Zelenaši u usponu u Crnoj Gori

CC0 / Wikipedia/“La tribuna illustrata” / Naslovna strana italijanskih novina iz 1919. o takozvanoj Božićnoj pobuni na Cetinju
Naslovna strana italijanskih novina iz 1919. o takozvanoj Božićnoj pobuni na Cetinju - Sputnik Srbija
Pratite nas
Ideologija komita zelenaša je u usponu u Crnoj Gori, što su pokazali dresovi zelene boje Rukometne reprezentacije Crne Gore specijalno pripremljeni samo za meč sa Srbijom i pesme crnogorskih navijača kojim su slavili pobedu.

Zeleni dresovi su izazvali buru reakcija i komentara u Crnoj Gori. Kako je objašnjeno na Fejsbuk stranici „Hendbol“, u pitanju su bili takozvani „zeleni komitski dresovi“.

I dok javnost u Srbiji tu činjenicu nije doživjela kao naročitu provokaciju, jer tamošnju publiku zelena boja najpre podsjeća na dresove Nigerije ili pak prirodno obilježje neke od islamskih zemalja, u Crnoj Gori je odmah bilo jasno da se radi o provokaciji prevashodno upućenoj srpskoj zajednici, jer komite i njihov pokret vlasti u Podgorici godinama agresivno predstavljaju kao borce protiv navodne „srpske okupacije“ iz 1918. godine.

Kada je pak posrijedi pitanje ko su zaista bili crnogorski komiti zelenaši i kakva je bila njihova istinska istorijska uloga i oficijelna ideologija, istoričar profesor dr. Aleksandar Stamatović pojašnjava da zelenaški pokret u Crnoj Gori potiče iz perioda izbora za Podgoričku skupštinu krajem novembra 1918. godine, koja je odlučivala o daljem državno-pravnom statusu Crne Gore u okviru sveopšteg jugoslovenskog i srpskog ujedinjenja.

Ko su zelenaši

„Prilikom agitacije za izbor poslanika za Podgoričku skupštinu, u Cetinjskom srezu su pristalice bezuslovnog ujedinjenja sa Srbijom i drugim jugoslovenskim pokrajinama štampali svoje liste poslaničkih kandidata, proglase i drugi propagandni materijal na bijelom papiru.“

„Nasuprot njima, pristalice kralja Nikole i uslovnog ujedinjenja, odnosno federalistički opredijeljeni birači štampali su izborni materijal na zelenom papiru“, pojašnjava dr Stamatović za Sputnjik genezu podjele na bjelaše i zelenaše u Crnoj Gori.

Kako dodaje, radilo se isključivo o štamparskom praktikumu koji je kod naroda identifikovan po boji papira, pa su samo zato ta dva pokreta od naroda prozvana — bjelaši i zelenaši, te da nikakve druge simbolike u nazivima nije bilo.

Veze komita zelenaša i italijanske agenture

Međutim, prema riječima profesora Stamatovića, nevolja nastaje nakon Podgoričke skupštine, na kojoj je zelenaška opcija ubjedljivo izgubila, nakon čega su crnogorski komiti zelenaši, podržani od strane italijanske agenture, podigli takozvanu Božićnu pobunu, koja je bila ugušena za svega 48 sati.

„Ostaci te ustaničke vojske su se razbježali kućama, dok je jedan dio pobjegao za Italiju, koja je na svojoj teritoriji organizovala njihov prihvat i kasnije vojne kampove u Gaeti i Formiju, sa ciljem njihovog ponovnog ubacivanja u Crnu Goru radi izvođenja gerilskih i diverzantskih akcija. Isto tako, jedan dio pobunjenika (komita zelenaša) poslije sloma Božićne pobune, koji je takođe bio usko povezan sa italijanskom agenturnom mrežom, odmetnuo se u šumu i odatle izvodio gerilske akcije na teritoriji Crne Gore“, pojašnjava Stamatović.

