Režimski mediji ovu informaciju ističu kao jedan od ključnih programskih ciljeva vladajuće partije, koji će biti usvojeni na 8. Kongresu DPS-a, zakazanom za 30. novembar.
„Radićemo na obnovi crnogorske pravoslavne crkve, kao neodvojivog dijela crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta. Naša je dodatna obaveza snaženje crnogorskog nacionalnog identiteta, koji je najviše na udaru onih koji svojim paternalističkim pristupima i negacijom crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta suštinski negiraju potrebu postojanja Crne Gore“, navodi se u novom političkom programu DPS-a, koji je upućen predsjednicima svih opštinskih odbora te stranke.
Sve zbog „nepravde“
Po svemu sudeći u pitanju je značajna izmjena politike DPS-a kada je u pitanju odnos te stranke prema crkvenom pitanju. Demokratska partija socijalista, po prvi put kao jedna politička partija, u svom programu eksplicitno navodi osnivanje crkve u Crnoj Gori.
Sve se radi, kako ističu, zbog ispravljanja „velike nepravde učinjene Crnoj Gori na početku 20. vijeka“, a ono što je izvjesno jeste da je DPS i konačno odustao od zalaganja za jednu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, pa će SPC ubuduće imati konkurenta u vidu crnogorske pravoslavne crkve, koju će „obnoviti“ vladajuća partija.
Kako trenutno stvari stoje, tvrdnja vaseljenskog patrijarha, koji je rekao da crnogorska crkva nikada nije bila autokefalna, nema nikakvu važnost za crnogorsku vlast.
Situacija sa kreiranjem partijske crkve u startu je poprilično apsurdna, pa analitičar Matija Nikolić predlaže da DPS „u svoj izvorni program dodatno stavi i njihovog mitropolita Miraša Dedeića, koji posjećuje modne revije i kockarnice po Crnoj Gori, kako bi cirkus do kraja bio kompletan“.
„Šalu na stranu, ova tragikomična situacija sa nevladinom organizacijom registrovanom u policijskoj stanici na Cetinju poprima zaista ozbiljne razmjere koje pokazuju očajno stanje u društvenoj hijerarhiji“, upozorava Nikolić.
Promjeniti Božja pitanja
„Dakle, vlast, ne poštujući osnovni princip podjele duhovne i svjetovne vlasti, direktno određuje da sadašnja crkva ima promijeniti ime, eparhije i granice. Za sada se jedino ne bavi kanonima i molitvenicima, mada, kako su krenuli, i to ćemo uskoro gledati. Odavno su već postali gospodari života i smrti, pa šta je za njih da malo redefinišu i ta Božja pitanja“, kaže Nikolić za Sputnjik.
U pitanju je, kako kaže Nikolić, ogroman pritisak od strane vlasti za rešavanje takozvanog vjerskog pitanja u Crnoj Gori, a koji predvode takozvane „crnogorske patriote“, kojima je jedina mjera proširivanja ili potvrđivanja identiteta „protjerivanje svega srpskog iz Crne Gore“.
„Za takve je manje važno da li se radi o jeziku, pismu, crkvi, čak i ljudima. Najvažnija komponenta ovakvih montenegrinskih ideologa je antisrpski karakter, koji je i jedina konstanta vlasti od devedesetih pa do danas“, ukazuje naš sagovornik.
„Njih apsolutno ne brine što se djelovi Crne Gore već vide u takozvanoj Velikoj Albaniji, što se po Crnoj Gori vijore zastave Albanije i OVK, i što albanski lideri drsko provociraju čak i same institucije Crne Gore. Srećom, takvi su u ozbiljnoj manjini u Crnoj Gori, ali problematična je ova vlast, koja je kao mjeru svog pragmatizma i opstanka spremna da učini sve“, primjećuje Nikolić.
Skrenuti pažnju sa afera
Sagovornik Sputnjika, međutim, skreće pažnju da ogromna većina naroda u Crnoj Gori podržava Srpsku pravoslavnu crkvu, te da će zadiranje u to pitanje neminovno proizveti žučne reakcije, pa kandidovanje te teme kao ključne od strane DPS-a pred naredne izbore Nikolić vidi i kao sredstvo kojim će vladajuća partija pokušati da skrene pažnju sa brojnih afera i sve gore društveno-ekonomske situacije.
„Svi vidimo da nadležne institucije ćute zarad privilegija i zapošljavanja, dok za odabrane slijede masne apanaže od crnogorskih tajkuna (poput slučaja Duška Kneževića), što javnost saznaje u mnogobrojnim aferama“, podseća analitičar.
„Insisitiranje na crkvenom pitanju jasan je signal da vlast nastavlja borbu protiv svog naroda i protiv svega po čemu se prepoznavala Crna Gora. Do sada su uspjevali u svom naumu, ali mnogi misle da je upravo crkva kamen na kom će se okliznuti“, zaključuje Nikolić.
