HRISTOVOM VOJNIKU MILOJU ŠĆEPANOVIĆU
U vremena nepravde i sile
Kad iz tame diže se Sotona
I pred vojskom bezbožnika krenu
Put svetoga Hristovoga trona
U zemanu kad se kano more
Kleti Balkan opet zatalasa
Nož krvavi kada na Avelja
Podli Kain trže iza pasa
U vaktima besuđa i mraka
Kad potomci nesrećnoga Jude
Opčinjeni sjajem srebrenjaka
Staše hapsit i prebijat ljude
Ti si, vođen nekom višom silom,
Uniformu policijsku skinô
Jer ne htjede za šačicu para
Prodat dušu, ljudska veličino
Ušao si hrabro u stanicu
Dao pištolj i čin sa ramena
I s tim gestom postao si, brate,
Heroj ovog besudnog vremena
Rekao si „Neću na komšije
Neću hapsit ni druga ni brata“
I sa te si dvije rečenice
Sebi rajska otvorio vrata
U „Primjere čojstva i junaštva“
Sebe ovim svrstao si činom
Crna Gora ponosi se s tobom
Ko sa svojim najboljijem sinom
Svo je srpstvo danas za te čulo
Ko za borca protivu jeresa
Predaci se danas naši slavni
Tvome činu dive sa nebesa
Svojim gestom u srce si dirnô
Marka, Jola, Novicu i Kenja
I postao simbol neprolazni
Ljudske časti i ljudskog poštenja