Ako sve postavimo u jedan širi kontekst u kojem je jasno da je Italija crnogorske komite zelenaše instrumentalizovala u cilju ispunjenja svojih strateških interesa sa suprotne strane Jadrana, naš sagovornik nema dilemu da istorijski fakti jasno potvrđuju da je Italija, ostvarenjem svog cilja nakon potpisivanja Rapalskog ugovora 1920. godine sa kraljevinom SHS (prema kojem su Zadar, Rijeka i Kvarnerska ostrva pripali Italiji), potpuno bezdušno odbacila crnogorsku migraciju, uskratila joj svaku pomoć i raspustila vojne kampove u Gaeti i Fomiju, dok je svaka pomoć takođe uskraćena i komitima u Crnoj Gori.

„Nakon toga se većina komita predala koristeći amnestiju i videći svu besperspektivnost svoje borbe. Ostale su samo grupice očajnika koje su i do tada počinile niz krivičnih djela i koje su i u daljem periodu činile takva djela i oni se više ne mogu identifikovati kao politička gerila. Radilo se zapravo o grupicama pljačkaša i razbojnika koje su počinile brojna najteža krivična djela“, napominje Stamatović.

Koja su bila orginalna obilježja i simboli zelenaša

U kontekstu zelene boje koji su nosili crnogorski rukometaši protiv Srbije, naš sagovornik posebno ističe da crnogorski zelenaški komiti, kao i vojnici emigrantske vlade kralja Nikole u Italiji nikada nisu nosili nikakve zelene zastave o čemu uostalom postoje i brojne fotografije.

„Njihova zastava bila je trobojka sa crnogorskim državnim grbom koja je do okončanja postojanja crnogorske države bila zvanična državna zastava, a u nekim slučajevima to je bio i Krstaš barjak kao četna vojna zastava.“

„Medalja koju je takođe izradila emigrantska vlada u Italiji i koja se dijelila tamošnjim vojnicima i koja je slata u Crnu Goru komitima, takozvana Gaetuša, sa parolom „Za pravo, čast i slobodu Crne Gore“, takođe na sebi ima trobojku kao opštesrpsku zastavu“, podsjeća ovaj istoričar.

Da ne bi bilo zabune, naš sagovornik posebno napominje (a sa čime se danas agresivno manipuliše) da nacionalne razlike između bjelaša i zelenaša nije bilo, te da su i jedni i drugi bili Srbi pristalice srpskog i jugoslovenskog ujedinjenja, kao i sam kralj Nikola.

„U slučaju zelenaša radi se zapravo o rojalističkom pokretu koji je slijedio koncept vladara (kralja Nikole) kojem se zakleo na vjernost i koji je svoje vladarske interese kada je bilo jasno da ne može postati kralj ujedinjene jugoslovenske države podredio svojim ličnim interesima“, kaže Stamatović.

Politika se grubo umiješala u sport

„Kada se sve ovo svede na današnjicu i nedavni događaj u sportu, kao i miješanje istorije i politike u sport, izlazak Rukometne reprezentacije Crne Gore na utakmicu sa Srbijom u zelenim dresovima, prema mišljenju dr Stamatovića, predstavlja grubo falsifikovanje istorijskih činjenica.

„Igrače kao mlade ljude ne treba kriviti, već čelnike Rukometnog saveza Crne Gore koji kao režimski ljudi samo slijede naređenja šefa režima i njegovih ideologa“, decidan je Stamatović.

Stoga, ako se već htjelo insistirati na istinskoj crnogorskoj tradiciji, naš sagovornik zaključuje da bi bilo mnogo bolje da su rukometaši obukli dresove u vidu crnogorske narodne nošnje, koja naravno nije zelene boje, već simbolizuje crnogorsko-srpsku zastavu, tj. trobojku, a to su — crveni džamadan (sukneni prsluk), plave gaće i bijele gete (dokolenice).

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala