Ambasadorka je saopštila da je razgovarala sa mitropolitom takozvane CPC Mirašem Dedeićem i istakla da je zadovoljstvo posjetiti tu crkvu i učiti o njenoj istoriji.
Interesantno je da je prethodno Rajnkeova posjetila dva pravoslavna manastira SPC — zadužbine Nemanjića Manastir Moraču i Manastir Đurđeve stupove kod Berana. Tom prilikom američka ambasadorka je takođe istakla da je „privilegija“ posjetiti prelijepe manastire, te da je bilo „još fascinantnije učiti o istoriji religije i kulture Crne Gore iz prve ruke“.
Ono što je ipak mnogima palo u oči jeste da je američka ambasadorka posjetom Mirašu Dedeiću na neki način izjednačila jedinu kanonski priznatu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori s nevladinom organizacijom CPC.
Analitičar Boško Vukićević smatra da bi se posjeta američke ambasadorke tzv. CPC i njen sastanak sa Mirašom Dedeićem na Cetinju u nekoj prvoj i površnoj analizi mogla podvesti pod uobičajene postupke onoga što bismo mogli nazvati „kaubojskom diplomatijom“.
Crnu Goru smatraju kolonijom
Kako dodaje, takva vrsta diplomatije krasi djelatnost američkih ambasadora koji službuju u manjim zemljama i koji uz manjak informacija o istoriji, tradiciji i kulturi tih zemalja katkad prave poteze koji nijesu prikladni.
„Tako bi neko mogao pomisliti da je američka ambasadorka, nakon posjete Manastiru Đurđevi stupovi kod Berana i razgovora sa vladikom budimljansko-nikšićkim Joanikijem, željela da uspostavi neku vrstu ’konfesionalnog pariteta‘ posjetom nepriznatoj CPC. U tom slučaju pomenuta ’kaubojska diplomatija‘ i neznanje koje proizilazi iz nje bili bi zaslužni za jednako tretiranje kanonski priznate crkve, koja slavi 800 godina od osnivanja, i neke NVO, koja je nedavno osnovana u policijskoj stanici i koja je samu sebe neopravdano proglasila crkvom.“
„Suvišno bi bilo navoditi da se neopravdanost jednakog tretiranja ne sastoji samo u tome što kanonsku SPC priznaju sve ostale pravoslavne i hrišćanske crkve u svijetu, a pomenutu NVO CPC nijedna, već se ona oslikava i u činjenici da SPC u Crnoj Gori ima na stotine hiljada vjernika, dok tzv. CPC podržava mali broj ostrašćenih nacionalista i zanesenjaka, uglavnom deklarisanih ateista“, dodaje Vukićević za Sputnjik.
Međutim, naš sagovornik upozorava da bi svaka analiza bahatosti „kaubojske diplomatije“ američkih ambasadora bila isuviše površna ako bi se iz vida izgubila trenutna konfesionalna situacija u novoj crnogorskoj državi, a naročito uloga SAD koje Crnu Goru „nesumnjivo smatraju sopstvenom kolonijom“.
Srpska crkva remetilački faktor
„Naime, poznato je da su neki američki zvaničnici i generali Srpsku pravoslavnu crkvu već označili kao ’remetilački faktor‘ u procesu natoizacije Balkanskog poluostrva i širenja američkog uticaja. U tom kontekstu, pozicioniranje američke ambasadorke protivno SPC u Crnoj Gori ne bi predstavljalo veliko iznenađenje“, smatra Vukićević.
Samim tim, ocjenjuje on, zvanična posjeta Rajnkeove nepriznatoj CPC mogla bi značiti slanje signala da Amerika blagonaklono gleda na Đukanovićeve „avanturističke planove o formiranju ’autokefalne crnogorske crkve‘“.
„Bilo kako bilo, mišljenja sam da ni američka podrška neće biti od velike pomoći Đukanoviću u njegovoj ’crkvenoj misiji‘. On je tu bitku već izgubio i mislim da je i sam toga svjestan. Očito je potcijenio utemeljenost pravoslavlja u Crnoj Gori, kao i snagu i istrajnost vjernog naroda“, ističe Vukićević na kraju razgovora za Sputnjik.
