Jeretički potez Džordža Soroša i Čarlsa Koha: Posmrtni marš za američku izuzetnost (video)

© AP Photo / Francois MoriDžordž Soroš u Parizu.
Džordž Soroš u Parizu. - Sputnik Srbija
Pratite nas
U zaprepašćujućem zaokretu, Džordž Soroš i Čarls Koh udružuju se kako bi okončali američku politiku „večnog rata“, najavio je „Boston glob“ i ne pokušavajući da sakrije iznenađenje.

Vest je zaista iznenađujuća i podjednako intrigantna iz barem dva razloga. Savez, naime, prave najpoznatiji finansijeri Demokratske i Republikanske partije u SAD, milijarderi koji su inače ideološki potpuno suprotstavljeni, i pritom taj svoj savez prave kako bi okončali upravo onu američku spoljnu politiku koju su i sami dosad finansirali.

Ovo je jedno od najupečatljivijih partnerstava u modernoj američkoj politici, objašnjava „Boston glob“ i precizira da moćni finansijski dvojac „totalnih opozita“ osniva tink-tenk „Kvinsi institut za odgovorno državništvo“, koji će se zalagati za miroljubivu politiku „diplomatije i suzdržavanja umesto pretnji, sankcija i bombardovanja“.

„Kvinsi institut“ „promovisaće spoljnu politiku baziranu na principu živi i pusti druge da žive“, što konkretno znači, najavljuje bostonski list, da će se zalagati za povlačenje američke vojske iz Avganistana i Sirije, za povratak nuklearnom sporazumu s Iranom, za manje konfrontativan pristup Rusiji i Kini, za obustavljanje pokušaje promene režima u Venecueli i na Kubi i za oštro kresanje vojnog budžeta SAD.

„Vojska postoji da bi branila narod i teritoriju Sjedinjenih Država, a ne da bi delovala kao svetski policajac“, navodi se u osnivačkim principima „Kvinsi instituta“.

„Ovo je radikalna ideja u Vašingtonu, u kojem svaki vodeći tink-tenk promoviše neku varijantu neokonzervativnog militarizma ili liberalnog intervencionizma“, komentariše „Boston glob“.

„Jeretička ideja“ Soroša i Koha, kako je opisuju, momentalno je izazvala kritiku. „Sedamdeset pet godina liberalnog međunarodnog poretka pod vođstvom SAD, baziranog na međunarodnom vojnom prisustvu i podržanog američkom moći, omogućilo nam je nezapamćen mir i prosperitet. Ali hajde da se vratimo u dvadesete i tridesete godine prošlog veka!“, karakteristično je nezadovoljstvo Bila Kristola, jednog od najpoznatijih neokonzervativnih jastrebova spoljne politike SAD.

Može li „Kvinsi institut“ da utiče na promenu američke spoljne politike? Šta zapravo smeraju Džordž Soroš i Čarls Koh? I kakve veze ovo njihovo nastojanje ima s činjenicom da su obojica poznati kao oštri kritičari politike aktuelnog predsednika SAD Donalda Trampa?

O tim su pitanjima u emisiji „Novi Sputnjik poredak“ razgovarali istoričar Saša Adamović i novinar i publicista Boris Nad.

Nesveta alijansa dvojice milijardera

„Vašingtonski konsenzus neokonzervativnog militarizma i liberalnog intervencionizma traje još od kraja Hladnog rata“, objašnjava Saša Adamović spoljnopolitičko saglasje svih vodećih instituta, od „Atlantskog saveta“ i „Brukings instituta“ na levici do „Heritidž fondacije“ na desnici. „Reč je o tink-tenkovima američke ’duboke države‘, podržanim od strane tamošnjeg vojno-industrijskog kompleksa, koji su umnogome i oblikovali američku spoljnu politiku. Otuda i ne čudi što se miroljubive ideje o povlačenju američkih vojnika iz besmislenih ratova proglašavaju za radikalne i jeretičke.“

„Ratoborni tink-tenk svet u Vašingtonu još se nije navikao na stanje u kojem se Amerika nalazi“, primećuje Boris Nad i objašnjava: „Sjedinjene Države pretile su ratom Severnoj Koreji, Venecueli, Iranu, ali te ratove nisu započele. I to sigurno nije učinjeno zbog dobre volje Donalda Trampa, već zbog toga što je pitanje koliko je Amerika uopšte i sposobna da interveniše na takav način.“

Bez obzira na lepe (proklamovane) namere, postavlja se pitanje motiva Džordža Soroša i Čarlsa Koha za pokretanje antiintervencionističke organizacije kakav je „Kvinsi institut“, budući da se ni jedan ni drugi do sada nisu zalagali za bilo kakvu suzdržanost u američkoj spoljnoj politici. Naprotiv, na poslednjim predsedničkim izborima Soroš je podržao žestokog liberalnog intervencionistu kakva je Hilari Klinton, dok je Koh odbio da podrži Trampa i njegovu relativno miroljubivu predizbornu poruku...

„Kada se pogleda istorija njihovog delovanja, oni bi teško mogli da budu prepoznati kao pacifisti“, napominje Saša Adamović i podseća da „nesveta alijansa ove dvojice milijardera, koji se nalaze na suprotnim stranama ideološkog spektra, postoji od ranije“ i zajednički imenitelj joj je protivljenje politici Donalda Trampa.

I otuda, kaže Sputnjikov sagovornik, ovo je možda institut koji je za jednokratnu upotrebu.

„Kada pogledamo tajming njegovog osnivanja, vidimo da se poklapa sa uvodom u kampanju za izbore 2020. godine. A kako je ideja o povratku američkih vojnika kući upravo Trampova ideja, moguće je da je ovo neka vrsta pokušaja da mu se otme ta ideja i da se na kraju upotrebi protiv njega.“

A opet, bez obzira na moguću antitrampovsku namenu tink-tenka koji pokreću Soroš i Koh, ne može se poreći ni uznemirenost koju najavljeni „Kvinsi institut“ izaziva upravo među Trampovim protivnicima, zagovornicima nastavka imperijalne američke spoljne politike.

Intervencionisti ne žele da im se poremeti monopol na „istinu“

Pored spomenutog Bila Kristola, naime, i magazin „Forin polisi“, u tekstu pod naslovom „Milijarderi ne mogu da kupe svetski mir“, izražava protivljenje pokretanju „Kvinsi instituta“, koji „želi da zaustavi američki intervencionizam, ali ne razume šta ga motiviše“. Sama najava osnivanja takvog instituta, navodi se, zvuči kao „posmrtni marš za američku izuzetnost“ i kritikuje jedan od njegovih osnivača Endrua Bačevića zbog toga što poziva na novu spoljnu politiku SAD, baziranu na priznanju da „imperijalni projekat neizbežno vodi bankrotu, kako fiskalnom, tako i moralnom“...

„Prirodna je ova vrsta reakcije, jer intervencionisti ne žele da im se poremeti monopol na ’istinu‘“, komentariše Saša Adamović.

A pokretanje „Kvinsi instituta“, bez obzira na diskutabilne motive njegovih finansijera, može da se shvati i kao znak društvenih procesa koji se odvijaju nezavisno od volje onog vašingtonskog konsenzusa o neminovnosti američkog imperijalizma. Ne svedoči o njihovom postojanju, naime, samo pobeda Trampa 2016. godine, koja je bila zasnovana i na ideji okončanja beskrajnih američkih ratova, već ovakvi stavovi sad stižu i iz Demokratske partije.

Berni Sanders, kandidat za njenog predsedničkog kandidata na izborima sledeće godine, upravo ovih dana javno postavlja pitanje „zašto trošimo hiljade milijardi dolara na beskrajne ratove, a ne možemo da priuštimo obnovu naše infrastrukture koja se raspada“?

A i Trita Parsi, još jedan od osnivača „Kvinsi instituta“, uveren je da je „realnost da se raspao konsenzus američkih elita o spoljnoj politici“ te zemlje, te je zato i neophodno formulisanje nove, drugačije politike.

„Već neko vreme je evidentna podela među američkim političkim elitama. Ali to je i prirodno, u kriznim vremenima uvek i dolazi do takve vrste podela“, kaže Boris Nad i ističe:

„Američki pisac Gor Vidal ocenio je svojevremeno da američki orao leti s dva desna krila, upitao da li je tako nešto uopšte moguće, i sam dao odgovor da jeste, ali samo ukoliko privredna snaga to dopušta. Međutim, američka privreda u međuvremenu je tu snagu izgubila, kao i američka vojska, te intervencije postaju luksuz koji oni više ne mogu da priušte. I zato sve očiglednije postaje da je nemoguća spoljna politika koja će biti zasnovana samo na ratovima, pretnjama i sankcijama.“

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala