On ističe da je taj novi „pravoslavni svijet“ u suštini svijet duboke negacije pravoslavlja:
„A kakav je to svetac Sveti Vasilije Ostroški? To je svetac čiji je lik predsjednik države Crne Gore Milo Đukanović poslednji put vidio u Cetinjskom manastiru na Božić devedesetih godina, dok je još bio svjestan, klanjajući se i ljubeći krst u rukama mitropolita Amfilohija.“
Da Vasilije može da ustane...
Milačić se i direktno obratio Đukanoviću:
„Da može da ustane, umjesto blagih riječi dobili biste šamar Svetog Vasilija Ostroškog, na čiju imovinu nasrćete, da vam u ušima odzvanja crkvenim zvonima sve dok ne povjerujete u moć njegove ruke, prekorom što vjerujući narod, predvođen mitropolitom jedine kanonske crkve, mora da podiže njegove mošti kako bi ih sačuvao zajedno sa čitavom crkvenom imovinom.“
Milačić se u obraćanju Đukanoviću osvrnuo i na najavljeni zakon o otimanju SPC:
„Vi da govorite o zloupotrebama Crkve, vi koji upravo ovim najavljenim zakonom otimate od Crkve ono što je njeno vjekovima, vi koji ste zloupotrijebili sve što se zloupotrijebiti može, pa sada hoćete i ono jedino što je slobodno preostalo, kanonsku Crkvu. U testamentu Svetog Vasilija Ostroškog precizno piše od koga je i za koliko groša kupio zemlju i ostavio je Crkvi, do u detalje, a vi ovim zakonom želite da mu to otmete. I sada se vi, koji njemu lično otimate, Stojanu Jovanoviću, rođenom u selu Mrkonjići, nadomak Trebinja, Svetom Vasiliju Ostroškom, vi ga branite od našeg i njegovog Mitropolita. To je licemjerstvo za „vjerovali ili ne“.
Ne pomeraju se mošti bez muke
Ako nekoga čudi, navodi Milačić, bio on u DPS-u ili ne, odluka da se u Nikšić, na Sabor, donesu mošti Svetog Vasilija Ostroškog, neka se taj neko zapita da li bi mitropolit uradio ovako nešto da nije velika muka i da moramo da uradimo sve, kao narod, sve što nam je ostalo, da zaštitimo ono što nam je najpreče, da zaštitimo našu Crkvu i naše svece, pa i Svetog Vasilija Ostroškog na koga se ovim zakonom kidiše.
„U svijetu istinskog pravoslavlja mošti velikih svetaca dizale su se primjerom ruke Svetog Jovana Krstitelja, putovale i stizale do mjesta i naroda koji nije mogao doći do njih, ali i sklanjale i čuvale od najezde novokomponovano mislećih, kao vas i uvijek su se vraćale tamo gdje su najviše pripadale. Tako će i mošti Svetog Vasilija Ostroškog uvijek naći put da dođu do svog naroda i ne brinite, jer i kada ustanu mošti Svetog Vasilija Ostroškog, dio pod Ostrogom će uvijek ostati za vas, da možete poći da okajete grijehe što niste bili uz svoj narod ni onda kada je Sveti Vasilije Ostroški ustao da bude uz njega“, zaključio je Marko Milačić.
