolara za 1000 kubika. Nakon toga TNG se može prevoziti morskim putem po relativno niskoj ceni. Na primer, prilikom prelaska Atlantika (oko 7000 kilometara) cena 1000 kubika tečnog prirodnog gasa povećaće se za samo 15 američkih dolara na ime cene angažovanja tankera. Naravno, tome treba dodati i cenu regasifikacije tečnog prirodnog gasa u zemlji odredišta i dopremanja gasa do potrošača kroz gasovod, ali to nije toliko značajno kao utečnjavanje i prevoz tankera gasa. Na kraju ispada da je, prilikom transporta na udaljenost veću od 4000 kilometara, tečni prirodni gas povoljniji od onog koji se dostavlja cevovodom.

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan na svečanoj ceremoniji otvaranja gasovoda TANAP - Sputnik Srbija
Može li azerbejdžanski gas da potisne Rusiju sa evropskog tržišta

Cevovodni gas je dobar za isporuku na relativno malu udaljenost, jer on skoro pa nema početnih troškova u poređenju sa gasovodom — troškovi iznose oko 10 američkih dolara na 1000 kubika. A dalje je već druga priča: na svakih 100 kilometara pumpanja 1000 kubika komprimovanog gasa neophodno je potrošiti po 1 do 2 dolara minimum, u zavisnosti od pritiska i tipa cevovoda, kopnenog ili morskog. Kada se to uporedi sa morskim prevozom za 15 dolara na 7000 kilometara transatlantske rute, može se osetiti značajna razlika.

Pored toga, utečnjavanje prirodnog gasa je energetski intenzivan proces koji iz očiglednih termodinamičkih razloga veoma zavisi od temperature okoline. Gas dobijen pod zemljom je lakše ohladiti u uslovima arktičke hladnoće, a ne po vrućini pustinja na Arapskom poluostrvu ili u Alžiru.

Sa ovim je u vezi i prijatno iznenađenje — početak rada fabrike „TNG Jamal“ u punom kapacitetu. Ispostavilo se da je stvarna proizvodna linija u „TNG Jamalu“ u hladnoj arktičkoj klimi za 7, 8 odsto veća od planiranog projekta, a kapacitet fabrike se umesto „propisanih“ 16,5 miliona tona tečnog prirodnog gasa godišnje pretvorio u 17,5 do 18 miliona tona.

Postoji još jedna karakteristika nove fabrike. Pored tri glavne linije koje su projektovane sa kapacitetom od 16,5 miliona tona tečnog prirodnog gasa godišnje, ali su dostigle proizvodnju od 18 miliona tona, fabrika je uspela da se „ogrebe“ od prekomernog kapaciteta drugih procesa, koji takođe direktno zavise od temperature, i to za skoro milion tona. Zato će u prvom kvartalu 2020. godine u „TNG Jamal“ biti puštena u rad četvrta „bonusna“ linija koja može da proizvede još oko milion tona tečnog prirodnog gasa godišnje.

Teška godina za gas

Fabrika „TNG Jamal“ se pojavila na tržištu gasa u jednom od najtežih trenutaka. Početkom 2010. godine, kada je doneta investiciona odluka o „TNG Jamalu“, svetom je vladala velika potražnja gasa. Čitav niz događaja je direktno ili indirektno doprineo tome. Nafta je koštala više od 100 dolara za barel, Kina i Indija su preživljavale fazu burnog ekonomskog rasta i svog energetskog prelaska na gas, a Japan je 2011. godine obustavio rad svoje nuklearne elektrane posle nesreće u Fukušimi.

U tom periodu cena prirodnog gasa je dostigla 420 dolara za 1000 kubika na evropskom tržištu, dok je na japanskom iznosila 530 do 620 dolara. Nakon toga cene energije su počele da padaju i kao rezultat se pojavila potpuno drugačija situacija — početkom novembra 2019. godine u Evropi se gas na spot tržištu kupovao za 160-170 dolara za 1000 kubika, što se nije desilo dobrih desetak godina.

© Sputnik / Evgeniй Odinokov / Uđi u bazu fotografijaRezervoari u fabrici za proizvodnju tečnog gasa "Jamal TPG"
Rusija pretekla konkurente na svetskom tržištu tečnog gasa  - Sputnik Srbija
Rezervoari u fabrici za proizvodnju tečnog gasa "Jamal TPG"

U nastaloj situaciji odjednom se ispostavilo da ne mogu svi novi projekti iz poslednje decenije da profitiraju na takvom tržištu. Najočigledniji primer pogrešnih investicionih odluka je Australija, koja je uspela da uz izgradnju trenutno najmoćnije industrije za izvoz tečnog prirodnog gasa — napravi sve moguće greške. Rezultat je da najveći izvoznik tečnog prirodnog gasa u svetu danas prodaje značajan deo proizvedenog prirodnog gasa, faktički — s gubitkom.

