Vojni poligon će se, kako je planirano, prostirati na teritoriji tri crnogorske opštine — Šavnika, Mojkovca i Kolašina, dok će njegova površina iznositi 7.500 hektara.
I dok je Vlada odlučna u namjeri da Sinjajevinu pretvori u vojni poligon, na nedavno organizovanom protestu pod geslom „Sačuvajmo Sinjajevinu“, nekoliko stotina građana zaklelo se da će planinu braniti, dok su mještani poručili da će po „cijenu života“ spriječiti da Sinjajevina postane vojni poligon, te da su spremni da blokiraju sve pristupne puteve do planine ukoliko vojska krene ka njihovim katunima i pašnjacima.
Peticija proglašena za „hibridnu“
Borba za Sinjajevinu bila je centralna tema i 125. Ilindanskog sabora ispred crkve Ružice na toj planini, a tom prilikom je i mitropolit Amfilohije potpisao peticiju protiv izgradnje vojnog poligona i poručio da se na Sinjajevini ne smije uspostaviti vojni poligon, „jer bi to zatrovalo i uništilo tu svetu planinu“.
Odgovor iz Vlade na sve to stigao je juče u vidu neopozive odluke da se od Sinjajevine napravi strelište, dok je premijer Duško Marković kazao da pritisci sa kojim se vladina odluka suočila „nisu suštinski i ekološki“, već „politički i destruktivni“, te da je po srijedi „svojevrsna hibridna aktivnost protiv Vlade i njenih institucija“.
„Mi tamo ne ugrožavamo životnu sredinu, već je čuvamo. Nađite primjer u Crnoj Gori i regionu nekog prostora gdje je vojska bila, a da je taj prostor devastiran“ kazao je Marković.
Komentarišući takav stav Vlade, portparol Nove srpske demokratije (NSD) Marko Kovačević ističe da je premijer Marković poznat po tome da pod vrhunskim političkim dostignućima smatra donošenje onih odluka koje su u suprotnosti sa voljom ogromne većine stanovništva.
Protiv volje naroda
Eklatantan primjer za to je, kako naglašava, premijerova izjava da je Vlada Crne Gore priznala tzv. državu Kosovo, iako je znala da je preko 80 odsto stanovništva protiv te odluke.
„Sada govori o Sinjajevini i vojnom poligonu sa istom sviješću da uvijek treba raditi suprotno od onoga što je većinska volja naroda oko pojedinih pitanja. Jasno je da su mještani i većina građana protiv korišćenja te lijepe planine u vojne svrhe iz straha od devastacije prostora, ali i iz straha od vojnika iz drugih država NATO-a“, kaže Kovačević za Sputnjik.
Naš sagovornik se ipak pribojava da će poligon na Sinjajevini biti namijenjen prije svega za potrebe članica saveznica NATO-a, a ne za Vojsku Crne Gore.
„Trenutna Vojska Crne Gore nema toliko kapaciteta da su im ove vrste poligona neophodne, tako da je jasno da ih Vlada gradi za one snage koje su bombardovale Srbiju i Crnu Goru 1999. godine. Te okupatorske trupe su svuda devastirale prostor gdje god im je bio dat na korišćenje i one se ne mogu porediti sa vojskom SRJ koja je imala odgovoran i zaštitnički odnos prema teritoriji zemlje koju je čuvala.“
„S toga, smatram da se poligon na Sinjajevini pravi da na njemu vježbaju primarno vojnici Hrvatske i Albanije, a ne ovo što se lažno naziva Vojskom Crne Gore. Međutim, premijer Marković je u pravu. Naravno da je to i političko pitanje, a ne samo ekološko. Ono je prije svega bezbjednosno, jer ćemo ukoliko Vlada Crne Gore nastavi da sprovodi ovakvu politiku na kraju morati kao građani da se sami branimo od NATO-a“, zaključuje Kovačević.
