To bi ukratko bio informativni siže koji forsiraju mediji bliski vlastima u Podgorici, a kao dokaz pominje se i dolazak „kontrahibridnog NATO tima“ u Crnu Goru, čiji će zadatak biti da odgovori na „hibridne udare“ na najmlađu članicu Alijanse.
Svemu je razlog, kako se navodi, kampanja dezinformisanja u režiji Moskve koja želi da izmjeni svijest ljudi, odnosno činjenice da se Rusija neće tako lako odreći Crne Gore.
S tim u vezi, ministar odbrane Crne Gore Predrag Bošković nedavno je kazao da je Crna Gora 2016. prvi put iskusila direktni pokušaj miješanja u unutrašnje stvari, preko sajber-napada, pa do pokušaja državnog udara, uz konstataciju da je takvo djelovanje Rusije danas nastavljeno „prvenstveno preko medija koji šire dezinformacije u vezi sa vladinim politikama“.
„Danas je u regionu stvorena takva atmosfera da je Rusija zaštitnik, a da su zapadne snage predstavnici svega lošeg“, konstatovao je Bošković.
Klasična zamjena teza
Analitičar Boško Vukićević saglasan je da je u proteklih nekoliko mjeseci javnost Crne Gore prinuđena da prisustvuje beskonačnom rabljenju pojma „hibridnog rata“ od strane Vlade i njenih ministarstava, analitičara i medija. Međutim, kako sagovornik Sputnjika primjećuje, takva pretjerano nametljiva upotreba navedene sintagme karakteristična je prevashodno po dvije stvari:
„Prije svega, vlast i svi njeni derivati uopšte se nijesu ni potrudili da javnosti objasne šta hibridni rat znači, a postoji opravdana sumnja da ni mnogim režimskim analitičarima koji zloupotrebljavaju taj pojam on i dalje nije dovoljno jasan.“
„Drugo, u vokabularu crnogorskog režima i njemu bliskih medija hibridno ratovanje je ekskluzivitet ruske države i njenih službi. Suvišno bi bilo ovdje obrazlagati u kolikoj je mjeri takva teza crnogorske vlasti naopaka, tj. kako ona zapravo predstavlja klasičnu zamjenu teza“, obrazlaže Vukićević za Sputnjik, uz podsjećanje da je „opštepoznato i činjenično dokazivo da je hibridno ratovanje izmišljeno na Zapadu, te da su se njime prethodnih decenija koristile prije svega SAD“.
Kako je to radio Vilijam Voker
„Informacioni ratovi zapadnih agencija, provociranje asimetričnih konflikata i ’obojenih revolucija‘ u arapskim zemljama, Ukrajini i drugdje, samo su neki od primjera hibridnog ratovanja koji su obilježili skoriju istoriju. Tako da, ako su Rusi na tom polju nešto i uradili, mogli su samo da se ugledaju na američke i zapadne službe“, smatra naš sagovornik.
Što se, pak, tiče konkretno domaćih, svima znanih primjera hibridne aktivnosti, Vukićević sugeriše da se prevenstveno prisjetimo slučaja Vilijama Vokera, američkog obavještajca koji je u svojstvu diplomate i „mirotvorca“ izmišljao ratne zločine policije i vojske SRJ na Kosovu i Metohiji.
„Takva Vokerova vrsta hibridnog ratovanja naknadno je i dovela do NATO agresije na našu zemlju. Naravno, u takve i slične aktivnosti obilato su uključivani zapadni mediji, koji su se bavili lansiranjem lažnih vijesti, a ponekad i ratnim huškanjem, kao i mnogobrojne domaće NVO, čiji je jedini zadatak bio širenje „NATO ideologije“, pojašnjava Vukićević.
Izgovor za progon političkih protivnika
Kada je u pitanju velika prašina koja se tim povodom diže u Crnoj Gori, Vukićević smatra da je interesantan, ali i paradoksalan podatak da su osnovane i određene domaće agencije, čiji je navodni cilj „razotkrivanje lažnih vijesti i dezinformacija“, kao i suzbijanje ruskog uticaja u zemlji, a koje su zapravo same klasičan primjer hibridnog ratovanja za račun NATO-a i zapadnih centara moći.
S tim u vezi, naš sagovonik nema dilemu da je čitava stvar u Crnoj Gori postavljena zapravo tako da bi se vršio progon protivnika režima.
„Narativ crnogorske vlasti podrazumijeva da ’hibridni agresor‘ koji radi za Ruse može biti bilo koji pojedinac, organizacija ili medij koji je protivnik partije na vlasti, ili koji smatra da aktuelni spoljnopolitički i bezbjednosni okvir zemlje nije odgovarajući. U tom smislu, institucionalno i medijsko rabljenje pojma ’hibridno ratovanje‘ prvenstveno služi za progon političkih protivnika režima, kao i onih koji ne gledaju blagonaklono na članstvo države u NATO-u.“
„Ako imamo u vidu da su ovi posljednji i dalje značajna većina u državi, dolazimo do zaključka da crnogorska vlast i NATO suštinski sprovode hibridni rat nad stanovništvom Crne Gore, u cilju preumljavanja naroda koji još uvijek čuva sopstveni identitet, kulturu i tradiciju“, zaključuje Vukićević.
