Milačićevu poruku iz Cetinja objavljujemo u celosti:
Na Cetinju sam jer želim da budem uz mog Mitropolita i moje Vladike. Želim da budem uz ćivot Svetog Petra Cetinjskog, uz iskonski, Cetinjski Manastir. Gdje drugo biti danas do ovdje, kod našeg Njegoša. Sva vasiona je mala u odnosu na ovaj Ćivot.
Na Cetinju sam jer me vuče Pravoslavni zov, obris Vladike Danila, obris Njegošev, dok, nad vatrom i pod vatrom, spasava svoj krst, da bi ga prenio nama.
Na Cetinju sam jer, kao Crnogorac, moram biti na Cetinju.
Na Cetinju sam jer, kao Srbin, moram biti na Cetinju.
Badnjak na Cetinju tek onda je badnjak.
Došao sam zbog Crne Gore, zemlje koju, uz moju porodicu, moje sinove, volim najviše na svijetu.
Moji sinovi su moja Crna Gora.
Došao sam da im ne bih ostavljao u nasleđe Crnu Goru kakvu su meni ostavili, podijeljenu Crnu Goru, razjedinjenu Crnu Goru.
Ja nemam drugu zemlju sem Crne Gore.
Bez Crne Gore, moje zemlje nema. Mene nema.
Došao sam zbog mojih sinova, zbog dva brata, zbog sve Crnogorske, naše Pravoslavne braće. Danas moramo biti jedno, danas moramo pokazati nesalomljivo Pravoslavno tijelo, da smo ljuljani u istoj kolijevci i da smo pod istim Bogom braća, da nas krst i badnjak neće razdvojiti.
Krst i badnjak će nas spojiti.
Moramo shvatiti, braćo Pravoslavna, da ne slijedimo ljude, već Boga, a on je isti, jednak za nas i mi smo jednaki za njega, dio Crnogorskog naroda pod Cetinjskim manastirom koji je iskrio slobodom do nebesa i onda kada je sve oko njega tamničeno.
Moramo shvatiti, braćo, da ako udarimo na našeg crnogorskog i srpskog brata, od tog mača ne brani Bog, zbog tog mača Bog kažnjava.
Budimo zato u miru, u najdostojanstvenijem Božijem blagoslovu na Cetinju danas, ujedinjeni u jednoj vjeri, u Svetom Petru Cetinjskom, zbog čijeg smo krsta svi najponosnije postradali i svi opet najponosnije rođeni.
Budimo jedno.
Sa Cetinja, zbog Cetinja, nazdravlje nam Badnji dan i Božić: Mir Božiji Hristos se rodi.
