Rab je, naime, govoreći ove nedjelje na Parlamentarnoj skupštini NATO-a u Londonu, kazao da članice Alijanse moraju da se suoče sa Rusijom kako se im ne bi desilo isto što i u Crnoj Gori, gdje je, kako je kazao, „Rusija pokušala da potkopa evropsku demokratiju u neuspjelom pokušaju puča“.
Redovno pominjanje Crne Gore uz Krim, sajber-napade u Evropi, i tobožnji ruski atak nervnim agensom u Britaniji, postalo je, čini se, dio ustaljenog NATO folklora kada se iznose „argumenti“ zašto se treba štiti od „agresivne Rusije“.
Međutim, za domaću javnost je prikazivanje Crne Gore kao „evropske demokratije“ ipak previše, pa makar dolazilo i od ministra iz zemlje koja se smatra njenom kolijevkom.
Nasljednici Saveza komunista
Analitičar Luka Radonjić izjavu britanskog šefa diplomatije o „potkopavanju evropske demokratije u Crnoj Gori“ vidi kao „zaista zanimljivu“, „neobičnu“, ali i „donekle ekscentričnu“. U prilog tome on dodaje da je upravo princip smjene vlasti putem izbora — što je osnovni preduslov funkcionisanja svake moderne i evropske i demokratije — za Crnu Goru u praksi još uvijek nepoznata i neistražena teritorija, poznata samo u teoriji i uporednom iskustvu drugih zemalja.
„Podsjetiću, Milo Đukanović je sa svojom Demokratskom partijom socijalista u Crnoj Gori na vječnoj listi vladara pretekao Kim Džong Ila, Sadama Huseina, Mao Cedunga i mnoge druge... Stoga izjave poput ove koju smo imali prilike da čujemo mogu predstavljati samo podsticaj Đukanoviću da na vječnoj listi prestigne još Josipa Broza, pukovnika Gadafija i Roberta Mugabea“, ocjenjuje Radonjić za Sputnjik.
Kada se uzme u obzir i da je Demokratska partija socijalista (DPS) sebe proglasila nasljednicom Saveza komunista, onda se, po ocjeni našeg sagovornika, dolazi do cifre koja svjedoči o jednom od najdužih političkih i vladarskih kontinuiteta u istoriji.
„I minimalno politički pismenom čovjeku jasno je koliko je Partija i njena partija nasljednica, koja je promijenila ekonomsku politiku komunista a zadržala njihove načine vladanja i tehnologiju političkih obračuna, za sve to vrijeme srasla sa državom. Duboko ukorijenjeno partijsko zapošljavanje, partijska zloupotreba Javnog servisa, manipulacija biračkim spiskovima, stranačka i nacionalna diskriminacija u državnoj administraciji, korupcija, zloupotreba tzv. socijalnih i drugih donacija u svrhu ’kupovine glasova‘, samo su početak dugog niza rezultata nesmjenjivosti jedne partije i njenog lidera. U Crnoj Gori na vlasti su ljudi, čija je vladavina čak starija i od njihove odrasle djece“, primjećuje naš sagovornik.
Britanski fudbal popularan, ali ne i spoljna politika
Kada je pak posrijedi sama izjava britanskog ministra, Radonjić obrazlaže da nije ništa novo da velike sile igraju svoje šahovske partije, ali ni da neki na Zapadu uporno tragaju za načinom obnove smisla postojanja NATO-a, stvarajući od Rusije ogromnu prijetnju, pa da u tu svrhu koriste i malu Crnu Goru.
„Shvatamo, ali ne prihvatamo ovakve ocjene kao dobronamjerne. Jer govoriti tako o Crnoj Gori, koja ne poznaje ni fundamentalni uslov demokratske promjene vlasti putem izbora, to nikako ne može koristiti političkoj i drugoj emancipaciji našeg društva. Štaviše, na taj način se postiže samo trajno gubljenje povjerenja u zapadnu politiku“, upozorava Radonjić.
Sagovornik Sputnjika zaključuje da su zbog svega toga u Crnoj Gori izuzetno popularne sve engleske fudbalske lige, televizijske serije i filmovi, književnost i muzika, ali ne i britanska spoljna politika.
„’Potkopavanje evropske demokratije u Crnoj Gori‘ naslov je koji većinu građana tjera od samog teksta i ostatka izjave, a prva misao većini nije ’ko to potkopava crnogorsku demokratiju‘, već ’kako se može potkopavati nešto čega nema ili ima samo u tragovima‘“, kaže taj analitičar.
„Ovo pogoduje samo režimskim medijima, koji državnu samobitnost nalaze čak i u zapisima restoranskih knjiga utisaka, a kamoli u izjavi šefa britanske spoljne politike. No, bez obzira na različita iskustva kroz koja smo prošli, osnovna i opšta kultura nam sugerišu da se iznova iznenadimo ovakvim izjavama, osobito kada dolaze od ljudi koji su po državnoj funkciji ’nasljednici‘ lorda Karingtona, lorda Dejvida Ovena, ser Džona Mejdžora i drugih prvaka britanske diplomatije“, zaključuje Radonjić.