Šta je razlog za to? Kao prvo, skoro svi australijski gasni projekti iz poslednje decenije bili su projektovani na osnovu visokih cena prirodnog gasa. Kao posledica, stručnjaci za tržište su jednostavno dali pogrešne smernice konstruktorima i inženjerima koji su izabrali odluke o opremi tehnički savršene i čak jedinstvene, ali nimalo optimalne po ekonomskim parametrima.

Drugo, čak su i ova inženjerska i tehnološka čuda bez sumnje kasnila. Skoro svi australijski projekti su bili pokrenuti uz nepoštovanje rokova i ogromno prekoračenje prvobitnog budžeta.

Najzad, pristup proizvodnji gasa nije opravdao očekivanja. U Australiji on uopšte nije trivijalan, jer polovinu svog „plavog goriva“ zemlja proizvodi u dubini kontinentalnog grebena, a još polovinu dobija kao rezultat degasacije ogromnih naslaga uglja. Ispostavilo se da oba ova izvora nisu baš „slatka“, kako se to činilo na početku. Gas je morao da se proizvodi mnogo teže i po većim troškovima, a izlaz iz bušotina je bio daleko komplikovaniji od isplaniranog.

Drugim rečima, dok je „TNG Jamal“ dobio 15 odsto „premije“ od surovog Arktika, australijske fabrike za proizvodnju tečnog prirodnog gasa kažnjene su zbog mnogobrojnih pogrešnih odluka.

Naravno da danas na tržištu postoji potražnja za australijskim gasom. Tržište tečnog prirodnog gasa je globalno i ovaj gas se uvek može prodati, čak i s one strane sveta. Sada australijski tečni prirodni gas ne prodaju samo u Kini i Indiji, nego i u Evropi (što je i snizilo cene na evropskom tržištu). Ali rokovi otplate australijskih gasnih projekata su se vinuli u „beskraj“. Danas australijske fabrike za proizvodnju tečnog prirodnog gasa rade samo da bi pokrile trenutne troškove, a isplativost investicija vrednih desetine milijardi dolara niko ni ne pominje.

Zašto postoji potražnja za ruskim prirodnim gasom?

Uzimajući u obzir da se skoro sav ruski tečni prirodni gas našao u neposrednoj blizini najprometnijih tržišta i da je bio 100 odsto ugovoren, na osnovu rezultata za 2019. godinu može se očekivati prodaja u visini od 27 miliona tona tečnog prirodnog gasa — oko 9,6 miliona tona iz fabrike na Sahalinu i više od 17 miliona tona tečnog prirodnog gasa iz nove fabrike na Jamalu. Kada se to prevede u milijarde kubnih metara — dobija se više od 37 milijardi kubnih metara prirodnog gasa.

© Sputnik / Pavel Lьvov / Uđi u bazu fotografijaRuski ledolomac na Arktiku
Rusija pretekla konkurente na svetskom tržištu tečnog gasa  - Sputnik Srbija
Ruski ledolomac na Arktiku

Reč je o tome da se po ko zna koji put „diversifikacija isporuka“ i „napuštanje zavisnosti od ruskog gasa“, o kojoj Evropa mašta već deceniju, završila bezuspešno. Arktički ruski tečni prirodni gas je pogodan, blizu je, dostupan je, isporučuje se na vreme i bez odlaganja, a prodaje se po spot cenama.

Zato je opet ispalo da su prazne priče o tome kako će Katar doći na evropsko gasno tržište ili o famoznom američkom tečnom tasu, koji će nagrnuti na evropsko tržište. Svaki proizvođač tečnog gasa je globalno prisutan baš onoliko koliko je za njega to profitabilno. Iz poznatih razloga, australijski tečni gas lakše je prodati Kini ili Južnoj Koreji, katarski Indiji, a američki Meksiku. A ruski tečni gas mirno je zauzeo svoje mesto na tržištu u Evropi, premda je pritom malo potisnuo izvoz „Gasproma“ putem gasovoda.

Sve je to stvar ponude i potražnje. A generalno gledano — za Rusiju se situacija samo poboljšala.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala