Širom Crne Gore na skoro svakodnevnim litijama učestvuje i do 200.000 građana, pa se postavlja legitimno pitanje — ko u sporu između Srpske pravoslavne crkve i aktuelne vlasti predstavlja većinsku Crnu Goru.
U zemlji čiji je najveći pjesnik Petar Petrović Njegoš rekao da je upravo „narod branič crkve i plemena“, čini se da ovaj argument naročito dobija na snazi.
Sa druge strane, vlasti u Crnoj Gori, očigledno zatečene masovnim odzivom naroda, sada tvrde da se protesti u organizaciji SPC koriste kao „negacija crnogorskog državnog bića i identiteta, ali i Crne Gore kao nezavisne države“, te da se Mitropolija crnogorsko-primorska „ne drži Ustava, već neodržive pozicije da je Crkva iznad države“.
Po svemu sudeći, zvanična Podgorica priprema teren da se usvajanje spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti predstavi ne kao otimačina crkvene imovine, već kao „odbrana Crne Gore kao nezavisne države“, kako od vjernog naroda SPC, tako i od miješanja Beograda u unutrašnje stvari Crne Gore.
Kampanja vlasti u Podgorici protiv SPC
Analitičar Boško Vukićević po poslednjim događajima ocjenjuje da aktuelni režim u Podgorici ni u snu nije mogao naslutiti da će njegovo insistiranje na neustavnom i diskriminatorskom zakonu izazvati takvu erupciju narodne energije — „nezabilježenu u istoriji Crne Gore“, zbog čega se, kako dodaje, može zaključiti da se „vlastodršci nalaze u prilično komplikovanoj situaciji, sa suženim izborom opcija političkog djelovanja“.
Ovaj analitičar ipak nije iznenađen reakcijom crnogorskih vlasti na masovno i jedinstveno „dešavanje crnogorskog naroda“. Kako napominje — od starta je bilo jasno da će i ovog puta primarni režimski „zaštitni mehanizam“ predstavljati banalna i toliko puta ponovljena retorika o „odbrani države“.
„Ipak, činjenica koja u samom začetku obesmišljava otrcanu priču koju je režim plasirao preko ministra (odbrane) Boškovića — jesu sama dešavanja na ulici. Na okupljanjima sa jedinstvenom masovnošću koriste se crkveni barjaci, pjevaju se crkvene pjesme, izgovaraju molitve, nose svijeće i ikone, dok o bilo kakvom nasrtaju na nečiji identitet i državnost nema ni govora“, kaže Vukićević.
Naprotiv, ističe on, složno i bratski koračaju pravoslavci, ma kako se nacionalno izjašnjavali, a prisutni su i vjernici drugih konfesija.
„U kolikoj mjeri aktuelna dešavanja obuhvataju cjelokupno pravoslavlje u Crnoj Gori, potvrđuje i britanski Bi-Bi-Si, koji se nikako ne može optužiti ’za prosrpsku pristrasnost‘, a koji ističe da je sedam od deset Crnogoraca privrženo Srpskoj pravoslavnoj crkvi“, navodi Vukićević za Sputnjik.
Besmislena priča o ugroženosti Crne Gore od SPC
Prema rečima našeg sagovornika — ako i ne bismo uzeli u obzir ovo konkretno pobijanje režimske teze o „ugroženosti države“ koje dolazi sa ulica, takav narativ je sa istorijske tačke gledišta besmislen, jer je, podsjeća — upravo Mitropolija na Cetinju stvorila državu Crnu Goru.
„Naime, Mitropolija crnogorsko-primorska ne samo da ne negira državnost Crne Gore, već je ona, istorijski gledano, utemeljila i očuvala našu zemlju. Zaista, nije potrebno biti profesionalni istoričar da bi konstatovao apsurdnost teze o Mitropoliji kao negatoru crnogorske državnosti. Dakako, ljudi koji su preplavili ulice crnogorskih gradova nijesu poklonici mnogih politika koje sprovodi aktuelna vlast, a kojima se mijenja suština istorijske Crne Gore, i oni zaista jesu negatori tih i takvih politika. Mišljenja sam da će suprotstavljanje takvim politikama uskoro dati rezultata i da će slobodni ljudi uspjeti da vrate Crnu Goru u svoj tradicionalni istorijski kolosjek čojstva i junaštva“, zaključuje Vukićević.
