Milačićevu izjavu prenosimo u celini:
„Došao sam na lice mjesta, u selo Kuti, kod Andrijevice, u pograničnom pojasu između Crne Gore i Albanije, a koje je poslednjih dana bilo u žiži regionalne javnosti zbog upada policijskih snaga Albanije na našu teritoriju zbog, po svemu sudeći, izviđanja terena.
I dok iza mene vidite granicu Crne Gore i Albanije, podsjetiću vas da je Ramuš Haradinaj rekao da je tkz. Kosovo uspjelo da zaštiti svoje granice i da je uspio da se dogovori sa Duškom Markovićem oko ispravljanja demarkacione linije u potezu Kule i Čakora, ali i da je crnogorska policija izašla u javnost s pričom o „zajedničkoj akciji“ tek onda kad je priča o upadu albanskih patrola izašla u medije i kad su, doslovce, provaljeni.
Zamislite kako se osjeća jedan domaćin, jedan Srbin i Crnogorac, kada jednog jutra ugleda ispred svoje kuće naoružana lica u uniformama druge države. Je li to bezbjednost o kojoj nam svakodnevno priča aktuelna vlast? Je li to državnost i državotvornost u koju se svakodnevno zaklinju? Je li to suverenost Montenegra koju svakodnevno čuvaju od opasnih srpskih intelektualaca, pisaca, muzičara i pjesnika?
Prije dvadesetak godina sve karaule na ovom području, u kojima je bilo oko 150 vojnika, prepuštene su propadanju. Toliko vojnika koji su štitili granicu Crne Gore danas je zamijenilo svega par graničnih policajaca. Takođe, u Andrijevici se pravi kasarna po NATO standardima, očigledno da bi time osigurali nove granice i izgradnju NATO baze na beranskom aerodromu. Sve ovo su preduslovi za stvaranje „velike Albanije“.
Došao sam da bih pružio podršku našim ljudima, pogotovo uznemirenim porodicama koje su se javile, ali i da bih poslao jasnu poruku: ako se Duško Marković, Ramuš Haradinaj i Edi Rama dogovore iza leđa građana o rasparčavanju naše teritorije (što očigledno rade uz amin njihovih stranih mentora) odavde im obećavam da će to biti kratkog daha i da će taj akt i te granice trajati isto koliko i vlast Mila Đukanovića.
Ako već Duško Marković i Milo Đukanović to ne smiju i ne žele, ako im je beskonačna odanost stranim mentorima, preča od teritorijalne cjelovitosti države koju kažu da predstavljaju i naroda koji navodno predvode, dakle, ako to već neće ili ne smiju oni koji bi to trebalo da urade, onda vas ja, ratni zločinci Haradinaj i Tači, kao i predstavnici Albanije, pozivam da se okanete crnogorske teritorije i provokacije naših građana. Zločinci Haradinaj i Tači, ali i vaši mentori Rama i drugi, dalje ruke od naših granica, dalje ruke od Crne Gore.
Pozivam i aktuelni režim da se bar potrudi da sačuva elementarno dostojanstvo države, nepovredivost granica i sigurnost stanovnika, da umjesto prežanja i režanja na svoje građane koji se nisu odrekli predaka i vjere, odlučno reaguje na oružje druge države koje se šeta Crnom Gorom.
Prava Crna Gora će braniti svaki metar naše zemlje i biti uz naše građane, gdje god bude trebalo. I neka svako zna: ne bojimo se ni „velike Albanije“, ni malog Mila Đukanovića. Na samom kraju poljubiću istinsku zastavu Crne Gore, crnogorsku trobojku, kako sa teritorije Crne Gore, tako i sa teritorije Albanije.“
