Britanija gubi lidera koji se pobunio protiv NATO agresije na Jugoslaviju

© AP Photo / Kirsty WigglesworthDžeremi Korbin
Džeremi Korbin - Sputnik Srbija
Pratite nas
Džeremi Korbin će možda i zauvek napustiti britansku političku scenu, posle katastrofalnog izbornog rezultata nezabeleženog još od 1935. godine, ali Britanija će svakako izgubiti političara koji se, kao verovatno nijedan drugi, protivio ratnim opcijama bez podrške UN — od bombardovanja SR Jugoslavije, preko Iraka, do Avganistana i Libije.

Suština njegovog stava kada je reč o vojnim akcijama svodi se na sledeće — vojna operacija samo kao poslednja opcija i uz podršku Ujedinjenih nacija.

Tako je Korbin 1999. godine osudio kampanju koju je NATO poveo protiv SRJ i okarakterisao ju je, kako navode neki britanski mediji, kao kriminalnu, optuživši Tonija Blera, tadašnjeg premijera, da je pravi razlog za intervenciju „da se domognu resursa i prodaju oružje“.

Operacija NATO-a protiv SRJ nije imala podršku UN, a Korbin je govorio da je situacija mogla da se reši i na drugačiji način.

Nisam pacifista, ali…

I pre nego što je postao britanski poslanik, svoje antiratne stavove izrazio je kroz protivljenje Foklandskom ratu, a Bi-Bi-Si je svojevremeno konstatovao da je on praktično, tokom svoje 35-godišnje karijere, bio protiv svake vojne akcije.

To, međutim, nije sasvim tačno.

„Najbolja odbrana za britansku vladu je da bude aktivna u traganju za političkim rešenjima za svetske probleme. Ovaj stav me ne čini pacifistom. Prihvatam vojnu akciju u skladu s međunarodnim zakonom, i kao krajnje sredstvo u nekim slučajevima je neophodna“, govorio je Korbin, dodajući da to nema nikakve veze sa unilateralnim intervencijama koje su poslednjih godina postale rutina.

Kao primer opravdanog ulaska u rat naveo je Drugi svetski rat.

„Sumnjam da bi iko doveo u pitanje legitimitet i ultimativnost Drugog svetskog rata“.

S druge strane, kaže Korbin, ima mnogih koji bi doveli u pitanje legitimitet Prvog svetskog rata.

Smatrao je i da su britanske snage imale dobru mirovnu ulogu na Kipru, a nedvosmislenu podršku dao je intervenciji u Istočnom Timoru pod okriljem UN 1999. godine, a bio je uveren i da je trebalo da Ujedinjene nacije intervenišu i 1994. godine u Ruandi i spreče genocid.

Kada je tadašnji premijer Toni Bler 2000. godine poslao trupe u Sijera Leone, Korbin je pitao ministra odbrane Džefa Huna zašto britanske snage ne mogu da budu pod UN komandom i da bude jasno da su deo UN.

Oštro se protivio ratu u Iraku 2003. godine, glasao je protiv britanskog vojnog angažovanja u vojnim akcijama u Avganistanu i Libiji, a nije, poput Blera, podržao ni avanturu Džordža Buša u Avganistanu.

Od evroskeptika do protivnika „bregzita“ bez dogovora

U trenutku kada je, s pobedom Borisa Džonsona, izvesno da će Britanija izaći iz EU, zemlja se suočava sa novim izazovom — kako da ostane jedinstvena. Možda je Korbinov stav prema EU i položaju Britanije manje kontroverzan, kako ga je većina doživljavala.

Iako je Korbin bio evroskeptik još od davnih dana, kada je tek formirana Evropska ekonomska zajednica, i što je 2011. godine bio za referendum o izlasku zemlje iz Unije, 2015. godine pravi svojevrsni zaokret izjavom da možda postoje razlozi da Velika Britanija ostane u EU.

Naime, smatrao je da izlazak iz Unije pod uslovima lošim po obične Britance nije dobar izbor.

Rojters je za njega u septembru prošle godine napisao da je decenijama bio među najoštrijim kritičarima EU, a da je tada bio poslednja linija odbrane od izlaska Britanije iz evropskog bloka bez sporazuma.

Za taj put koji je prešao, britanska agencija ocenjuje da je među najneverovatnijim u modernoj britanskoj istoriji.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala