„Oni vole rat“: Tramp protiv američkog vojno-industrijskog kompleksa

© Foto : Public domain/U.S. Navy/Ronald GutridgeLansiranje američke rakete "Trajdent II D5" sa podmornice "Nebraska" na obali Kalifornije
Lansiranje američke rakete Trajdent II D5 sa podmornice Nebraska na obali Kalifornije - Sputnik Srbija
Pratite nas
Prošlo je bezmalo 60 godina od kada je, napuštajući funkciju predsednika SAD, proslavljeni general Dvajt Ajzenhauer upozorio na opasnost koju je po američku demokratiju i mir u svetu predstavljala narastajuća moć vojno-industrijskog kompleksa. Donald Tramp, aktuelni predsednik Amerike, sada se nalazi na ivici otvorenog sukoba s ovom nemani.

„Spoj gorostasnog vojnog establišmenta i vojne industrije ogromnih razmera može da ima smrtno ozbiljne posledice. Moramo da se zaštitimo od nedopuštenog uticaja vojno-industrijskog kompleksa. Potencijal za katastrofalni rast njegove otuđene moći postoji, i opstaće. Nikada ne smemo da dozvolimo da on ugrozi naše slobode i demokratske procese“, rekao je Ajzenhauer u svom neobičnom oproštajnom govoru u januaru 1961. godine — neobičnom zbog svog mračnog tona.

Ono što je Ajzenhauer nazvao vojno-industrijskim kompleksom danas je još mnogo veće, ukazao je „Vašington post“ u jednoj analizi ove godine.

„Ajzenhauerov kompleks postao je još kompleksniji, i potencijalno uticajan“, zato što „prekomerno utiče na odluke koje političari donose o veličini i prirodi vojnih izdataka, uključujući i odluke o ratu i miru“, navodi se u tekstu.

S tim u vezi, primetiće londonski „Gardijan“ ovih dana, „dva poslednja američka predsednika Barak Obama i Tramp preuzeli su dužnost čvrsto se zalažući za povlačenje iz regiona Bliskog istoka. Ali američki vojno-industrijski kompleks pokazao se isuviše moćnim u odnosu na njih“.

Obama se, kao što je poznato, zaista pokazao nedoraslim sopstvenim obećanjima, ali Tramp kao da pokušava da ispuni svoja.

„Izabran sam zbog zalaganja da našu vojsku vratim kući. To nije baš popularno u vašingtonskom establišmentu, zato što se, znate, kompaniji ’Lokid Martin‘ to ne dopada. Ni ostalim velikim vojnim kompanijama se to ne dopada“, rekao je Tramp ove srede, posle odluke o povlačenju američke vojske iz Sirije.

A pre nekoliko meseci, dok se borio da donese ovu odluku, bio je i još eksplicitniji:

„Nemojte da se zavaravate, zaista postoji vojno-industrijski kompleks. Oni vole rat. Kada sam rekao da želim da povučem naše vojnike, oni su poludeli. Imate ljude u Vašingtonu koji nikad ne žele da se povuku... Da se oni pitaju, poslali bismo (u Siriju) još hiljade vojnika. Jednog dana će se to pokazati, postoji grupa koju nazivaju vojno-industrijskim kompleksom. Oni nikad ne žele da se povuku, oni uvek žele rat“.

Ajzenhauerovo upozorenje

Kolika je stvarna moć i koliki je uticaj američkog vojno-industrijskog kompleksa na spoljnu politiku Vašingtona? Može li Tramp da mu se suprotstavi, a da to preživi, i da li je ovaj rat u tamošnjim koridorima moći jedna od najvažnijih bitaka u tekućem procesu preoblikovanja dosadašnjeg globalnog poretka?

Ovo su pitanja o kojima su u „Novom Sputnjik poretku“ govorili general u penziji profesor doktor Mitar Kovač, direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma, i istoričar Saša Adamović.

„Moć vojno-industrijskog kompleksa u SAD narasta još od Drugog svetskog rata, uoči čijeg početka je Amerika proizvodila svega oko 4 odsto svetskog naoružanja, da bi do kraja rata, uz Sovjetski Savez, izbila na prvo mesto, sa učešćem od oko 40 odsto u ukupnoj svetskoj proizvodnji. I time je postao ozbiljan činilac i u unutrašnjim i u međunarodnim odnosima“, ukazuje Mitar Kovač.

„Ajzenhauerovim upozorenjima vreme je zaista dalo za pravo“, smatra Saša Adamović, saglašavajući se sa ocenom Majka Lofgrena, dugogodišnjeg funkcionera u odborima za oružane snage i za budžet američkog Kongresa, da vojno-industrijski kompleks zapravo predstavlja „privatni ogranak ’duboke države‘“:

„Vojno-industrijski kompleks je vremenom metastazirao u ’duboku državu‘, koja teži globalnoj dominaciji Amerike. Taj termin je precizniji zato što je sveobuhvatniji, podrazumevajući uz industriju i medije, mrežu nevladinih organizacija, državne strukture... Upravo oni sada pružaju otpor politici koju Tramp pokušava da sprovede“.

© Flickr / U.S. Department of DefenseLansiranje krstareće rakete "tomahavk" sa američkog razarača "Beri"
„Oni vole rat“: Tramp protiv američkog vojno-industrijskog kompleksa - Sputnik Srbija
Lansiranje krstareće rakete "tomahavk" sa američkog razarača "Beri"

Nije Ajzenhauer bio jedini proslavljeni američki general koji je upozoravao na pretnju od narastajućeg uticaja vojno-industrijskog kompleksa u SAD. Učinio je to, još 1957. godine, i Daglas Mekartur:

„Uvek postoji neko strašno zlo kod kuće ili neka monstruozna strana sila koja će da nas proguta, ako slepo ne podržimo zahteve za ogromnim sumama novca za vojsku. A ipak, u retrospektivi, ove katastrofe nikada se nisu dogodile i nikada zaista nisu postojale“.

Multipolarni svet je realnost

To je poruka iz prošlosti koja je sasvim primerena i današnjem vremenu, jer, napominje general Kovač, „stvara se pretnja kojom se pravda trošenje velikih sredstava, kao što se to danas čini širenjem straha od navodne ruske opasnosti po Evropu i interese NATO-a. U tom kontekstu treba posmatrati i američko povlačenje iz Sporazuma o raketama kratkog i srednjeg dometa, koje ovom kompleksu otvara mogućnost da dalje širi svoju mrežu koristeći vojsku SAD... Ima teoretičara koji tvrde da je i sam NATO osnovan zbog potreba vojno-industrijskog kompleksa. Jednostavno, kada su osetili novac i društvenu moć koju im je on doneo, teško je bilo vratiti duha u bocu“.

Trampov javni sukob sa vojno-industrijskim kompleksom — nijedan od američkih predsednika u međuvremenu se, još od Dvajta Ajzenhauera, nije odvažio na tako nešto — Saša Adamović objašnjava promenom u unutrašnjim odnosima u samim Sjedinjenim Državama:

„U SAD raste uticaj onih izolacionističkih snaga koje su u proteklih 100 godina potiskivane u drugi plan. Taj deo njihove elite sada je uz Trampa, jer smatra da je dosadašnja intervencionistička politika izazvala ozbiljne posledice unutar same Amerike“.

Istovremeno, dodaje Adamović, „Tramp lobira po svetu za kupovinu američkog oružja i povećava vojni budžet — 716 milijardi ove godine, 750 sledeće — čime pokušava da umiri vojno-industrijski kompleks i njegov otpor promenama američke spoljne politike“.

Ogromna ulaganja u vojnu moć, koja su američkom vojno-industrijskom kompleksu obezbedila velike profite, međutim, ukazuje general Kovač na svojevrsni paradoks, samoj Americi nisu očuvala status jedine svetske sile:

„Nakon uzdizanja Kine i Rusije, kao i nekih regionalnih sila, Amerika je dovedena u situaciju da mora da preispita ukupne međunarodne odnose i da pronađe svoje mesto u tom izmenjenom okruženju. Multipolarni svet je već realnost. Zato Tramp i ne vidi rat kao sredstvo za ostvarivanje spoljnopolitičkih ciljeva i danas se nalazimo na strateškoj razdelnici. Kada Tramp govori o borbi protiv globalizacije, on govori i protiv interesa vojno-industrijskog kompleksa, jer su oni u mnogo čemu povezani... Ukoliko dalji društveni procesi unutar Amerike ne budu išli u korist globalizacije, sigurno je da će naredni korak morati da bude i ograničavanje moći vojno-industrijskog kompleksa“.

Zaključuje Saša Adamović: „Verujem da je Tramp u dobroj poziciji i da može da odnese pobedu nad vojno-industrijskim kompleksom, odnosno ’dubokom državom‘. Ako osvoji drugi mandat, a ima velike izglede da to učini, moći će bez ikakvih stega da realizuje svoje programske inicijative i tada ćemo na ukupne odnose u svetu moći da gledamo sa mnogo više optimizma“.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala